Hrvatski Fokus
Hrvatska

Zagreb je naš oduvijek bio i bit će naš zauvijek

Josipoviću su se svi rugali da je nesposoban, i bio je. I za Tomaševića isto govore, i u pravu su

 

“Svako naše DA i HDZ-u i SDP-u i Možemo, i svim lijevima je NE za Hrvatsku!“

pater Dominik Kristijan Gerbic

Ali, dragi naši Hrvati i Hrvatice, nemamo se čega bojati. Niti trebamo strepjeti za našu  budućnost. U Zagrebu će, tako bar pišu ‘provjereni i objektivni mediji’, u utrci za gradonačelnika, sigurno pobijediti Tomislav Tomašević, te tako  postati drugi čovjek u Hrvatskoj.

Blago, blago nama!

Sve će nam tada teći med i mlijeko.

Iskreno, o Tomaševiću i njegovima, nisam niti nešto puno znala niti su me interesirali. Niti sam ih doživljavala kao nešto ozbiljno i bitno. Niti sam obraćala pažnju na ono što rade niti su me interesirali njihovi učestali performansi u kojima nisam vidjela niti prepoznavala nekakvu svrsishodnost. Sve dotle, dok nisu počeli svojatati Zagreb. Ali, ni tada mi se lampice nisu odmah upalile, niti se probudilo moje šesto čulo, koje je uvijek slalo signale kada je opasnost u blizini.

Pomislila sam tada nešto kao „mladost , ludost“.

Ali, Tomašević nije ni mlad, a zasigurno ni lud.

Jer su se upregle sve lijeve snage u službi izgrađivanja njegove reputacije i njegove afirmacije. Pa su se plele priče, bajke i stvarali mitovi o njegovoj stručnosti, njegovom znanju i obrazovanju. Kao i o njegovom umijeću vladanja i organiziranja.

I tako su nas mediji time pumpali i pumpali i pumpali… iz dana u dan: te Tomašević je u Zelenoj akciji bio od 2001. godine, te bio je i potpredsjednik Mreže mladih Hrvatske (MMH) te član Savjeta za mlade Vlade RH, te sudjelovao je u pokretanju građanske inicijative Pravo na grad 2006. godine, te od 2012. do 2015. godine bio je član Savjeta za zaštitu okoliša i održivog razvoja Vlade RH. Te je bio član i političke platforme Zagreb je NAŠ, te je obnašao dužnost zastupnika u Gradskoj skupštini Grada Zagreba, te je na parlamentarnim izborima 2020. godine, postao zastupnik, tada okupljene političke platforme Možemo, odnosno Zeleno-lijeve koalicije u Hrvatskom saboru, te Tomašević je 2002. godine sudjelovao i na UN-ovom Svjetskom samitu o održivom razvoju u Johannesburgu, kao član hrvatske delegacije iz redova civilnog društva, te je od 2003. do 2005. godine bio je član Savjeta mladih UN-ove agencije za okoliš (UNEP), te je i sudjelovao na desetak UN-ovih konferencija o održivom razvoju.

Te je programski voditelj Instituta za političku ekologiju u Zagrebu.

Nema što, bogat, bogat životopis!!! I nije šala, ljudi moji dragi, postići sve ovo sa četrdesetak godina

‒ Pa, taj je čovjek, moja Lucija, ‘veliki borac’ za Zagreb, jer se tako i predstavio na početku svoga djelovanja, vičući „Zagreb je naš!“, tj. njihov. Pa je, tako, Zagreb postao i grad njegovog prijatelja i promicatelja, poznatog engleskog humaniste i sociologa dr. sc. Paula Stubbsa, koji im se pridružio u platformi “Zagreb je naš!”

I nema gdje taj nije bio. Najprije je bio predavač na Ekonomskom institutu u Zagrebu 2014., pa član Nacionalnog vijeća za znanost, visoko obrazovanje i tehnološki razvoj, onda i član platforme ‘Možemo’. A kada je stigao u Hrvatsku  iz Liverpoola 1993., čak je bio i volonter u izbjegličkim kampovima.

Pa je bio, što je za nas neuke ‘važno i najvažnije’, jedan od osnivača, svima znanoga, Centra za mirovne studije.

Možete li vi to zamisliti?

Kakav bogat životopis!?

Kakva veličina!?

Kakva osebujnost i širina!?

Pa, nije šala, ljudi moji dragi, imati takvog čovjeka za člana! Eto, zbog čega svi moramo glasovati za Tomaševića. Imat ćemo svugdje otvorena vrata, a uz sve to, i velikog prijatelja, u isto tako velikoj i prijateljskoj državi, tj. otočnoj kraljevini.

Ali, uzalud nam, uzalud, nada i nadanja. „Veliki Stubbs“ prosuo je veliku salvu uvrjeda i mržnje prema nama katolicima, prema crkvi i prema kardinalu Bozaniću. Pa je i na Facebooku obasipao crkvene vjerodostojnike uvrjedama i porukama punim mržnje.

 “Die you evil S of a B” – „Umri ti zlo Z od B”, koje su osobno bile upućene kardinalu Josipu Bozaniću.       

Eto,vidite  što vam je engleska uglađenost i kultura! I što vam je pravi engleski gentleman, sociolog dr. sc. Paul Stubbs, iz Tomaševićeve platforme “Zagreb je naš!”

Doduše, nakon pritiska javnosti,ispričao se i dao ostavku.

Ali nam je tu, i budući gradonačelnik našega glavnog grada! Sve će to on srediti urediti.

No, i on je pun obećanja.

Ali, ali, to mi ne miriše na dobro.

Jer,  ‘neki ga smatraju „aktivistom“, od kojega veća upravljačka iskustva ima svaki voditelj „Ureda za koordinaciju sustava procjene učinka propisa, planira uz postojeće uhljebe zaposliti još vojsku uhljeba koji će iznutra sabotirati kapitalizam svojim – neradom“. Međutim, Zagreb je tek početak. Možemo cilja na vlast u cijeloj Hrvatskoj. „Za 7 godina želimo imati premijera!“ A, ‘stvarni je cilj Zelene ljevice, uistinu, osvajanje vlasti u Hrvatskoj, pa će se, zato,  koalicija Možemo, na idućim parlamentarnim izborima 2024. godine, ozbiljno natjecati za preuzimanje vlasti u Hrvatskoj’, tvrde oni.

Milanović ih je nazivao ‘bukačima i prodavačima magle’. I nije daleko od istine. Jer, ‘prosvjedima protiv projekta gradnje crkve u parku na Savici 2016. godine, zagrebački aktivisti (tada samo u okviru gradskog pokreta Zagreb je naš!) ušli su u sukob, ne samo s tadašnjim gradonačelnikom, pokojnim Bandićem,  nego i s Katoličkom crkvom.

Odmah nakon zagrebačkog potresa, a prije parlamentarnih izbora, započeli su i otvoreni rat s vladajućim HDZ-om. Tada su zauzeli Markov trg, spavali ispred Sabora i tražili da zastupnici ne idu na godišnji odmor prije nego što se donese zakon o obnovi od potresa’.

Pa, dragi moji Hrvati i Hrvatice, nakon ovakve lavovske borbe, sasvim je normalno da Tomašević i bude pobjednik. Zakaj ne!?

Bože, Bože dragi kako će nam tada biti lijepo!

Jer su oni, svi kao jedan, jedan kao svi. Pa su tako, zajedno sa Tomaševićem u antifa kolu, još i Rada Borić, Urša Rukar, Sandra Benčić, Vili Matula, Katarina Pejović, Bojan Glavašević i Damir Bakić.

Sve vrsni do vrsnoga, iskusni do iskusnoga, i provjereni do provjerenih stručnjaka. Naravno, sa ‘dugogodišnjim’ praksom i radnim stažem.

I svi su borci za ljudska i radnička prava. Ali su i svi, iako takvih navodnih načela, spremni i ratnički opremljeni, uskočiti u Sabor i saborske klupe.

Pa, ljudi moji dragi, samo se u Saboru i mogu  boriti i izboriti, uz mjesečnu plaćicu od nekih bijednih 15-17 tisuća kuna, za sve ugrožene, te  onda neopterećeni materijalnim, napadati sve one koji su i odgovorni, za naše siromaštvo i naše propadanje. Zato će ovi naši progresivci, onakvi milostivi kakvi i jesu, sve one svoje kuće, auta, stanove, brodice i ušteđevinu, a u skladu sa svojim načelima, podijeliti nama ugroženim… od umirovljenika, beskućnika i ovršenih, do svih osiromašenih i obespravljenih.

I tako nama malenima, pomoći, tj. odnemoći.

Kako kome!?

Jer, svi su oni izvana zeleni, a iznutra ekstremno crveni.

Doduše, drug Tomislav Tomašević, poznat je i prepoznat, kao ljuti anti-kapitalist. Ali, na žalost svih nas bez privilegija koje oni imaju, poznat je i kao netko tko mudro slaže svoj kapital na kapital, dobiven od naših i svjetskih mecena. Zavisno od situacije do situacije, od podupiratelja do podupiratelja. No, najvažnije je da uvijek nešto kane.

Bilo od Sanadera, bilo od nekadašnje Vlade, bilo od Soroša, bilo od sadašnje Vlade, bilo od nedavno preminulog Bandića, bilo od zeleno-crvenih ili onih crveno-zelenih ili crveno-ekstremnih.

Nakupi se toga, nakupi. A ako je vjerovati nekim istražiteljima Tomaševićevog lika i djela, skupi se i skupilo se dosad (onoliko za koliko se zna), nešto preko nekih trideset milijunčeka – što kuna, što eura, što funti, što dolara.

Pa, oni su se, ljudi moji dragi, na takav način rada i naučili! Nešto slično kao i Pupovac.

Ista meta, isto odstojanje.

I svaki put ‒ isto kao i kod Pupovca ‒ kada krenu u napad, krenu pritjecati i kune.

I pritječu, i pritječu, i pritječu…

Zato im je to i postala  redovita praksa. Pa su, zato, sve i napadali. Sve što se napasti može.

Najviše pokojnog Milana Bandića. Dok su, u isto vrijeme ispod stola, i od njega primali poneki milijunček.

Napadaju, tako oni, i one na vlasti, pa od te iste vlasti, tj. od naše sirotinje i iz našeg državnog proračuna u kojega uplaćujemo svi doprinos, primaju novčanu potporu.

Ali, tu je i Institut za političku ekologiju u Zagrebu.

Za svaki slučaj. Zbog možebitnih pojedinačnih inozemnih donacija koje će još pritjecati, a koje su po našem zakonu zabranjene.

Čini li se vama, dragi moji Hrvati i Hrvatice, kako u svim ovim događanjima, nešto ne štima?

Milanović napada Plenkovića.

Plenković napada Milanovića.

A Tomašević napada i jedne i druge, te onako, kao usput, priprema se za tihu okupaciju i Zagreba.

Na čiji se to mlin sada tjera voda?

Ali svi, baš svi, kako sami tvrde, kao nešto za nas rade i grade.

Grade i izgrađuju,

Sade pa čupaju,

Ruše pa ne grade.

Grade pa poruše.

Pa su nam oni, jedni od mnogih koji ne grade i ne izgrađuju, ‘kao novi korak u borbi protiv zloslutnog populizma, na samom vrhu vlasti, donijeli odluku da će se krajem travnja, kao slučajno, 2 tjedna pred izbore, isplatiti neka naknada i umirovljenicima.

A umirovljenika ima mali milijun.

Pa onda, zamislite, promislite i zaključite! Čemu to vodi financijsko darivanje tih 800.000 do 1.000.000 birača, samo dva tjedna pred izbore.

Nešto mi je tu poznato!

Ali, to nikako, ‘nikako  ne spada u sferu populizma, što više to je anti-populistički potez’. A, ‘tko drugačije kaže taj kleveće i laže!’, pjevali su nekada davno, drugarice i drugovi antife.

‘Jupi-i-i-iiiiii! Jupi!!! Blago, blago meni!’, vičem ja ushićeno.

‘Konačno ću i ja prijeći onu crtu zabetoniranog čekanja od 22 duge godine, da stignem do 2000 kuna. Prešla sam je, prešla!!!

A znate li za koliko?

Pa, milošću našega velikoga vođe, za 22,66 kn.

Ma, unatoč svemu tome, počastit ću se odlaskom na kavu i sladoled, pa kud puklo da puklo. Naravno, ako mi ova ‘ogromna suma novaca’ od povećanja, bude dostatna za jedan takav veliki luksuz!’

Sve za fotelju, a fotelju nizašto!!!

Zato, neka se ne nadaju ni oni vladajući, ni oni iz opozicije, koji nemaju blage veze ni o čemu, ali su dobro novčano potkovani ‒ zna se čijim novcem i od kuda taj novac pritječe, niti oni već istrošeni, niti oni već otpisani, niti oni koji mijenjaju svoja uvjerenja kao košulje, niti oni koji nam obećavaju brda i doline, a posebice ne oni koji svoje neuspjehe, svoje promašaje i svoje neznanje, podastiru uvijek u vrijem izbora, kao svoje pobjede i kao rad za dobrobit svih nas zajedno ‒ da će tim providnim potezima, nešto dobiti.

Koliko smo se već dosad naslušali i nagledali ovakvih ili sličnih igrokaza, sam Bog zna.

Ali, obećanja su uvijek, bila i ostala… obećanja.       

ISKRENO, SVE MI JE OVO ČUDNO!!!

A još mi je čudnija ova skupina boraca i borkinja koji su se pojavili ni od kud, a koji su podržani od svih medija, i kojima novčana potpora kapa sa svih strana. Te ih financira Soroš, te neka udruga tzv. Zelenih, tj. nekih lijevih iz Njemačke, te razna veleposlanstva (a zna se i čija), koja djeluju ovdje kod nas… te ovi, te oni… 

Pa, tko su ti likovi koji bi da Zagreb postane njihov? Što nam to oni nude?

‘Provodit ćemo rodnu analizu programa izgradnje parkova, pješačkih i biciklističkih staza, javnog prijevoza i izgradnje javne rasvjete kako bi odgovarali potrebama žena i LGBTIQ + osoba’.

Lijepa, lijepa pameti!!!

U situaciji u kakvoj jesmo, kada građani Zagreba, nakon više od godinu dana, još uvijek hodaju ulicama strahujući da im nešto ne padne na glavu, u situaciji kada se za godinu dana nije nigdje ništa saniralo, kada je Petrinja, Sisak i Glina ma samom rubu izdržljivosti, oni nam u Zagrebu nude posebne pješačke i biciklističke staze, parkove i rasvjetu za potrebe LGBTQ osoba.

Pa što je s tim ljudima? Imaju li oni i zrnce pameti ili im je pamet kokoš popila?

‘Bukači i prodavači magle’, STOJ! Ostali naprijed!

Pa, tko su ti likovi koji bi da Zagreb postane njihov?

To su Tomislav Tomašević, Sandra Benčić, Damir Bakić, Vilim Matula, Rada Borić, Katarina Peović, Urša Raukar i…

A tu se još vrte, pored ovih već nabrojanih, i neki naši stari znanci, od kojih su se neki našli a neki i nisu, na njihovim izbornim listama.

Idemo ispočetka! Tu je Nadežda Čačinovič, Zorislav Antun Petrović, Vesna Mihoković Puhovski, Zoran Pusić, Danijela Dolenec, Bojan Glavašević, Ivana Kekin, Milan Mile Kekin, Dragan Zelić, Katarina Peović, Mate Kapović, Vesna Kesić, Dragan Markovina… I još duga, duga kolona znanih i neznanih tzv. boraca za ljudska i radnička prava.

Bome, bome, lijepa i šarolika ekipica, nema što!!!

Ali, Tomislav Tomašević, prvi među jednakima, kandidat im je sada i za gradonačelnika Zagreba, s 39,6 posto potpore, pa kako pišu naši ‘neovisni mediji’, favorit je u ovoj utrci Zeleno-lijeve koalicija, koja je na prošlim parlamentarnim izborima dobila sedam zastupnika u novom sazivu Sabora.

‘Nema mjesta tu za nikakav trijumfalizam, ali mi ćemo se boriti’, kazao je Tomašević za Zagreb.

O, kako će nam, s njima i uz njih, biti lijepo!

O, kako ćemo i svi mi biti zaštićeni od svih krvožednih bogatuna!

O, kako će nas tada obasjati, u ovome mraku, to novo svjetlo u hrvatskoj politici!

Život će nam biti pjesma nad pjesmama.

Imat ćemo Uršu Raukar za ministricu kulture,  Sandra Benčić za ministricu pravosuđa, Vili Matulu za ministra prosvjete i športa,, Radu Borić kao ministricu za okoliš i sve tako redom… A za Katu Peović trebat ćemo uspostaviti novo ministarstvo koje će nositi ime „ministarstvo rada i  i radničkih prava’.

‒ Nikad ne reci nikad, moja Lucija! Tomašević mudro i iz prikrajka ‘čeki’ . A, sad-zasad ima, ili je nabildano, tih 39,6 posto potpore, te je i favorit u utrci za Zagreb.

‒ Nema mjesta tu za nikakav trijumfalizam večeras, ali mi ćemo se boriti. Crni mrak se nadvija nad nama, ali mi smo novo svjetlo u hrvatskoj politici i vjerujte nam, kad kažem, ugasit ćemo taj mrak’, kazao je Tomašević.

‘Crni mrak se nadvija nad nama, ali mi smo novo svjetlo u hrvatskoj politici’, kaže čovjek koji ‘nikada nije imao osmosatno radno vrijeme’, kaže čovjek koji će podržati povratak Titova trga u Zagreb.

‘I Mussolini je najprije bio radikalni socijalist, Hitler je imao NSDAP ‒ Nacional-socijalističku radničku partiju. A o Ma Zedongu, Staljinu, Pol Potu i drugim komunistima, suvišno je i raspravljati. Ta radikalna ljevičarska ideologija – taj monstrum koji se hrani ljudskom krvlju (čak i vlastitih „odmetnutih“ sinova), sumrak je zdravog razuma i otklon od svega ljudskog. Tko ne vjeruje, nek pročita „Izvore totalitarizma“, velike i neponovljive Hannah Arendt, koja nije bez razloga rekla:

‘ČOVJEK NE MOŽE BITI ISKRENI ANTIFAŠIST AKO ISTODOBNO NIJE I ANTIKOMUNIST’,

tekst nepoznatog mi autora.

Dok Ivan Šibl, koji je bio politički komesar 10. zagrebačkog partizanskog korpusa, kasnije je razočaran izjavio: ‘PROŠLOSTI SE STIDIM, SADAŠNJOST MI JE STRAŠNA, A BUDUĆNOST NEIZVJESNA’.

Nažalost, nismo ni mi danas daleko od toga,

‘Izgleda da će uskoro tolerancija stići do tog nivoa da će pametnima biti zabranjeno razmišljati zato jer to ponižava osjećaje glupih’, Mihail Bulgakov, autor djela Majstor i Margarita.

‘I tu je taj kompleks, tu je ta frustracija, tu su korijeni ovoga apsolutno neprimjerenoga ponašanja’.

Zato, bukači i prodavači magle, STOJ!

Ostali naprijed!!!

Vrijeme nam je za suverenu Hrvatsku.

Vrijeme nam je za „retuđmanizaciju“ Hrvatske!

Vrijeme je za lustraciju!!!

Dok ne bude kasno.

Dok nam vrijeme ne isteče…

A na tom putu, neki će ostati, a neki pasti. I tek će se tada moći… i magla rastjerati. 

No, na našu veliku žalost, a na nečiju veliku radost, zastori se još nisu spustili.

Predstava i dalje traje…

A naši glavni protagonisti, nastavljaju i dalje zborno šutjeti.

Pa, što je to s nama Hrvatima? Jesmo li glupi, slijepi, nepismeni, znamo li čitati, pročitati, razmišljati, pa onda i zaključiti, što se iza svega krije? Ili smo toliko otupjeli da nas nizašto nije briga ili smo se u svemu ovome pogubili, te se svi redom pretvorili u jata gusaka u magli?

‘Tomašević bi Zagrebu bio kao Mesić Hrvatskoj!’, Zvonimir Hodak.

Probudimo se, ljudi moji dragi, dok još ima vremena! Jer u suprotnom, progutat će nas mrak koji se nad nas nadvio.

MOŽDA JOŠ UVIJEK IMA NADE!!!

 „Postoje i uvijek će postojati oni koji se hrane razdorom, lažima, podmetanjima, provokacijama i mržnjom, no to nas ne smije a niti može smesti. Mi Hrvati znamo tko smo i čija krv teče našim venama. Mi znamo tko su naši ljudi, a tko izdajnici. Mi znamo tko je žrtva, a tko agresor i isto tako jako dobro znamo tko su zločinci, a tko patnici. I zbog toga, zbog te vječne spoznaje, Hrvati dišu i dan danas, usprkos željama svih onih koji mrze Boga i hrvatskog čovjeka. Njihove želje uvijek su bile, ali će i ostati neispunjene, bijedne i huškačke dok će hrvatski narod nastaviti rasti, uz Boga i za Boga“, nepoznat autor.

Vera Primorac

Povezani članci

Josipović nam nudi “region”, Balkan i Srbiju

HF

AFORIZMI – Tko je poželio vidjeti naivca trebao je otići pred biralište

hrvatski-fokus

U očekivanju knjige bivše ministrice Dalić

HF

Dopune hrvatske povijesti

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da ste s ovim u redu, ali ako želite možete se odjaviti i ne prihvatiti. Prihvati Pogledaj više...