Hrvatski Fokus
Unutarnja politika

Dan sjećanja na žrtve staljinizma i nacizma

Zapamti 23. kolovoza 1939. – sporazum Molotov-Ribbentrop

 

Europska mreža sjećanja i solidarnosti nastavlja se. Inicijativa je započela prošle godine u cilju povezivanju Europljani 23. kolovoza sa simbolom sjećanja na žrtve totalitarnih režima 20-og stoljeća – koji su nestali pod smeđim i crvenim terorom. Važan element ove kampanje je značka posebno dizajnirana za tu priliku: ona nosi poruku „Zapamti. 23. kolovoza“

Europski dan sjećanja na žrtve staljinizma i nacizma proglasio je Europski parlament 23. rujna 2008. godine sa 409 glasova Za. Njegov je cilj spomen na žrtve masovne deportacije i istrjebljenja, kao i promicanje demokracije, mira i stabilnosti u Europi. Prva svečana proslava ovog dana organizirana je 2011. godine u Varšavi, pod pokroviteljstvom poljskoga predsjedništva. Taj je datum označio usvajanje ‘Varšavske deklaracije’, čiji su potpisnici istaknuli potrebu očuvanja sjećanja na loše posljedice totalitarnih režima i pozvali Europsku uniju da istraži i prikupi dokumentaciju povezanu sa zločinima koji su počinili ti režimi. 

Varšavska deklaracija potvrđena je točkom 15. Rezolucije Europskog parlamenta o europskoj savjesti i totalitarizmu od 2. travnja 2008. odlukom o proglašenju dana sjećanja na žrtve staljinizma i nacionalsocijalizma s 533 glasa (44 protiv i 33 suzdržanih). U završnom dijelu Rezolucije pozvani su parlamenti i vlade svih država članica EU-a da ih potpuno jasno osude. 

Službeno se obilježavaju Dani sjećanja na:

Žrtve holokausta 27. siječnja

Žrtve komunizma 23. kolovoza

Međunarodni dan sjećanja na žrtve holokausta obilježava se 27. siječnja

U Izraelu i u cijelome svijetu svake se godine na taj dan obilježava dan sjećanja na žrtve holokausta – Jom ha-Šoa. Na taj dan 1945. Crvena armija oslobodila je 7.500 zatvorenika koje su za sobom ostavili nacisti u koncentracijskom logoru Auschwitz, poljskom Oświęcimu. Proglasio ga je predsjednik SR Njemačke Roman Herzog 3. siječnja 1996. godine izdavanjem proglasa da se obilježava na dan 27. siječnja, dan kada su 1945. godine, vojnici sovjetske armije oslobodili zarobljenike iz koncentracijskog logora Auschwitz-Birkenau.

Prema službenoj statistici tijekom holokausta stradalo je oko 6 milijuna Židova, što je gotovo dvije trećine ukupnoga broja europskih Židova. U holokaustu je stradalo i oko 5 milijuna pripadnika drugih naroda.

U provođenju politike progona Židova sudjelovale su i vlasti Nezavisne Države Hrvatske (NDH) i Nedićeve Srbije. Neposredno nakon uspostave NDH, pod utjecajem nacističke Njemačke, doneseni su rasni zakoni, na temelju kojih su bili proganjani, zatvarani i ubijani pored Židova, Romi, Srbi i Hrvati. U proljeće i ljeto 1941. uspostavljeni su radni logori Jasenovac i Stara Gradiška. U radnom logoru Jasenovac godinu dana bio je zatočen i dr. Ante Ciliga, hrvatski političar, novinar i publicist. Za vrijeme boravka u logoru napisao je knjigu Štorice iz Proštine, na svojoj izvornoj čakavštini.

Komunističke i velikosrpske vlasti u bivšoj Jugoslaviji, krivotvorile su broj žrtava u logorima NDH, pa se brojka bila popela na milijun i 200 tisuća ljudi, da bi se spustila na oko 700 tisuća ljudi, i da bi danas na službenom popisi bilo 83.145 stradalih. Međutim, nije ni ta brojka konačna, jer istraživači stalno nalaze nove dokumente i dokaze da su osobe umrle na nekom drugom mjestu registrirane kao žrtve Jasenovca.

Treba svakako naglasiti, jer se to u bivšoj Jugoslaviji krilo, da je Srbija isto tako imala Nedićevu Srbiju, kao jednu od  kolaboracionističkih nacističkih država, koja je prva u Europi proglasila „juden frei“ – „oslobođenu“ od Židova. U Srbiji su zločine nad Židovima uvijek nastojali sakriti. Pa su tako i logor Sajmište u kojem je ubijeno tisuće Židova iz Srbije, redovito bio pripisivan logorima NDH. Zbog toga veliki dio građana Srbije i danas ne zna da sramotni rasni zakoni nisu bili samo u Pavelićevoj NDH nego i u Nedićevoj Srbiji, koji je još 1942. godine napisao brzojav Adolfu Hitleru pohvalivši se kako je Srbija prva ‘Juden frei’ država u Europi.  O tom moralnom slomu Srbije Jakov Sedlar je snimio dokumentarni film. Dokumentarac opširno i detaljno prikazuje stradanja Židova u Srbiji, na čemu su mu u Izraelu bili vrlo zahvalni, jer je taj dio holokausta puno manje poznat međunarodnoj zajednici nego onaj na teritoriju NDH.

Skupština parlamentaraca iz 46 europskih država, ujedinjenih u rezoluciji, izražavaju da su ta djela nasilja uključila individualna i kolektivna pogubljenja, kao i smrt u koncentracijskim logorima, izgladnjivanje, deportacije, mučenje, ropstvo, prisilni rad i druge oblike masovnog psihičkog terora. Oba su sustava totalitarna i ostavila su iza sebe ogromne žrtve. Računa se da su nacisti i fašisti, koji su započeli Drugi svjetski rat iza sebe ostavili 55-60 milijuna žrtava, civilnih i vojnih, a u državama, u kojima su komunisti bili na vlasti, stradalo je u nemilosrdnoj „klasnoj borbi“, egzekucijama „narodnih neprijatelja“, „čistkama“, logorima i slično preko 100 milijuna ljudi. Analitičari tvrde da su to minimalni izračuni,  jer se istraživanja nastavljaju. Činjenice kazuju da su svi totalitarizmi uzrokovali tragedije ogromnih razmjera za čovječanstvo.

Obljetnica Holokausta medijski je veoma dobro popraćena. Po cijeli dan vrte se TV prilozi, razgovori, intervjui, dokumentarne emisije o holokaustu. I neka, neka mediji djeluju edukativno, ali ne sugestivno, sugerirajući krivnju nama, rođenima poslije Drugoga svjetskog rata, pa čak i djeci rođenoj u Hrvatskoj za nešto što nismo učinili, ni mi ni naši roditelji?

Ove dvije obljetnice obilježavaju se službeno, što je točno, ali ipak ne u istom ozračju. Obljetnica Holokausta obilježava se optužujući cijeli hrvatski narod za fašizaciju, neoustaštvo i proglašavaju nas zločinačkim narodom, stigmatiziraju nas zbog NDH. A konkretno što na primjer, imaju s NDH, generacije rođene poslije Drugoga svjetskog rata, da ih se proglašava ustašama? Kako mogu biti ustaše svi rođeni poslije rata, odgojeni i odrasli u bivšoj Jugoslaviji? Trideset godina je prošlo od raspada Jugoslavije, ali u jednom djelu hrvatskog naroda, jugoslavenski mentalni sklop još nije izašao iz njih.

Dan 23. kolovoza – europski je dan sjećanja na žrtve totalitarnih diktatura u Europi u 20. stoljeću

Skupština Europskog parlamenta poziva se na svoju Rezoluciju 1096 (1996. godine) o mjerama za razbijanje ostavštine bivših komunističkih totalitarnih sustava. Službeno se izražava pijetet svim žrtvama, što je ljudski ispravno, jer žrtva je žrtva, bez obzira  na sve!

Vijeće parlamentarne skupštine Europe je osudilo masovna kršenja ljudskih prava od strane totalitarnih komunističkih režima te izrazilo sućut, razumijevanje i priznanje žrtvama tih zločina. Rezolucija Vijeća Europe 1481/2006.) o međunarodnoj osudi zločina totalitarnih komunističkih režima izdana je 25. siječnja 2006. godine u Strasbourgu od strane Parlamentarne skupštine Vijeća Europe, koja snažno osuđuje zločine komunizma. Spomendan potječe od Praške deklaracije o zločinima komunizma (3. lipnja 2008.), koju je između ostalih predložio i potpisao Václav Havel i brojni članovi Europskog parlamenta. Podsjeća na pakt Hitlera i Staljina. Spomendan obilježava pakt Hitlera i Staljina. Dana 23. kolovoza 1939. godine potpisan je njemačko-sovjetski pakt o nenapadanju, poznat kao Sporazum Molotov-Ribbentrop, kojim je postignut javni sporazum o nenapadanju i tajni sporazum o podjeli interesnih sfera u Istočnoj Europi. U slobodnom svijetu na taj dan organizirali su se prosvjedi pod nazivom Dan crne vrpce sa ciljem upoznavanja svijeta o prikrivanju zločina.

Lili Benčik

Povezani članci

Antifašizam – pokušaj opravdavanja zločina

HF

Slučaj dr. Ivice Babića: zloporaba važenja Ustava RH unatrag

HF

Smrt Zapada

HF

IDS pretvorio Matu Parlova u transvestita

hrvatski-fokus

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da ste s ovim u redu, ali ako želite možete se odjaviti i ne prihvatiti. Prihvati Pogledaj više...