Hrvatski Fokus
Bosna i Hercegovina

Jesu li srednjobosanski Hrvati spaljeni u visokim pećima zeničke Željezare?

Zločini ‘časne’ muslimanske vjerske armije BiH moraju biti kažnjeni

 

Nisu Muslimani činili ratni zločin nad Hrvatima samo u vjerskom beha sukobu, već jednako strašan zločin čine i njihovi nasljednici Bošnjaci, u nepravednom i nametnutom miru. To je znak da vjerski beha sukob za teritorij ne prestaje i ratni dobitnici, miljenici briselskih vezira, Bošnjaci ne će dozvoliti da rat prestane sve dok ne zaokruže teritorij koji su planirali političko-vjerskim manifestom Islamske deklaracije, razloga strašnog sukoba i zlodjela ratnog zločinca Alije Izetbegovića. U agresiji na Hrvate Muslimani su, uz pomoć vehabija, mudžahedina i džihadista, na najbrutalniji i teroristički način genocida i crkvocida, kulturocida i djecocida ubijanjem nedužne djece, osvajali komad po komad hrvatske zemlje progoneći sve žive koji su se mogli kretati, a one koji nisu ubijali i punili masovne grobnice po osvojenim teritorijima prognali i danas im se ne daju vratiti. Hrvatski je narod u trogodišnjoj muslimanskoj agresiji prepolovljen, ostao bez velikih i brojnih svojih prostora i stjeran u suvremene konclogore kakav je danas Lašvanska dolina, teritorij po kojem slobodno kao zaslužni muslimanski heroji šetaju ratni zločinci talibanskih kalibara: Mlaćo, Cikotić, Genjac, Alagić, Delić, Halilović, Džaferović i cijela plejada počasnih građana etnički čistih bošnjačko-muslimanskih gradova.

Danas u tom ratnom miru Hrvatima, ali i svim drugim nebošnjacima daleko agresivnije Bošnjaci otimaju zemlju i ono što Muslimani nisu uspjeli u ratu, potomci Osmanlija kako se Bošnjaci vole nacionalno identificirati, prisvajaju u tom nakaradnom miru, koji je daleko više sukob negoli mir.

Nije rat samo kad se puca, daleko brutalniji sukob je kada ti neprijatelj u miru otima domovinu, klevećući te, lažući o tebi, i stalnim govorenjem da samo on brani i voli Bosnu i Hercegovinu. Otimati nam domovinu na takav perfidan način teže je od preživljenog genocida. Iako je to postala otrcana fraza, kojoj se u skrovitosti smiju i takozvani bošnjački čuvari Bosne i Hercegovine, za nebošnjake, poglavito za hrvatski narod kojem je u Daytonu dokinuta najveća sigurnost naroda, Hrvatska Republika Herceg Bosna, to je u najblažoj varijanti ratna prijetnja Hrvatima, i mirnodopski progon. Nu, kada govore muslimanski ratni zločinci kako će štititi interes BiH, to je asocijacija na ratno vrijeme vjerskog sukoba u kojem je bio interes osvajanja teritorija, pretvarajući ga u etnički čiste muslimanske prostore. Zar se može vjerovati bošnjačkim nekažnjenim ratnim zločincima kada i danas, četvrt stoljeća poslije vjerskog beha sukoba za teritorij još uvijek skrivaju masovne grobnice hrvatskih žrtava i brane povratak hrvatskih prognanika ubijajući ih kao u ratu. Mir ni u jednoj zemlji, napose u ovakvoj zajednici posvađanih i zaraćenih strana, ne mogu graditi ratni zločinci, bez obzira na poziciju na kakvu ga postavio njegov režim. Vidljivo je to i u postratnom beha vremenu u kojem muslimanski Cikotići, Džaferovići, Genjci, Mlaće i danas vode glavnu bošnjačku politiku. S takvim ratnim zločincima se ne mogu štititi interesi BiH, s njima se štite samo interesi Bošnjaka. A interes Bošnjaka je unitarizirana i centralizirana, radikalno islamizirana BiH, čije mjesto vide u islamskim asocijacijama, a nikako u europskim. Smeta stoga Džaferoviću, ratnom poznavatelju tajnih visokih peći u Zenici u kojima su hrvatske žrtve muslimanskog genocida završile, lagano ali sigurno otkrivanje strašnih ratnih, pa i poratnih zločina muslimanske Armije BiH nad Hrvatima, dakako i nad Srbima, koji su daleko strašniji od onih s druge strane.

Za hrvatski narod ostaje povijesna činjenica da je muslimanski ratni zločin, po mjerilima kako oni zločin mjere, a to je opet neki oblik zločina, daleko veći i brutalniji od hrvatskog, bez obzira na neprocesuiranje muslimanskih ratnih zločinaca. Haaški tribunal kao međunarodna pravna institucija pokazao se i dokazao vrlo pristranim bošnjačkoj strani. To potvrđuje činjenica da, pored niza drugih muslimanskih ratnih zločina, a čiji počinitelji i danas slobodno hodaju po, za Hrvate neslobodnoj beha zajednici, poznati muslimanski ratni zločinci počinjenih zločina u Miletićima, Maljinama, Gučoj Gori, Travniku, Buhinim Kućama, Čifluku, Križančevu Selu, u Vitezu ubijenih 8-ero djece, Grahovčićima, Čuklama, Pojskama, Zenici, Bugojnu…, niti jedan od tih poznatih muslimanskih ubojica, a imena im sigurno znaju Genjac, Džaferović, Komšić, Alagić, Bakir… nije izveden ni pred bošnjački sud niti pred sud u Haagu. I zar je onda Haaški tribunal u svom radu pravedan. Zasigurno ne, i njegove presude jednoga će dana u skorijoj budućnosti biti sve preispitane. Mnogo je nepravde u tom sudu (ne)pravde, pa se u narodu i govori,  Hrvati nemaju naftnih dolara iz islamskih zemalja da bi pravdu tražili u Haagu.

Vjerojatno je Haaški sud, kada je u pitanju suđenje muslimanskih ratnih zločinaca, najnepravedniji međunarodni sud koji je ikad postojao poslije vjerski ratova, na bilo kojem dijelu stalno ratujuće Kugle zemaljske. Ta će kuća (ne)pravde u budućnosti sama biti osuđena, baš zbog neprocesuiranja i nekažnjavanja muslimanskih ratnih zločinaca u vjerskom beha ratu. Jer tolika pristranost koja je proizvela najveću nepravdu u povijesti suđenja takvih međunarodnih sudova, razlog je bošnjačke pobjedničke euforije koja sotonizira, pokorava i obespravljuje hrvatski narod do razine ropstva, zbog čega vjerski rat u Bosni i Hercegovini nikako da se privede kraju.

Zenički zapovjednik života i smrti hrvatskih zarobljenika, drugi bošnjački član bošnjačko srpskog beha Predsjedništva Džaferović, kaže za sve opravdane i učestalije najave progona muslimanskih ratnih zločinaca iz redova vjerske muslimanske armije BiH: “Etničkog balansa u izvršenju ratnih zločina nije bilo, pa ga ne može biti ni u procesuiranju”.

Steže suodgovornika za strašne zločine nad hrvatskim narodom Džaferovića koji je dovodio mudžahedine, vehabije, isilovce, talibane u vjerski rat protiv katolika i nadmašio sve balanse zaraćenih strana, kako u broju ratnika još više u broju počinjenih zločina muslimanske vjerske armije. Steže se obruč pravde i mora se stegnuti oko muslimanskih ratnih zločinaca u Lašvanskoj dolini, Genjca, Alagića, Džaferovića, dakako i mlađeg Izetbegovića koji zna za sve zločine koje je njegov babo planirao i naredio da se izvode nad zarobljenim hrvatskim civilima, djecom, starima, braniteljima.

Pogledavši danas pusta hrvatska sela koje je opustila vjerska muslimanska armija, Miletići, Maljine, Guča Gora, Radonjići, Čukle, Brajkovići, Grahovčići, Pojske, Šarići, Rudnik Bila, Bukovica Velika i Bukovica Mala, i sva druga iz kojih su Džaferovićevi, Alagićevi, Komšićevi, Genjčevi teroristi protjerali, poubijali i u visokim pećima u Zenici spalili hrvatske žrtve, govore o balansu zločina u vjerskom beha sukobu.

Ako bi se čekalo od Haaškog suda da balansira ratne zločine u vjerskom beha ratu, onda bi se to moglo dočekati onoga momenta kada prestanu lobiranja islamskih zemalja s milijunima naftnih dolara u suce te kuće giga nepravde. No jednoga dana i to mora doći jer vrijeme dolazi kada se sami zločinci ili suzločinci otkrivaju, budući da ne mogu spavati od toliko strašnih slika pred očima poubijani hrvatskih žrtava. Sâm Džaferović otkriva i svoju odgovornost i odgovornost svoje vjerske armije, pokušavajući procese gonjenja usmjeriti u pogrješnom smijeru ili minimizirati zločine muslimanske vjerske armije i svih džihadista koji su joj služili i koje je Džaferović nagradio beha državljanstvom, okupiranim hrvatskim kućama i hrvatskom zemljom. Džaferović kaže za svoju vjersku muslimansku armiju: “S druge strane, pokušava se napraviti neki udruženi zločinački pothvat Armije RBiH koji uopće nije postojao”. Naravno da nije bio “neki udruženi zločinački pothvat”, nego vrlo dobro osmišljen i planski brutalno izveden udruženi zločinački pothvat Alijinog, Džaferovićevog, Komšićevog sistema. I zato što su zločini bili osmišljavani i planirani Džaferović kaže: “Armija RBiH je vodila časnu borbu”. Da bila je to uistinu časna borba vjerske muslimanske armije jer je časno i dosljedno, ne ostavljajući ništa živo hrvatsko na okupiranim prostorima, ubijala, silovala, punila konclogore, žrtve spaljivala u visokim pećima u Zenici, ispunjavajući časno postavljene joj zadatke. Toliko časno da njezin pripadnik Komšić u svakodnevnom pucanju po hrvatskom narodu ne zna ni koliko ih je poubijao. Tako časni zločini časne muslimanske vjerske armije da  masovne hrvatske grobnice, časni zločinci i suzločinci, Džaferović, Mlaćo, Alagić, Genjac, Bakir, Delić, Halilović, ne otkrivaju ni danas, jer vjerojatno ih i nema budući da su svi oni završili, kako preživjele hrvatske žrtve pričaju, u visokim pećima u Zenici. I zato se i ne otkrivaju, jedino što bi se moglo učiniti da ti zločinci i suzločinci to priznaju.

I malo pomalo Džaferović počima priznavati sve te zločine svoga muslimanskog sistema, i „časne“ muslimanske vjerske armije kao njegova djela, pa videći da mu je sud i sudstvo, ne haaško jer ono to ne bi nikad učinilo, za petama i da ne će moći pobjeći, jedino da emigrira u Pakistan gdje bi ga zaštitili džihadisti kojima je darovao beha državljanstvo i primio u rijekama migranata u beha zajednicu, priznaje govoreći: “Zločini ako su bili, bili su zločini pojedinaca i oni trebaju da odgovaraju. Nikako nisu bili  dio sistema”. Eto konačno bošnjačkog priznanja strašnih zločina nad nebošnjacima, poglavito nad Hrvatima, jer pojedinci čine sistem, kadijo  Džaferoviću. Pojedinci nisu rođeni tako vjerski radikalizirani i obučeni za najmonstruoznije zločine, za ta zlodjela sistem ih je pripremao i poslao na izvršenje zadane zadaće, kao što i danas obučavate Aksere diljem beha zajednice pod bošnjačkom kontrolom. A to je sistem kojeg je Džaferović osmišljavao, služio mu, a time i kao pojedinac, zajedno s prvim bošnjačkim članom beha Predsjedništva Komšićem, zločine činio ili sučinio i za njih morate odgovarati i sve druge otkriti, kao i mjesta masovnih grobnica hrvatskih žrtava. Prije vaše odgovornosti uzalud vam je svaki govor o pomirbi, suživotu i održivosti bilo kakve beha zajednice, poglavito ne ovakve koja je Goli otok za hrvatski narod. Zločini „časne“ muslimanske vjerske armije BiH moraju biti kažnjeni, ako se želi graditi bilo kakva bosanska i hercegovačka zajednica.

Vinko Đotlo

Povezane objave

Kako su bošnjački suborci okrenuli puške u leđa HVO-u u Mostaru

hrvatski-fokus

U BiH ima svađe za izvoz

hrvatski-fokus

U tijeku postupak provjere identiteta osoba

HF

Prošlo je 27 godina od pokolja Hrvata u Grabovici

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više