Hrvatski Fokus
Gledišta

Zlata Hrvoj Šipek na mukama

Hoće li glavna državna tajnica pokrenuti istragu o sprezi političara, sudaca i mafije?

 

Izbor predsjednika Vrhovnog suda izazvao je oštru polemiku između predsjednika Republike Zorana Milanovića, predsjednika Vlade Andreja Plenkovića i Predsjednika Hrvatskog sabora Gordana Jandrokovića s neprimjerenim vokabularom koja danima puni portale, novinske stupce i emisije na televizijskim ekranima. Hrvatska je u talačkoj krizi zbog dva ovna na brvnu odgovara stanju u kojem smo se našli kao društvo. Deset udruga s kojima volonterski surađujem kao analitičar izbora i izbornog zakonodavstva podupire kandidata dr. sc. Šimu Savića i poslali su otvoreno  pismo predsjedniku republike Zoranu Milanoviću. Predsjednik Republike Zoran Milanović ignorira volju većine hrvatskih građana da se poštuje Zakon o izmjeni Zakona o sudstvu i time krši Ustav republike Hrvatske. Kao predsjednik Vlade Republike Hrvatske je spriječio referendumsko odlučivanje o izbornim pravilima 2014., a predsjednik Vlade Andrej Plenković 2018. godine grubom manipulacijom brojem birača s prebivalištem u Hrvatskoj, a u tome je pomogao general Vladimir Šeks Sova i Ustavni sud prihvativši lažni podatak o 4.042.522 birača s prebivalištem u Hrvatskoj s obrazloženjem da  doista je istina da može biti više birača s prebivalištem u Hrvatskoj od stanovnika. Zar ustavni sudci nisu svjesni gluposti koju su napisali u obrazloženju? Sve što je rekao Zoran Milanović o svojim sadašnjim protivnicima je istinito, ali istinito je i ono što su njegovi protivnici: Pupovac, Plenković i Gordan Jandroković rekli o njemu. Vlast izvire iz naroda i pripada narodu prema prvom članku Ustava Republike Hrvatske to trebaju shvatiti svi sudionici u polemici. Svi su oni prisegli da će poštivati Zakone i Ustav Republike Hrvatske.  Nismo ovce, skinimo ovnove s brvna peticijom za njihov opoziv! Zlata Hrvoj Šipek je na redu da obavi posao lustracije. Primjer ima u Italiji kako je istražni sudac Antonio di Pietro  počistio spregu političara, sudaca i mafije 1992. godine. Čiste ruke (Mani pulite na talijanskom) bila je masovna nacionalna sudska istraga političke korupcije koja je započela 17. veljače 1992. godine. Nestale su Socijalistička i Demokršćanska stranka, koje su se od 1945. godine izmjenjivale na vlasti, a vođa Socijalističke stranke i bivši talijanski premijer Bettino Craxi je pobjegao u Tunis. Je li predsjednik Republike Zoran Milanović sa svjedocima pokajnicima Zdravkom Mamićem i Dragom Tadićem započeo preko Zlate Hrvoj Šipek masovnu istragu sprege političara, sudaca i mafije kod nas? Glavna državna odvjetnica istragu treba provesti prvo unutar DORH-e i Ustavnog suda suspenzijom bivših državnih odvjetnika Mladena Bajića i Dinka Cvitana. Budući da skoro šest mjeseci od dobivanja memorijskog sticka od Zdravka Mamića DORH nije poduzeo pravu istragu Hrvatski sabor bi trebao razriješiti Zlatu Hrvoj Šipek i da na lokalnim izborima 16. svibnja birači izaberu novog Glavnog državnog odvjetnika zbog opravdane sumnje da je DORH pokušao zataškati korupciju u pravosuđu.

Deset udruga peticijom poslanom predsjedniku Republike Zoranu Milanoviću podržava za predsjednika Vrhovnog suda odvjetnika dr. sc. Šimu Savića

Peticiju su potpisale: Udruga ovršenih i blokiranih građana – Ovršni, Udruga za zaštitu ljudskih prava – Korektiv, Udruga za zaštitu žrtava u pravosuđu – Veronika Vere, Pokret otpora – Rijeka, Udruga za zaštitu građanskih i političkih prava – Equilibrium, Udruga Vratite opljačkano, Udruga Zagrebački dragovoljci branitelji Vukovara, Hrvatsko društvo logoraša SKL, Udruga veterana 145. brigade HV i Udruga Zviždač.

Procedura izbora Vrhovnog suda

Posljednjih tjedana različite procedure izbora predsjednika Vrhovnog suda izazvale su žestoke polemike u javnosti.

Naime, ove godine po prvi puta predsjednik Vrhovnog suda bira se prema članku 44.a Zakona o izmijeni Zakona o sudovima koji glasi:

(1) Postupak izbora predsjednika Vrhovnog suda Republike Hrvatske pokreće Državno sudbeno vijeće objavom javnog poziva, najkasnije šest mjeseci prije isteka mandata odnosno najkasnije 30 dana nakon prestanka dužnosti predsjednika Vrhovnog suda Republike Hrvatske zbog drugih zakonom određenih razloga.

(2) Javni poziv iz stavka 1. ovoga članka objavljuje se u »Narodnim novinama« i na mrežnoj stranici Državnog sudbenog vijeća, a sadrži poziv kandidatima da u roku, koji ne smije biti kraći od 15 dana, a niti dulji od 30 dana, podnesu prijavu.

(3) Uz prijavu kandidati podnose životopis i program rada predsjednika Vrhovnog suda Republike Hrvatske, koji se objavljuju na mrežnoj stranici Državnog sudbenog vijeća.

(4) Zaprimljene prijave kandidata Državno sudbeno vijeće dostavlja Uredu predsjednika Republike Hrvatske koji će o kandidatima zatražiti mišljenje od Opće sjednice Vrhovnog suda Republike Hrvatske i nadležnog odbora Hrvatskog sabora.

Po spomenutom Zakonu, javni poziv raspisuje Državno sudbeno vijeće, koje zatim pristigle kandidature šalje u Ured predsjednika. Predsjednik države potom izabire jednog kandidata i predlaže ga Saboru, koji u konačnici imenuje predsjednika Vrhovnog suda RH.

Predsjednik Zoran Milanović, međutim, odlučio je da će Saboru predložiti svog kandidata, koji se nije javio na javni poziv DSV-a.

Milanović kaže da, prema Ustavu, na to ima pravo.

Iz Vlade su predsjedniku odgovorili da ne poštuje proceduru iz Zakona o izmjeni Zakona o sudovima. Ustavni sud je donio pravorijek da se mora poštovati procedura sukladno važećem Zakonu.

 Profesorica kaznenog procesnog prava na Pravnom fakultetu u Zagrebu Zlata Đurđević kao kandidat predsjednika Republike želi protuzakonito kao “padobranka” prema zastupniku Miloradu Pupovcu postati predsjednica Vrhovnog suda. Saborska vladajuća većina prema izjavi Gordana Jandrokovića “Njonje” se protivi izboru kandidatkinje koju nameće Zoran Milanović. Na javni poziv su se javila tri kandidata s priloženim životopisima i programima. Jedna je kandidatkinja odustala, a ostali su sadašnji predsjednik Vrhovnog suda Đuro Sessa i dr. sc. Šime Savić.  Procedura koju je spomenuo uvaženi profesor ustavnog prava na Pravnom fakultetu u Osijeku Mato Palić da se ponovi natječaj je loša i štetna za pravni sustav u Hrvatskoj, jer brinuti o onome koji je prespavao javni poziv, podleći njegovoj indolentnosti, a onda na inzistiranje predsjednika Republike Zorana Milanovića javiti se na ponovljeni javni poziv niti po čemu ne zaslužuje mjesto u Vrhovnom sudu. To znači potpuno ignoriranje Ustava i Zakona, kao i izvrgavanje i bacanje u blato jednakosti pred Zakonom i Ustavom, na način da netko sa pozicije “moći” inzistira na svom odabiru dok se ne ostvari njegova volja. Pokrenuti ćemo peticiju za opoziv predsjednika Republike Zorana Milanovića i Andreja Plenkovića zbog višekratnog kršenja Ustava , a “uvaženoj” profesorici kaznenog prava Zlati Đurđević poručujemo da svojim postupkom nije podobna ni za rad u odgoju i obrazovanju, a nikako za obavljanje funkcije predsjednice Vrhovnog suda. Kakva je to osoba koja se protivila izručenju udbaških zločinaca Josipa Perkovića i Zdravka Mustača  na suđenje Njemačkoj? Nas koji smo radili u odgoju i obrazovanju 1971. godine su zbog podrške Savki Dabčević-Kučar i Miki Tripalu Šuvarove komisije za ispitivanje moralno političke podobnosti proglasile nepodobnim za rad u odgoju i obrazovanju. Nakon toga nismo mogli dobiti posao u obrazovanju i napredovati u poslu. Savku Dabčević-Kučar i Antu Miku Tripala podoficiri i oficiri JNA nazivali su ustašama. To sam morao slušati 1976. godine u Kerestincu tri dana tijekom boravka u kasarni za vrijeme bolesti diktatora Josipa Broza Tita. Zar nas Andrej Plenković i Zoran Milanović vraćaju pedeset godina unatrag. Naše su supruge ili muževi i djeca ispaštali zbog našeg navodnog nacionalizma. Slali su naše sinove na “prevaspitavanje” na služenje vojnog roka ratnom zločincu, tada pukovniku zločinačke i okupatorske JNA Ratku Mladiću, a sinove crvene buržoazije u Titovu gardu ili su oslobađani potvrdama kao sin “vojne lekarke” Andrej Plenković = “Anemija”.  Sin tajnika Ante Mike Tripala Stipe Milanovića predsjednik Republike Zoran Milanović i bivši predsjednik RH Ivo Josipović sin gušitelja Hrvatskog proljeća Ante Josipovića su služili vojni rok u Titovoj gardi. U zločinačkoj, okupatorskoj i nacističkoj JNA primitivni razvodnici, desetari, podoficiri pretežno srpske etničke pripadnosti zlostavljali su i ponižavali naše sinove i mene, a neki od njih danas pate od posttraumatskog stresnog poremećaja.  Iskusio sam to i poručujem profesorici kaznenog i procesnog prava Zlati Đurđević, Zoranu Milanoviću i Andreju Plenkoviću. Dosta je diktature potomaka crvene buržoazije, gojenaca Mate granića = “pola meni, pola tebi i pola Bagi” i tipova s kodnim imenima poput Sove, Kolege i Gavuna koji donose odluke u Ustavnom sudu i drugim institucijama hrvatske države. Nema demokracije bez lustracije. Nismo ovce kako misle dva ovna na brvnu. Pobunimo se ovog proljeća 16. svibnja na lokalnim izborima glasovanjem za stranke koje se zalažu za implementaciju Rezolucije Europskog parlamenta “Važnost europskog sjećanja za budućnost Europe (2019./2819(RSP))“ usvojenoj 19. rujna 2019., kojom je Europski parlament osudio i izjednačio nacističke i komunističke zločine kao i zločine svih ostalih nedemokratskih autoritarnih režima, kao što smo se pobunili proljeća 1971. godine. 

Zašto šute i podržavaju politiku Andreja Plenkovića saborski zastupnik prof. dr. sc. Goran Dodig i ostali aktivisti u studentskom pokretu 1971. godine?

 Plenkovićeva interesna ( “kriminalna” prema optužbi predsjednika Zorana Milanovića ) zajednica HDZ ne bi imala većinu od 76 zastupnika s etno biznismenima Milorada Pupovca i Furia Radina, Štromarom i ozloglašenim Čačićem bez potpore prof. dr. sc  Gorana Dodiga.  Izbor zastupnika srpske nacionalne manjine je neustavan. Njihovi birači mogu dati glas trojici kandidata, a svi ostali samo jednom. “Antifašistička koalicija” uzurpatora boljševičkog mentalnog sklopa interesne zajednice HDZ-e, Pupovčevih etnobiznismena, Furia Radina i ostalih zastupnika nacionalnih manjina je spriječila održavanja Referenduma o izbornim pravilima, koji je svojim potpisima tražilo 380.649 hrvatskih državljana s prebivalištem u Hrvatskoj 2014. godine, a 2018. godine preko četiristo tisuća. Osam zastupnika nacionalnih manjina izabralo je na izborima za Hrvatski sabor 5. srpnja 2020. godine samo 21.934 birača. Vladajuća većina je dobila 202.784 glasova manje od oporbenih stranaka. Analiza kretanja broja birača s prebivalištem u Hrvatskoj od 2011. godine dokazuje grubu manipulaciju brojem birača s prebivalištem u Hrvatskoj koju je bivši ministar Arsen Bauk i njegova stranka SDP s koalicijskim partnerima provela uz pomoć Ustavnog suda te utjecajem generala Vladimira Šeksa Sove kako bi spriječila referendumsko izjašnjavanje o izbornim pravilima. Hrvatska radiotelevizija HRT = “YUTEL” snosi veliki dio odgovornosti u gušenju neposredne demokracije kršeći propise o pravodobnom i istinitom informiranju hrvatske javnosti. Bez potpore profesora Gorana Dodiga Andrej Plenković bi morao odstupiti ili koalirati s Domovinskim pokretom ili kupiti “žetončiće”. Zašto vrhunski kirurg bivši pravaš Ivan Kirin podržava “Šeksov poluproizvod diktatora Plenkošenka” kako je izjavio bivši predsjednik Vrhovnog suda dr. sc. Krunislav Olujić.

Osam zastupnika nacionalnih manjina je na izborima za Hrvatski sabor 5. srpnja 2020. godine izabralo 21.934 birača što je 14,97 puta manje od broja potpisnika peticije građanske inicijative “Glasujmo imenom i prezimenom” za promjenu izbornih načela 2014. godine. Zastupnike srpske nacionalne manjine: Milorada Pupovca s 10.733, Draganu Jeckov s 8.376 i Borisa Miloševića sa 7.715 glasova je izabralo 11.253 birača što je 33,83 puta manje od broja potpisnika peticije građanske inicijative. Ostalih 5 zastupnika nacionalnih manjina je izabralo 10.681 birača što je 35,64 puta manje od broja potpisnika peticije. Na izborima za Hrvatski sabor 5. srpnja glasovalo je u XII. izbornoj jedinici samo 29.353 birača nacionalnih manjina  ili 3.669 birača po zastupniku. U deset općih izbornih jedinica prosječno je glasovalo 11.977 birača po zastupniku.   Samo 7,15% birača srpske manjine je glasovalo u XII. izbornoj jedinici. Izabranim zastupnicima je dalo glas na izborima samo 5,94% birača srpske etničke manjine. Birači etničkih manjina imaju vrlo mali interes za izbor svojih zastupnika te bi trebalo ukinuti posebne izborne jedinice tako da birači s prebivalištem u Hrvatskoj biraju 48 zastupnika većinskim izbornim sustavom, a svi birači s hrvatskim državljanstvom 25 zastupnika razmjernim izbornim sustavom u jednoj izbornoj jedinici uključivši i dijasporu i 54 zastupnika u tri izborne jedinice Hrvatskoj . Ukupno bi sabor imao 127 zastupnika. Podržao sam izbor za predsjednika HDZ-e Andreja Plenkovića, osudio izjave sadašnjeg predsjednika Republike “šmrkavca” Zorana Milanovića o njemu kao sinu “vojne lekarke”. Izdao je svoje birače pomoću kojih je HDZ pobijedio na izborima rujna 2016. godine vladajući pomoću Bandićevih “žetončića”. Koliko su stajali “žetončići ” hrvatske porezne obveznike? 

Dosta nam je  etno biznismena vječitih zastupnika Pupovca i Radina (Zbog nepoštovanja sporazuma s talijanskom vladom Talijanska unija mora vratiti 726 tisuća eura ) i priča o ugroženosti srpske i talijanske etničke manjine! Teško je biti Hrvat u Istri slušajući etikete da su hrvati ustaše. Mi nismo ustašofili niti smo fašisti kako nas Pupovac etiketira niti klerikalci kako nas etiketira “diktator Plenkošenko”. Jesu li hrvatski domoljubi srpskoga roda Nenad Vlahović i hrvatski branitelj Peđa Mišić i oko deset tisuća ostalih hrvatskih branitelja srpskog roda fašisti po Pupovcu, a klerikalci po “Plenkošenku” zato što optužuju Pupovca i njegovu interesnu zajednicu za kriminal?

Zastupnici Pupovac i Radin nisu osudili vrijeđanje supruge gospodina Škore etiketom “četnikuša”, a gospodina Škore “četničkim zetom”, dezerterom i “Lunjom” od strane marginalaca crnokošuljaša Dražena Keleminca premda su oba predsjedavali Odborom za ljudska prava i prava nacionalnih manjina.

Bakin brat je iselio u Kraljevinu SHS 1921. godine zbog terora talijanskih fašista u Istri, a njegov sin svećenik Glavaš  je osuđen na pet godina zatvora optuživši ga u procesu protiv blaženog kardinala Stepinca da je navodno surađivao s križarima. U mojoj su kući partizani nakon kapitulacije Italije 9. rujna 1943. godine držali tri kamiona streljiva i oružja zaplijenjenih od talijanske vojske.  Brat mi je u jedanaestoj godini života poginuo od minobacačke granate ispaljene na moju štalu 1944. tijekom sprječavanja širenja požara sa susjedove štale. Iskrvario je na pragu moje rodne kuće. Partizanima je služio kao kurir. Moji roditelji nisu primili niti jedan dinar, kao što su ostali primali za žrtve odmazdi zbog partizanskih diverzija s izjavom jednog pojedinca koji je o tome odlučivao da je bio “dite”. 

Osuđujem sve totalitarizme i nedemokratske sustave vladavine. Sukladno deklaracijama o osudi svih totalitarnih i nedemokratskih sustava vladavine predložio sam da se u Istri 23. kolovoza odaje poštovanje svim žrtvama koje su tragično završile u kraškim jamama ( fojbama) poput narodnjaka Antuna Milovana oca biskupa u miru Ivana, partizana Gvida Delbijanka iz Krnice koga su partizani bacili u jamu kod sela Trlji i drugih žrtava koje su tragično završili u fojbama u Istri kod Golubinčine blizu Raklja i u tom smislu pokrenuo sam inicijativu preko saborskih zastupnika: Furia Radina, Damira Kajina i Gorana Beusa Richembergha početkom 2011. godine da se to ostvari ali niti jedan zastupnik nije odgovorio. Zastupnik Goran Beus Richembergh je lagao novinaru Glasa Istre Mati Čuriću da nije primio od mene nikakvu predstavku u vezi zločina nad zarobljenim vojnicima. Predsjedniku Odbora za informatiku, informatizaciju i medije u tadašnjem sazivu Hrvatskog saboru Branku Vukšiću pisao sam 28. veljače 2012. godine da HRT krši propise o pravodobnom i istinitom informiranju javnosti i sudjeluje u prikrivanju zločina nad zarobljenim okupatorskim vojnicima, koji su se predali početkom svibnja 1945. godine partizanima na Muzilu u Puli, a završili su u jami Golubinčina kod Raklja. Smatram da sve žrtve zaslužuju poštovanje.  Kao sadašnji birači Domovinskog pokreta osuđujemo sve totalitarne i nedemokratski režime. Dosta nam je vrijeđanja od strane ekstremne ljevice, SDP-e, etno biznismena,  interesne zajednice HDZ gospodina Plenkoviću, Predraga Štromara i Radimira Čaćića. Mi nismo ekstremna desnica niti nazadna manjina kako nas etiketira bivši oficir zločinačke Jugoslavenske nacističke armije JNA Veljko Kajtazi.

Sadašnja Vlada gospodina Plenkoviću od preslagivanja 2017. godine, sprječavanja brisanja birača koji nemaju prebivališta u Hrvatskoj prije lokalnih izbora 2017. godine, sprječavanja referenduma o izbornim pravilima 2018. gine i osnovane sumnje na krađu glasova kandidacijskoj listi generala Željka Glasnovića u XI. izbornoj jedinici nema izborni legitimitet niti legalitet da odlučuje o sudbini hrvatskog naroda! HDZ i SDP su doveli do ustavne krize. Osam od deset izbornih jedinica odstupa po broju birača više od 5%, a Vlada Zorana Milanovića je i uz pomoć tadašnjeg vodstva HDZ-e  skandaloznom odlukom ustavnih sudaca da može biti više birača s prebivalištem u Hrvatskoj od stanovnika, grubom manipulacijom brojem birača prekršila prvi članak Ustava Republike Hrvatske.  Izazivate li vlastodršci izlazak naroda na ulice? Uozbiljite se!  Vodite nas u propast.

Edo Zenzerović

Tekstovi u rubrici GLEDIŠTA mišljenja su autora i ne moraju biti u skladu sa stajalištima Uredništva

Povezani članci

Članak Suzane Lepan Štefančić

HF

Sveti Nikola u Plaškom 2015.

HF

Kroatocid u Lisinskom 2018.

HF

HNV »ustrojen kao sustav«

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da ste s ovim u redu, ali ako želite možete se odjaviti i ne prihvatiti. Prihvati Pogledaj više...