Hrvatski Fokus
Religija

U posjetu Franjevačkom samostanu u Cerniku

Kolijevka ranosrednjovjekovnog hrvatskog plemstva Borića, Desislavića, Deževića…

 

U sklopu hodočašća Duhovne škrinje Slavonije, hodočasnici iz Splita s fra Domagojem Runjom i voditeljicom turističke agencije Ichtis Natašom Bulić posjetili su franjevački samostan i crkvu sv. Petra apostola u Cerniku.

Cernik je maleno mjesto u blizini Nove Gradiške u kojem se nalazi neočekivano veliki broj turističkih atrakcija, od povijesti, kulture do gastronomije i enologije. No pravi biser naselja je svakako veliki barokni franjevački samostan.

O prošlosti i budućnosti mjesta koje se, s pravom ponosi svojom sedam i pol stoljeća dugom poviješću, vrijednim srednjovjekovnim lokalitetima, zapaženim plemićkim obiteljima, sajamskom privilegiju kojim je davne 1520. godine, ugarsko-hrvatski kralj Ludovik II požeškom županu Franji Deževiću Cerničkom dopustio održavanje godišnjih i tjednih sajmova, kao i baštini franjevačkih zajednica u Slavoniji, na zanimljivom je ‘stručnom druženju’ govorio gvardijan fra Vjencislav Janjić pristupajući temi iz suvremene perspektive, tražeći, istovremeno, nove načine promocije vrijednog kulturno-povijesnog blaga koje čuvaju zidine cerničkog Franjevačkog samostana.

Cernik, kolijevka ranosrednjovjekovnog hrvatskog plemstva Borića, Desislavića, Deževića s titulom nobiles de Chernuk, stoljećima je imao vojno, političko, vjersko, gospodarsko i kulturno značenje u ovom dijelu Slavonije. Plemićki posjed s utvrdama i središnjom vlašću na samoj granici između Zagrebačke i Pečuške biskupije Cernik je bio svijetla točka do koje je dopirala biskupijska vlast, a dalje na istok vladao je mrak. Pojam župe u srednjem vijeku, u 18.st. i danas potpuno se razlikuje što zbog različite koncentracije naselja oko plemićkih utvrda, što zbog mijenjanja provincijalnih, biskupijskih i državnih granica. Tako je i cernička župa bila teritorijalno daleko veća nego danas. Već u 12. st. spominje se župa Blažene Djevice Marije u Cerniku na području od Bogićevaca do Starog Petrovog Sela i od Cerničke Šagovine do Podvrškog i Zapolja. U 17. st. župa je obuhvaćala 25 sela s 350 obitelji, a prostirala se od potoka Trnave i Petrovog Sela, od Sičica i Vrbja do Podvrškog, Opatovca i Banićevca. Crkva Svih Svetih u novogradiškom groblju i crkva Sv. Nikole u Zapolju vode se kao crkve cerničke župe. Franjevci iz Cernika obavljaju vjersku djelatnost i u Novoj Gradiški odmah nakon utemeljenja grada sve do 1765. godine kada im je ova filijala oduzeta. Postojanje crkve Blažene Djevice Marije po kojoj se zvala i župa te crkve Sv. Andrije u vinogradima, povjesničar p. Julije Jančula drži nepotvrđenim i misli da se ovi nazivi odnose na neke druge kapele na širem području cerničke župe. Premda se Cernik u pisanim dokumentima spominje 1363. godine, postojanje katoličke župe u Cerniku u 14. st. nije dokumentirano. Pretpostavlja se njezino postojanje već zbog toga što postoje plemićki posjedi (Giletinci, Šagovina, Cernik, Podvrško, Drežnik) s pripadajućim selima.

U predtursko vrijeme postojale su barem četiri crkve: jedna na mjestu današnje kapelice Sv. Roka, druga Sv. Katarine na starom cerničkom groblju, treća Sv. Vinka na brdu Slavča u vinogradima i četvrta kapela Svih Svetih na groblju u Novoj Gradiški koja je ujedno bila i župna crkva (Jančula). Zna se da 1520. g. u ovim krajevima djeluju franjevci jer te godine kralj Ludovik II. odobrava održavanje godišnjeg sajma u Cerniku na dan Sv. Franje. U 16. st. Cernik je duhovno središte u neposrednoj blizini benediktinske opatije Rudine koja se od 1525. g. nalazi pod patronatom plemića Deževića Cerničkih. Godine 1536. Cernik pada u turske ruke i nastaje teško vrijeme za katoličko pučanstvo. U to vrijeme ovdje već djeluju franjevci provincije Bosne Srebrene. Turci su većinom drvene crkve spalili, a one zidane razorili i više nisu dopuštali graditi nove. Zato je teško pratiti što se dogodilo s predturskim crkvama jer nakon 150 godina turske vladavine u Slavoniji malo je ostalo tragova, a u postturskom razdoblju crkve su se uglavnom gradile od drveta (pletera i žbuke sa slamnatim krovom) zbog siromaštva naroda. Vizitator Petar Nikolić zapisuje 1660. g. da cijela cernička župa ima samo jednu crkvu. Tursko vladanje Cernikom obilježeno je djelovanjem braće franjevaca koji su okupljali katolički puk oko jedne lipe izvan sela. Legenda kaže da je korijenje lipe bilo potpuno crno od izgorjelih svijeća, dapače da su i Muslimani pohodili to mjesto vjerujući u čudotvornu moć lipe. Zacijelo su franjevci dobili tursko dopuštenje da tu sagrade manju drvenu kapelicu na čijim će temeljima nastati prva drvena crkva Sv. Leonarda i hospicij (kuća za braću). Godine 1597. opet se spominje crkva Blažene Djevice Marije u Cerniku, no gdje je sagrađena bila, nije poznato. Možda je to već spomenuta crkva od one četiri – ona na mjestu današnje kapelice Sv. Roka kraj koje su nađeni ostaci nekog samostana i groblja. Godine 1623. cernička župa Sv. Petra spominje se kao 8. od 9 župa veličkog samostana. U izvješću vizitatora cerničke župe 1660.g. opisuje se drvena crkvica Sv. Leonarda i uz nju mali hospicij koja se krajem 17.st. naziva rezidencija Sv. Leonarda. U brojnim bojevima s Turcima koji su više puta napuštali i opet osvajali Cernik, carska je vojska pod zapovjedništvom generala Caprare 1688. g. potpuno razorila utvrdu, kuće i obrambene bedeme u Cerniku, a u tomu metežu stradale su i preostale kapele pa se javlja ideja da se na mjestu drvene podigne zidana crkva Sv. Leonarda (Linarta). U izvješću 1694. (fra Nikolić) cernička se župa naziva župom Sv. Leonarda (Cernik) i Sv. Nikole (Zapolje) jer to su jedine preostale crkve nakon bojeva s Turcima. Iste godine fra Luka Imbrišimović spominje župu Cernik ovisnu o samostanu u Velikoj s crkvama u Zapolju i Leonardom. No već 1708. Ivan de Vietri govori o cerničkoj neovisnoj župi u kojoj pet franjevaca vodi pastoralnu brigu za 20 sela. Godine 1726. fra M. Pavunović u Našicama proglašava neovisnost cerničke župe jer se u Cerniku već gradi samostan (južno krilo od 1728. do 1735.). Početkom 18. st. franjevci sele iz rezidencije Sv. Leonarda u Cernik i grade drvenu kuću i drvenu crkvu Sv. Petra na mjestu porušene džamije i turskog groblja. Otuda potječe i turski nišan u klaustru cerničkog samostana kao spomen na Turke i dokaz snošljivosti katolika prema drugim vjerama. No nije zaboravljena ni crkva Sv. Leonarda pa je 1752. g. podignuta nova zidana ciglom koja će uz popravke potrajati 200 godina da bi 1952. g. bila potpuno napuštena, a drveni oltar iz nje prenesen u Cernik. Godine 1702. cernička župa potpada pod provinciju Bosne Srebrene. Godine 1711. sagrađena je prva drvena crkva sa četiri oltara (Žličar), a 1730.g. već postoji i redovnička kuća uz potok (Dumbović). Stara drvena crkva Sv. Petra imala je sedam oltara i srušena je 1744. godine. Godine 1750. dovršava se zapadno krilo samostana. Od 1748. cernički samostan nema područnih župa, a 1765. g. oduzimaju mu se filijale u Zapolju i Novoj Gradiški. Godine 1757. cernička župa pripada provinciji Ivana Kapistrana. Od 1736. g. do 1744. g. trajala je gradnja nove zidane crkve Sv. Petra koja je imala 7 oltara i pet zvona na zidanom tornju uz crkvu te 8 kipova na pročelju okrenutom istoku. Posvećena je 17. srpnja 1777. g. po prečasnom biskupu Josipu Galjufu. Od gradnje prve drvene crkve Sv. Petra župa je nosila naziv Samostan i župa Sv. Petra i do 1757. g. pripadala je provinciji Bosni Srebrenoj, zatim provinciji Sv. Ivana Kapistrana, a od 1900. g. provinciji Sv. Ćirila i Metoda. Po novom ustroju biskupija ova je župa pripala Požeškoj biskupiji, a u svom sastavu ima ove filijale: Baćindol, Banićevac, Giletinci, Opatovac, Podvrško, Šagovina Cernička, Šumetlica i Cernička Mala.

Stalna „Biblijsko-arheološka muzejska izložba“ Hrvatske franjevačke provincije Sv. Ćirila i Metoda smještena je i djeluje u okviru franjevačkog samostana u Cerniku. Nastala je nastojanjem  fra Tomislava Vuka, profesora na Fakultetu za biblijske znanosti i arheologiju u Jeruzalemu; on je prikupio izloške, priredio znanstvenu obradu, opisne tekstove i fotografsku dokumentaciju te postavio izložbu.

Izložba ima opće-kulturni te religiozno-pedagoški karakter. Smještena je u dvije velike prostorije, od kojih prva ima povijesno-arheološki karakter, te daje uvida u povijesni životni kontekst naroda i ljudi od kojih je ponikla Biblija kao djelo religiozne i literarne kulture. Djelomično daje uvida i u današnji izgled Svete zemlje, naročito četiriju glavnih novozavjetnih mjesta: Betlehema, Nazareta, Kafarnauma i Jeruzalema. Time ona može poslužiti i za adekvatnu pripravu putovanja i hodočašća onamo, od-nosno za obnovu uspomena i produbljivanje stečenih znanja i dojmova. Taj dio podijeljen je na tematske jedinice, s kronološkim slijedom izložaka, a sastoji se od autentičnih predmeta sa šireg područja drevnog Bliskog istoka, od paleolitika pa do ranog arapskog doba (8.-9. st. po Kr.), te opisnih tekstova i upotpunjujuće fotografske dokumentacije.

U drugoj prostoriji prikazana ja povijest prenošenja biblijskog teksta, od najstarijih rukopisa pa do najnovijih znanstvenih izdanja. To uključuje pretiske gotovo svih važnijih biblijskih kodeksa. Prvi dio odnosi se na biblijski tekst na originalnim jezicima – hebrejskom, aramejskom i grčkom – i u starim prijevodima. Drugi dio slijedi povijest biblijskog teksta u hrvatskom narodu i na njegovu jeziku, te time doprinosi poznavanju temelja hrvatske pismenosti i kulture. Obuhvaća faksimilna izdanja mnogih starih rukopisa, potom tiskanih izdanja (uključujući pretiske inkunabula) na glagoljici i zapadnoj ćirilici (bosančici). Sadrži ogromnu većinu objavljenih hrvatskih lekcionara te sva relevantna i cjelovita izdanja Biblije, od najstarijih do najnovijih.

Izložba se kontinuirano upotpunjava i razvija, posljednji važni dodaci uvršteni su u rujnu 2010. Upotpunjena je popratnom stručnom knjižnicom (otpr. 3000 naslova), slikovnim arhivom (otpr. 7000 dijapozitiva te preko 100.000 digitalnih fotografija) te (zasad skromnom) multimedijalnom zbirkom.

Uz franjevački samostan (1728.-1784.) nalazi se i lijepa barokna crkva (1736.-1745.), a samostan posjeduje i vrijednu knjižnicu od oko 4000 svezaka, s dvije inkunabule, više rijetkih knjiga iz 16. st., te hrvatskih i slovenskih rijetkih knjiga objavljenih prije 1850. Posjeduje i zbirku umjetnina koja uključuje barokna djela iz samostanskog inventara te zbirku suvremene umjetnosti (kataloški obrađena, ali zasad smještena u prikladnom depou) s 469 registarskih jedinica. Kod ove posljednje većinom se radi o djelima regionalnih, ali i drugih umjetnika (221). Posebno su brojna (30) djela Ferdinanda Kulmera, koje je on sam poklonio samostanu svog rodnog mjesta, kao i djela uvaženog hrvatskog naivnog kipara Josipa Bićanića, koji je djelovao u Cerniku. U zbirku su uključena i 62 djela iz donacije muzealca Antuna Bauera.

Upravo u tom prostoru, kaže gvardijan fra Vjencislav Janjić,  namjera je postavljati  izložbe kojima će biti predstavljeni domaći umjetnici iz Nove Gradiške, Cernika i okolnih mjesta. „Na taj način im i zahvaljujemo na darovanim umjetničkim djelima. Gvardijani dolaze i odlaze, ali ta umjetnička djela ostaju za vjeke vjekova“ ističe je fra Vjenceslav Janjić.

Svjetlo dana ugledat će uskoro  i Muzej franjevačkih mučenika (fra Jerko Tomičević, fra Šimun Dorić, fra Eugen Kukina, fra Petronije Pajtler) u potkrovlju samostana po kojima su nazvane i četiri sobe, a peta će nositi ime fra Julija Jančule, kroničara cerničkog samostana i kraja.

Fra Ante Perković, koji je bio župnik i gvardijan u Cerniku 2011. želio je obilježiti 500 godina franjevaca u ovom mjestu pa je uredio cerničku Kalvariju, odnosno Križni put, na prostoru nedaleko samostana kao spomen na veliku obljetnicu.

„Danas su vrata samostana otvorena posjetiteljima. Mi se brinemo za naše tijelo da se na godišnjem odmori i pripremi za nove napore, no treba i dušu odmoriti. Odlučili smo kontinentalni turizam spojiti s onim duhovnim. Ovo je duhovni centar, za odmor duše i tijela. Želimo otvoriti vrata samostana svim ljudima dobre volje, onima koji trebaju prenoćište ili odmor od nekoliko dana. Religiozni turizam pomaže čovjeku, zato i kažemo u zdravom tijelu zdrav duh.” – rekao je fra Vjencislav Janjić, inicijator religijskog turizma.

Nives Matijević

Povezani članci

Uz molitvu i Božju pomoć, rušimo zlo na čelu sa Zoranom Milanovićem

HF

Biblijska pripovijest o Juditi

hrvatski-fokus

Njemačka postaje zemlja nevjernika

hrvatski-fokus

Sretan Božić

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da ste s ovim u redu, ali ako želite možete se odjaviti i ne prihvatiti. Prihvati Pogledaj više...