Hrvatski Fokus
Religija

Visoka pobožnost u domu Boškovića

Boškovići su bili vrlo pobožni, od sedmero djece koje je doživjelo zrelu dob, tri su svećenika i jedna časna sestra

 

Anica Bošković, sestra slavnoga znanstvenika Josipa Ruđera Boškovića, u predgovoru knjizi “Razgovor pastirski varhu porođenja Gospodinova jedne djevojčice Dubrovkinje”, u Mlecijeh (Veneciji) 1758. po Francescu Storti piše: “Pridragoj braći ocima Baru i Ruđeru Bošković od Družbe Jesusove. 

Znam, da na svijetu bit najposlednji darži se za nezgodu (osvem smarti, tj. osim smrti, op., T.T.) u svakoj stvari; i razložito, ukoliko parva miesta pritežu korist u svemu, i stječu svačiju cjenu. Ali, ja ne tako, bitse rodila najposlednja u našoj kući cjenim za priveliku, i sreću i koris’; er imajući prid sobom izglede sve ostale braće, i sestara, mogah, (sasve malo umijeh) na način od pčele, vadit i ja za mene korisni i cijenjeni med njihove kreposti. I vami među inijem, koliko spoznam se daržana braćo pridraga, koji ne samo da ste mi ostavili tolike lijepe izglede sa vašega djetinjstva; nego još i ukazali (što najveće utišti, tj. što ostavi najjači utisak, T.T.) pravi put našega vjekovitog spasenja, budući potlačili sve što obećiva svjet pridavajući se na službu Božju, uknju( uginju, okanjuju?) latinskijeh pjesni; žeđu ćesa (ćega) budući se probudila u meni njeka osobita želja, dabih mogla kakogodi u temu, pokli nemogu u drugomu sljedit vas, štaviše i ja, u naš slovinski jezik, na čas’ prisvetoga djetešca Jesusa, za našu ljubav porođena, ovi Pastirski razgovor složiti: Što po njegovoj samoj milosti  bi ispunjeno. Iako štogodi dobra u tome nahodi se , njemu je hvala; toli koje pomanjkanje, moja je slabost, ne umijući zraku, mojoj pameti udjeljenu, podpuno dohititi.

Njegovoj dakle samoj slavi i poklonjeno ima biti. Zato, izlazeći sada na svjetlos’ (sasve nedostojno, ako se gleda po komu ishodi) ali pridostojno žeđa velikoga Otajstva koje u sebi uzdurži, vami ga upravljam, kako jedan dijelak onijeh naravnjeh kreposti, s kojijem od našega stvoritelja vi ste za njegovu slavu tako obilno nadareni.

Neka Vi ispunite vašu požudu (tj. žudnju, danas ta riječ ima erotske konotacije, op., T.T.), i zajedno sa vašjem velikjem djelima, ovo moje malo, budete pridat mu, i na njegovu čas’ podpuno upraviti. I ako o(v)di na svjetu vidi se da i kraljevskoj djeci ugodan je svaki dar, a kad im je prinesen od ruke poznane, ko(je)ga dvornika njihova roditelja, koliko veće, mogu ufati ja, da ovo nebesko djetešce; ovi malahni kralj našjeh sarca, primiće to dobrovoljno ako mu od vas pridano, i prikazano bude, pokli poznani njemu, ako dvornici svoga vječnoga čina i čka(?) određeni, sa pod svojem istjem stijegom zajedno vojevati, i daće udjelit po vašjeh molbah, svoj sveti blagos(l)ov, da kojigodi plod iz tega usbude izvaditi se. Zato molim sve djevojčive našega slovinskoga jezika (na korist od kojeh) ovo osobito upravljeno je, da kad im u ruke budu doći, ove kakvegod su, moje pjesni, istrate dobrovoljno štogodi vremena za pomnjivo ih proštiti.

Pokli ufam da imaju prid očima, izvarsne izglede od Ljubice, ne će moć inako, negli okoristit se mudrijem naucima staroga Lovorka, i tlačeći hrabreno svjetovne ispraznosti posvetit svoje sarce, i sve želje prisvetom djetešcu koji sam dostojan je sve naše ljubavi. Ah, koliko srećna i čestita cjenila bih su! kadbi po ovem putu kojagodi od njih nadomjerila za mene, stavljajući u djelo ono, što sam ja valjda poznala, i nigda ispunila. A vi ljubljena braćo sljedite nastojat svegjer na veću slavu Božju, za koje bili ste tako milostivo odabrani, i spomenite se od mene svetome posvetilištu, i u vašijeh molitvah da i ja stečem onu blaženu svarhu za koje smo stvoreni; neka sasve razdjeljeni na ovemu svijetu, budemo na drugomu po sve vjekuvječanstvo u Bogu sjedinjeni.

Iz Dubrovnika na 1757. 24. decembra

ljubeć vas sestra Anica Bošković

Boškovići su bili vrlo pobožni, od sedmero djece koje je doživjelo zrelu dob, tri su svećenika i jedna časna sestra. Njihovi preci po majci, obitelj Bettera dali su niz značajnih svećenika, ali i umnih činovnika Republike. Sa Ivanom Matijaševićem, dominikancem, nakon ukinuća isusovačkoga reda Anica izdaje knjigu “Serce prisveto Jezusovo, razgledano, zaljubljeno, čašćeno, nasljedovano razmišljanjima, štenjima, krepostima, službama, pjesnima”, tiskano u Veneciji (Bnecijeh) 1784. Samostan dubrovačkih franjevki koji se razvio uz najljepšu dubrovačku romaničku crkvicu Siguratu čuva lijep primjerak kipa Djeteta Isusa zvan Bambino koji im je poklonila Anica Bošković.

Teo Trostmann

Povezani članci

U Splitu premijerno izvedena prva pop misa u svijetu „Misa Mediterana“

hrvatski-fokus

Uskrs u nama

HF

Plodovi vjere su po meni pozitivni

HF

Marijo, Majko našeg Trsata

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da ste s ovim u redu, ali ako želite možete se odjaviti i ne prihvatiti. Prihvati Pogledaj više...