Kristocentrično nasljeđe svetog Ivana Pavla II. u vjeri i moralu pod sustavnim je napadima
Od početka korizme kardinali dijele među sobom memorandum. Autor memoranduma, koji se zove Demos (“narod“ na grčkom j.), je pokojni kardinal George Pell, prema informacijama s bloga L’Espresso uglednog vatikanskog novinara Sandra Magistera.
U nastavku teksta Vam donosimo tekst memoranduma.
DANAŠNJI VATIKAN
- Nasljednik svetog Petra predstavlja stijenu na kojoj je sagrađena Crkva, glavni izvor i uzrok crkvenog jedinstva. Povijesno gledano (sv. Irenej), papa i Rimska crkva imaju jedinstvenu ulogu u očuvanju apostolske tradicije i vjere. Papa osigurava da Crkva nastavlja poučavati ono što su naučavali Krist i apostoli. Poznata je izreka: „Roma locuta. Causa finita est”. (hrv. prijevod: Rim je progovorio, slučaj je završio), ali danas se na stanje Crkve može primijeniti izreka: „Roma loquitur. Confusio augetur” (hrv. prijevod: Rim govori, zbunjenost (konfuzija) se povećava).
(A) Sinoda u Njemačkoj govori o homoseksualnosti, ređenju žena, dopuštenju da se pričešćuju rastavljeni. Papinstvo šuti.
(B) Kardinal Hollerich odbacuje kršćanski nauk o spolnosti. Papinstvo šuti. Ovo je značajno jer kardinal Hollerich takvim izričajem postaje heretik; on ne koristi nagovještaje ili skriveni jezik. Ako bi kardinal Hollerich nastavio bez ispravaka tako naučavati, onda bi to predstavljalo još jedan dublji slom discipline, presedan u povijesti. Kongregacija (Dikasterij) za nauk vjere mora djelovati.
(C) Postoji tišina u Crkvi u trenutku kada se događa aktivan progon tradicionalnih katolika i redovnika/ica kontemplativnih samostana.
- Kristocentrični nauk je oslabljena; jer Krist više nije u središtu. Ponekad se čak čini da je Rim zbunjen oko važnosti strogog monoteizma, nagovještavajući neki širi koncept božanstva; ne panteizam, ali varijantu hinduističkog panteizma.
(A) Pachamama predstavlja idolopoklonstvo; iako možda nije tako zamišljeno u početku.
(B) Kontemplativne redovnice su progonjene i pokušava se promijeniti forma karizmatskih zajednica.
(C) Kristocentrično nasljeđe svetog Ivana Pavla II. u vjeri i moralu pod sustavnim je napadima. Mnogi djelatnici Instituta za obitelj u Rimu su otpušteni; većina studenata je otišla. Papinska akademija za život gubi svoju ulogu jer su neki su članovi Akademije nedavno podržali potpomognuto samoubojstvo. Papinska akademija za život ima članove i gostujuće predavače koji podržavaju pobačaj.
- Nedostatak poštivanja zakona u Vatikanu može dovesti do međunarodnog skandala. Ta su se nepoštivanja zakona iskristalizirala kroz trenutno vatikansko suđenje desetorici djelatnika optuženih za financijske malverzacije, no problem je mnogo veći.
(A) Papa Franjo je promijenio zakon četiri puta tijekom suđenja kako bi pomogao tužiteljstvu.
(B) S kardinalom Becciuom nije postupano pravedno jer je bez ikakvog suđenja smijenjen s položaja i lišen kardinalskog dostojanstva. Nije obavljen propisni kanonski postupak. Svatko ima pravo na pravičan postupak.
(C) Papa je poglavar države Vatikan i izvor svih pravnih ovlasti, on je koristio ovlast da intervenira u pravnim postupcima.
(D) Papa Franjo ponekad (zapravo često) odlučuje papinskim dekretima (Motu proprijem) koji ukidaju pravo žalbe onih koji su pogođeni.
(E) Mnogo je zaposlenika, napose klerika, otpušteno iz vatikanske kurije po kratkom postupku, često bez opravdanog razloga.
(F) Prisluškivanje telefona se redovito prakticira. Nisam siguran koliko je to dopušteno.
(G) U slučaju protiv Torzija, sudac je oštro kritizirao vatikanske tužitelje. Ili su bili nesposobni ili su bili spriječeni da daju potpunu sliku.
(H) Racija vatikanske žandarmerije, koju je predvodio dr. Giani 2017. godine, na ured revizora (Libero Milone) na talijanskom teritoriju predstavlja nezakonit i svakako zastrašujući i nasilan čin. Moguće je da su dokazi protiv Milonea izmišljeni.
- (A) Financijska situacija Vatikana je teška. Posljednjih deset godina postoji ogroman financijski deficit. Prije COVID-a ti su se deficiti kretali oko dvadeset milijuna eura godišnje. Zadnje tri godine oni iznose oko 30-35 milijuna eura godišnje. Problemi su postojali i prije pape Franje i pape Benedikta XVI.
(B) Vatikan se suočava s velikim deficitom u mirovinskom fondu. Oko 2014. stručnjaci iz COSEA-e procijenili su da će 2030. deficit biti oko osamsto milijuna eura, a to je bilo prije COVID-a.
(C) Procjenjuje se da je Vatikan izgubio 217 milijuna eura na posjedu Sloane Avenue u Londonu. U 80-ima Vatikan je bio prisiljen isplatiti 230 milijuna eura nakon skandala Banco Ambrosiano. Neučinkovitošću i korupcijom u proteklih tridesetak godina Vatikan je izgubio najmanje 100 milijuna eura, a vjerojatno još više (možda 150-200 milijuna eura).
(D) Unatoč nedavnoj odluci Svetog Oca, proces ulaganja nije centraliziran (kao što su 2014. preporučili financijski savjetnici iz COSEA i isto je pokušalo učiniti Tajništvo za gospodarstvo 2015.) i ostaje “steriliziran” na stručne savjete. Vatikan je desetljećima imao posla sa sumnjivim ekonomskim stručnjacima koje su izbjegavali svi ugledni bankari u Italiji.
(E) Povrat na 5261 vatikansku imovinu ostaje skandalozno nizak. U 2019. povrat (prije COVID-a) iznosio je gotovo 4500 eura godišnje po nekretnini, a 2020. je iznosio 2900 eura po nekretnini.
(F) Uloga pape Franje u financijskim reformama (koja je bila nepotpuna, ali je ostvaren značajan napredak što se tiče smanjenja kriminalnih aktivnosti) je misterij i enigma.
U početku je papa Franjo snažno podržavao reforme. Zatim je spriječio centralizaciju investicija, suprotstavio se reformama i većini pokušaja razotkrivanja korupcije te podržao (tadašnjeg) nadbiskupa Becciua, u središtu vatikanskog financijskog establišmenta. Zatim se 2020. Papa okomio na kardinala Becciua i na kraju je suđeno i optuženo deset osoba.
Vanjski revizori Price Waterhouse i Cooper smijenjeni su, a glavni revizor Libero Milone bio je prisiljen podnijeti ostavku zbog izmišljenih optužbi 2017. Otpušteni su jer su otkrili korupciji u Državnom tajništvu.
- Politički utjecaj pape Franje i Vatikana je zanemariv. Intelektualno, papinski dokumenti pokazuju odstupanje od normi svetog Ivana Pavla II. i pape Benedikta XVI. Odluke su često “politički korektne”, ali bilo je ozbiljnih propusta u podržavanju ljudskih prava u Venezueli, Hong Kongu, kontinentalnoj Kini i u osudi ruskog napada na Ukrajinu.
Nije postojala javna potpora za lojalne katolike u kontinentalnoj Kini koji su progonjeni zbog svoje lojalnosti papinstvu više od sedamdeset godina. Nema javne podrške Vatikana katoličkoj zajednici u Ukrajini, napose grkokatolicima.
Ovim bi se pitanjima trebao ozbiljno pozabaviti sljedeći papa. Politički prestiž Vatikana sada je u pitanju.
- Na drugoj, nižoj razini, treba urediti situaciju tradicionalnih katolika.
Treba ponovno dopustiti slavlje “individualnih“ jutarnjih misa u bazilici sv. Petra. Trenutno je ova velika bazilika poput pustinje u rano jutro.
COVID kriza uzrokovala je veliki pad broja hodočasnika koji sudjeluju na papinim audijencijama i misama. Sveti Otac ima malu potporu među sjemeništarcima i mladim svećenicima, a u vatikanskoj Kuriji postoji široko nezadovoljstvo.
SLJEDEĆA KONKLAVA
- Kardinalski zbor je oslabljen ekscentričnim nominacijama i nije sazivan nakon što su kardinali odbili stajališta kardinala Kaspera na konzistoriju 2014. Kardinali se međusobno ne poznaju, što dodaje novu dimenziju nepredvidljivosti na sljedećoj konklavi.
- Nakon Drugog vatikanskog sabora, katolički velikodostojnici su često podcjenjivali neprijateljsku moć sekularizacije, svijeta, tijela i đavla, posebno u zapadnom svijetu i precjenjivali utjecaj i snagu Katoličke crkve.
Slabiji smo nego prije pedeset godina i mnogi stvari su izvan naše kontrole, barem kratkoročno, npr. pad broja vjernika, učestalost dolazaka na sv. misu, nestajanje mnogih redovničkih zajednica.
- Papa ne mora biti najbolji svjetski propovjednik niti političar. Petrov nasljednik, kao glava zbora biskupa, nasljednika apostola, ima temeljnu ulogu u promicanju jedinstva i doktrine. Novi papa mora shvatiti da tajna kršćanske i katoličke vitalnosti proizlazi iz vjernosti Kristovom nauku i katoličkim običajima. Ne dolazi od prilagođavanja svijetu ili od novca.
- Prve zadaće novoga pape bit će ponovno uspostavljanje i vraćanje doktrinarne jasnoće u vjeri i moralu, ponovno uspostavljanje odgovarajućeg poštivanja zakona i osiguravanje da prvi kriterij za imenovanje biskupa bude prihvaćanje apostolske tradicije. Teološka stručnost i obrazovanje su prednost, a ne zapreka za biskupe, a posebno za nadbiskupe.
To su nužni temelji za življenje i propovijedanje Evanđelja.
- Ako se sinodalna okupljanja nastave diljem svijeta, oduzet će mnogo vremena i novca, vjerojatno će odvratiti energiju od evangelizacije i služenja, a ne produbiti ove bitne aktivnosti.
Ako nacionalne ili kontinentalne sinode dobiju doktrinarnu ovlast, nastat će nova opasnost za svjetsko crkveno jedinstvo, pri čemu Katolička crkva u Njemačkoj ima doktrinarna stajališta koja ne dijele druge Crkve i koja nisu u skladu s apostolskom tradicijom.
Da nije bilo rimskih institucija da isprave hereze, Crkva bi bila svedena na labavu federaciju mjesnih Crkava, zastupajući različite poglede, vjerojatno bliže anglikanskom ili protestantskom modelu, nego pravoslavnom modelu.
Jedan od prioriteta za sljedećeg papu mora biti uklanjanje i sprječavanje prijetećeg raskola, zahtijevajući jedinstvo u bitnim stvarima i ne dopuštajući neprihvatljive doktrinarne razlike. Pitanje homoseksualnosti bit će jedno takvo žarište.
- Dok su mlađi klerici i bogoslovi u velikom postotku pravovjerni, tj. konzervativni, novi papa morat će biti svjestan značajnih promjena koje su učinjene u vodstvu Crkve od 2013., osobito u Južnoj i Srednjoj Americi. To razdoblje je predstavljalo proljeće (protestantskih) liberala u Katoličkoj crkvi.
Malo je vjerojatno da će doći do raskola kod liberalnih katolika, koji često olako gledaju na doktrinarna pitanja. Vjerojatnije je da će do raskola doći kod konzervativnih katolika i to je realna opcija kada je u pitanju liturgija.
Jedinstvo u bitnom. Raznolikost u nebitnom. Milosrđe u svim pitanjima.
- Unatoč opasnoj krizi na Zapadu i inherentnoj krhkosti i nestabilnosti na mnogim drugim mjestima, treba ozbiljno razmotriti razloge opadanja broja isusovaca u svijetu. U situaciji su katastrofalnog brojčanog pada sa 36.000 članova u vremenu Koncila (1965.) na manje od 16.000 u 2017. (s 20-25% članova iznad 75 godina).
Družba Isusova je centraliziran red, podložan reformama ili oštećenjima od vodstva reda. Isusovačka karizma i doprinos bili su i jesu toliko važni za Crkvu da im se ne bi smjelo dopustiti da nestanu.
- Treba se pozabaviti katastrofalnim padom broja katolika i protestantskom ekspanzijom u Južnoj Americi. Problem je jedva spomenut na Sinodi o Amazoniji.
- Očito je potrebno puno raditi na financijskim reformama u Vatikanu, ali to ne bi trebao biti najvažniji kriterij pri izboru sljedećeg pape.
Vatikan nema velikih financijskih dugova, ali stalni godišnji deficiti na kraju će dovesti do bankrota. Potrebno je poduzeti korake da se to promjeni, da se Vatikan odvoji od nemoralnih bankara i da se uravnoteže prihodi i rashodi. Vatikan će morati pokazati kompetentnost i poštenje kako bi privukao značajne donacije radi pomoći u ovako teškoj situaciji.
Unatoč poboljšanim financijskim procedurama i većoj jasnoći, stalni financijski pritisci predstavljaju veliki izazov, ali su puno manje važni od doktrinarnih prijetnji s kojima se Crkva suočava, osobito u “razvijenom“ dijelu svijeta.
