Hrvatski Fokus
Aktualno

Laže kao Dobrica Ćosić

Nestankom katolika i katoličanstva u Bosni i Hercegovini nestaje i kršćana i kršćanstva u Europi

 

Gotovo svaki narod kaže, s pravom, za svoje političare da lažu. I to je istina. No psi laju karavana prolazi i tako narod stalno ponavlja da političari lažu, ali oni se na to ne obaziru, i uvijek idu dalje. Naravno u laži. Ipak ima jedan narod na europskoj periferiji koji i u dvadeset i prvom stoljeću se nacionalno traži, kojem je mati tisuće kilometara daleko i nikako mu neda da odraste i veže se za teritorij na kojem ga je ostavila, i odbacila, koji ili ne smije ili ne će da kaže istinu svojim političarima, da lažu. A baš lideri tog naroda su danas najveći politički lažovi ne samo na teritoriju kojeg dijele sa još dva druga i drugačija naroda već i daleko šire izvan tih prostora. Ne lažu oni samo svom narodu, oni lažu cijeloj svjetskoj zajednici, i već nekoliko desetljeća je obmanjuju. Laž koriste kao osvajačko oružje. Pokazuje se vrlo učinkovitim i razarajućim. Laž nameću kao pravilo ponašanja. Način komuniciranja.

Ništa drugo u beha zajednici pod bošnjačkom kontrolom nije tako inovativno, tako maštovito, i u tolikoj uporabi kao što je laž. Prvi politički lider u Muslimana a zatim Bošnjaka ostao je zapamćen i izvan granica beha zajednice po laži kojom se koristio cijelo vrijeme političkog djelovanja, u kojem se financijski obogatio u nebeske visine. Izgovorenih i obećanih riječi držao se toliko dugo dok je samo sa pregovaračima dogovarao, i dok je izašao iz prostorije ništa nije priznavao i sve  je izokretao. I danas njegovi politički i nacionalistički nasljednici klon su svog velikog vođe. Laž ih drži na vlasti, a i u sedlu bogaćenja kojemu ni nebo nije granica. Kao što Jugoslavija u malom klonski sliči Jugoslaviji, tako isto i otac velikomuslimansko bošnjačke nacije Alija Izetbegović sliči ocu velikosrpske nacije Dobrici Ćosiću. I stoga riječi kojima je Dobrica Ćosić opisao svoj narod koji laže, u potpunosti se mogu pripisati Aliji Izetbegoviću, koji je svom narodu prišio jednu trajnu hipoteku, laž. Dobrica Ćosić kaže: “Mi lažemo da bismo obmanuli sebe, da utešimo drugoga; lažemo iz samilosti, lažemo iz stida, da ohrabrimo, da sakrijemo svoju bedu, lažemo zbog poštenja. Lažemo zbog slobode. Laž je vid srpskog patriotizma i potvrda naše urođene inteligencije. Lažemo stvaralački, maštovito, invetivno”.

Ove riječi kao da je izgovorio Alija Izetbegović, s malom razlikom gdje Alija kaže “…lažemo zbog cjelovitosti i održivosti, lažemo zbog multuetničnosti i multikonfesionalnosti, lažemo zbog našeg nacionalnog lutanja, lažemo zbog mati Turske…”. U tolikoj bošnjačkoj laži, za koju Hrvati katolici povijesne žrtve islama i islamista, kažu “laže k’o Turčin”, u potpunosti je, i trajno nestalo beha cjelovitosti, zbog čega je, sad već u bilo kakvoj formi, neodrživa, budući da su joj baš Muslimani a zatim Bošnjaci izbrisali sve nemuslimanske i nebošnjačke boje, ne priznajući joj više nikakav vid multinacionalnosti i multireligioznosti. Bošnjačka laž o održivosti multi kulti beha zajednice podijelila je tu zemlju, i gotovo nema ni traga o njenoj predratnoj nacionalnoj i vjerskoj šarolikosti. Ni u čemu se ne može prepoznati iz te prijeratne šarolikosti, što je i razumljivo budući da Bošnjaci govore da im je bliži Iranac, Afganistanac, Pakistanac i Turčin negoli Hrvat ili Srbin. Hrvati i Srbi moraju nestati da bi se Bosna i Hercegovina izjednačila u čistom etničkom, napose vjerskom, obliku sa onim islamskim zemljama čiji su im narodi bliži, pa čak i te zemlje su im bliže, poglavito Turska i od same Bosne i Hercegovine.

Bošnjačka ljubav prema majci Turskoj pretvorila je beha sukob u vjerski rat za teritorij, u kojem su se Srbi politički, nacionalno, te napose republički teritorijalno afirmirali i ogradili, čekajući povoljan politički trenutak potpunog osamostaljenja, koje će zasigurno doći, ne njihovom moći već isključivo bošnjačkim radikalizmom i elementima centralističko unitarističkog isilizma vidljivog u bošnjačkoj politici svekolike isključivosti. I stoga čine sve da se Srbi u potpunosti odcijepe, jer u srpskom odlasku vide priliku vlastitog političkog afirmiranja i izgradnje čistog nacionalnog entiteta. Uz već snažnu duhovnu i radikalno religijsku islamističku izgrađenost, koju je započeo otac velikomuslimanske nacije Alija Izetbegović pisanjem Islamske deklaracije, i koju su u vjerskom ratu oblikovali i učvrstili, danas nastoje još i nacionalno se izgraditi, i u nekim nacionalnim parametrima se prepoznati. No to im ide vrlo teško, jer svoj nacionalni identitet na ovim europskim prostorima Bošnjaci ne grade sami, što i jest razlog stalnog lutanja i mijenjanja nacionalnog imena. Koji će nacionalni identitet aktualni Bošnjaci izabrati, i kako će se nacionalno zvati, tako daleko od matere Turske, i tako blizu Irancima i Afganistancima, ovisi isključivo od toga šta će im mati reći, i kamo će ih uputiti.

Bošnjaci i ne traže svoj nacionalni identitet u Bosni i Hercegovini budući da su je dali u amanet Turcima, već traže i grade, učvršćuju turski identitet  na tim prostorima, sa kojih se kao i u prošlosti kreče u osvajanje i ubijanje Stare Dame. Zato i mijenjaju tako brzo svoj nacionalni naziv, ispod kojeg uvijek ostaje materinski DNK. To je razlog agresivnog bošnjačkog pokušaja smrtonosnog brisanja hrvatskog nacionalnog i vjerskog identiteta, jedinog koji te prostore čini europskim i čuva ih od ponavljanja turskog zločina genocida. Zbog ti europskih vrijednosti koje hrvatski narod živi i čuva na obranjenim beha prostorima, Bošnjaci su osmanlijski protiv hrvatskog entiteta, i mirnog finaliziranja razlaza u Bosni i Hercegovini. Sve dok Bošnjaci uživaju toliko snažnu potporu od mati Turske, i poslušno je slušaju, nikada se ne će nacionalno izgraditi na tim prostorima,  i nikad ne će prihvatiti mirno entitetiziranje podijeljene beha zajednice, što je znak da je Turska i danas okupator Bosne i Hercegovine iz koje planira ponovno preko Beča i Budimpešte na Europu.

S milijunskom migrantskom vojskom koju Turska šalje preko okupirane Bosne i Hercegovine pitanje je kratkog vremena kad će Europa pozeleniti, kao što je pozelenila i fratarska Bosna. Svako drugo priznavanje današnje Bosne i Hercegovine nije samo bošnjačka laž već i svjetska. No najveća bošnjačka laž, koja prijeti iskorjenjivanju katolika i katoličanstva u fratarskoj zemlji, je ona kada govore o multireligioznosti i multinacionalnosti, održivosti i cjelovitosti, etnički i vjerski ispregrađivane, neodržive i podijeljene beha zajednice, te u isto vrijeme održava i najtanju povezanost sa Turskom, nekažnjenim genocidistom i svekolikim ubojicom katolika i katoličanstva, prisilnog širitelja islama na okupiranim beha prostorima, i narodom. Nestankom katolika i katoličanstva u Bosni i Hercegovini nestaje i kršćana i kršćanstva u Europi.

Vinko Đotlo

Povezani članci

Pjesnikinji Malkici Dugeč sretan 85. rođendan

hrvatski-fokus

Neprimjereni sadržaji u lektiri (4)

HF

Sjećanje na Vukovar i Škabrnju

HF

APIS – sredstvo za dobivanje izbora

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da ste s ovim u redu, ali ako želite možete se odjaviti i ne prihvatiti. Prihvati Pogledaj više...