Samostanski sklop Varagavank

Smješten devet kilometara jugoistočno od grada Vana u današnjoj Turskoj

Samostanski sklop (kompleks) Varagavank (ili Crkva sedam crkava, arm. Jot Jekeheci) smješten je devet kilometara jugoistočno od grada Vana (Turska), nekadanje provincije Vaspurakan. Samostan se sastoji od Gornjega Varagavanka (na visokoj južnoj padini planine Varag) i Donjega Varagavanka (oko zapadnoga podnožja planine Varag). Utemeljili su ga 653. god. pustinjaci, koji su živjeli na planini Varag, nakon otkrića dijela sv. križa (pravoga Isusova križa). Prema predaji sv. Hripsime je skrila sv. križ u nekoj gorskoj pećini. Otkriće je praćeno pojavljivanjem 12 svjetlosnih stupova, a na to mjesto su došli hodočasnici na čelu s katolikosom Nersesom III. (641. – 661./62.) i vojvodom Vardanom Rštunijem. Na tom je mjestu podignuta crkva Surb Nšan (crkva svetoga Božjega znamenja).

Svetomu križu je posvećen blagdan Varaga Surb Khač/Hač (javljanje sv. križa na gori Varag). Armenska apostolska crkva svetkuje taj dan između 25. rujna i 1. listopada. U čast je blagdana Nerses III. sastavio šarakan (šarakan – duhovno srednjovjekovno pjesništvo koje je stvoreno uz pomoć sinteze pjesništva, glazbe i profesionalnoga glazbenoga stvaralaštva). Nakon pripojenja armenske provincije Vaspurakan zbog bizantske najezde 1021. god. kralj Senekerim Arcruni (968./969.-1024. ili 1026./1027.) je premjestio sv. križ iz Varagavanka u Sebastu gdje je njegov sin Atom utemeljio samostan Surb Nšan. Nakon smrti 1025. god. kralja Senekerima njegovo tijelo premješteno je i pokopano u Varagavanku. U Varagan su premjestili i svetinju. Prije najezde sultana Horasana Džalaleddina Mangubertija 1231. god., sv. križ su premjestili u kraljevstvo Kjurikida (sjeverni dio današnje Armenije), gdje je izgrađen samostan Nor Varagavank (‘Novi Varagavank’) koji se nalazi sada blizu sela Varagavan u Tavuškom marzu (županiji) Armenije.

Samostanski sklop čini sedam crkava: Surb Astvacin (crkva sv. Bogorodice), Surb Gevorg (sv. Jurja), Surb Khač/Hač (sv. Križa), Surb Nšan (sv. Božjega znamenja) iz 11. st., Surb Ovanes (sv. Ivana) iz 10. st., crkve sv. Siona i sv. Sofija iz 10. st. Prvih pet crkava je sagrađeno sasvim blizu jedna drugoj. Glavna je i najljepša crkva Surb Astvacin (svete Bogorodice) iz 11. st., koja je sagrađena od krupnih obrađenih kamenih ploča i arhitekturom je nalikovala na crkvu svetoga Križa na otoku Aghtamar,

Samostan je cvao u 13. st., a nakon tatarskoga osvojenja obnovljen je od 1320-ih – 1350-ih god. U 17. st. Varagavan je pregrađen nakon potresa 1648. godine i k središnjoj crkvi je dograđeno četverostupno predvorje (gavit) s dvjema crkvama sa strane i trijemom galerijom s trima stupovima. Za vrijeme prirora Hrimjana Ajrika (1820.-1907., katolikos Mkrtič I. Vaneci, 1892. – 1907.) je utemeljio školu s europskom naobrazbom, gdje je poučavao poznati armenski književnik Raffi (1835. – 1888.). Godine 1880. uz školu otvara se poljoprivredno učilište. Samostan je dobio zemljište za školsku praksu učilištaraca. U crkvi sv. Križa bio je smješten jedan od najvećih u srednjevjekovnoj Armeniji matenadaran (rukopisna riznica), a također i tiskara s tiskarskim strojem koji je dovezen iz Europe. U matenadaranu početkom 20. st. se je čuvalo oko 400 rukopisa i 1000 tiskanih knjiga. U tiskari su izdavali časopis “Arciv Vaspurakan”. U samostanski sklop su ulazile različite građevine civilne namjene: jednokatne stambene prostorije za redovnike i učenike, školska zgrada, kupalište, sobe za prepisivača, pekara, a također prostorije za varagavansku biskupiju. Postojala je i lončarska radionica. U dvorištu samostana se je nalazio izvor i lijep vrt. Samostan je bio okružen debelom zidom s tornjevima.

U samostanu su pokopani kralj Vaspurakana Senekerim Arcruni, njegova supruga, kraljica Hušuš, nekoliko armenskih katolikosa. Samostan Varagavank se je više puta odolijevao naletima, poglavito tijekom pokolja 1896. i 1915. god. Varagavan je porušen u razdoblju od 1915. – 1921. god. i nalazi se sada u ruševinama.

Artur Bagdasarov, HKV