Prešućeni Rado Pezdir govori o sprezi starih komunističkih struktura, UDBA-e i cjelokupne kleptokracije bivše države
U posjedu sam dosjea Svetozara Tedeschija, detaljno sam pročitao praktički sve o tome čovjeku i o njegovoj obitelji, još od vremena kada je bio mladi ‘direktor općeg sektora u brodogradilištu Korčula’. Surađivao je s jugoslavenskim tajnim službama kao doušnik ‘Brod’, sa splitskom UDBA-om gdje upoznaje Marka Roglića, vrlo bliskog rođaka Branka Roglića, koji nakon 90-ih postaje utjecajni tajkun i vlasnika je mega velike ‘Orbico grupe’, surađivao je i s britanskim tajnim službama i Johnom Mottom, progonjen je zbog privrednog kriminala, pa sve do 90-ih kada je bio vlasnik tvrtke ‘Rothen’ iz Trsta, u kojoj svoju karijeru započinje i mladi Emil”, navodi politički analitičar.
U to vrijeme druži se s Celestinom Sardelićem iz CK SKH, a prijatelj je po korčulanskoj ‘zemljačkoj liniji’ i s Eugenom Padovanom, koji je zaposlen u jugoslavenskoj vladi u Beogradu. Zagrebački Centar SDS-a je krajem ožujka 1988. nad njim pokrenuo ‘prethodnu operativnu obradu’ jer je sudjelovao ‘u makinacijama na štetu naše privrede’, te da ‘u sprezi s poslovnim ljudima … potkrada naše radne organizacije’. Obradu je odobrio osobno načelnik Centra Kolja Družić. Godine 1988. zagrebački centar SDS-a bilježi i kako je Svetozar, kao strastveni kockar, ‘dosta blizak sa izvjesnim Arkanom, Crnogorcem iz Beograda, čiji je otac bio u partizanima i pukovnik je JNA’.
Izvor je citirao Tedeschija koji mu je rekao da je Arkan ‘Dolančev čovjek, po čijem je nalogu, a za potrebe UDBA-e, u inozemstvu likvidirao neke ljude’. Bilježi se kako su Tedeschi i zloglasni Željko Ražnatović ‘za novu godinu pregovarali s direktorom hotela ‘Esplanade’ u Zagrebu oko dovođenja grupe od 50-ak stranih kockara’. I tako dalje, i tako dalje. Ljudi poput Svetozara, odnosno Emila Tedeschija, je bezbroj. Osim spomenutih Artukovića iz ‘Francka’, Vlahovića iz ‘TDR-a’, Roglića iz ‘Orbica’… cijeli je niz i drugih imena, redom bivših suradnika tajnih jugoslavenskih službi, koji su na krajnje sumnjiv i netransparentan način bivše društveno vlasništvo transferirali u vlastite džepove, ili su pokradeni ‘prljavi’ novac oprali kupujući te kapacitete. Jedan od prvih, koji je o tome znanstveno progovorio je slovenski sveučilišni profesor, ekonomist i matematičar dr. Rado Prezdir, koji je iznio veliki broj činjenica o ‘monstrumu INA’, to jest o ‘plavoj hobotnici’ iz koje je novac izvlačen iz RH. Prezdir je u ljubljanskom arhivu pronašao originalne dokumente o povezanosti hrvatskih tajkuna i UDBA-e, govorio je kako su opljačkani milijuni kojima su u pretvorbi kupovana hrvatska poduzeća, zatim tko vlada našim gospodarstvom i bankama te posebno zanimljivo kako se komunistički vrh sa službama bivše države još 80-ih dogovorio o pljački Hrvatske i Slovenije. On vrlo detaljno opisuje način na koji je novac odlazio iz INA-e. INA bi davala kredite različitim poduzećima u RH, bili su fiktivni, kao što su bili fiktivni i vlasnici tih poduzeća, a pravi vlasnici su oni koji su ispumpavali novac iz INA-e. Poduzeća u Lihtenštajnu ili Luksemburgu pa na Karibima, su kupovali naftu i prodavali je INA-i, a INA nije imala novac, pa su uzeli kredit od tih istih tvrtki, koje su im obračunavale ogromne kamate. To je bio jedan od načina na koji je nastajao novac iz RH. Samo sredinom 80-ih, u samo jednoj godini, nestao je trag od 100 milijuna njemačkih maraka iz INA-e, pojašnjava Prezdir, te dodaje kako je pronašao originalne dokumente iz kojih je vidljiva ilegalna trgovina UDBA-e, odnosno vidljivo je da su svi centri UDBA-e zasebno otvarali svoje račune u Švicarskoj, ako dođe do rata i slično.
Prezdir vrlo detaljno, potkrjepljujući sve originalnim dokumentima, govori o Vanji Špiljku i Vojku Santriću te o njihovoj UDBA-škoj tvrtki ‘Genex’ iz Moskve, u kojoj je generalni direktor bio i kasniji predsjednik hrvatske Vlade, Franjo Gregurić, navodni agent i ruskog KGB-a. Za njih Prezdir navodi kako su upravo oni stvarne ‘sive eminencije’ hrvatske poslijeratne ekonomije, ističe naš sugovornik.
Govori Prezdir i o talijanskoj mafiji, koja direktno investira u hrvatske marine, spominje riječke komunističke glavešine, o tvrtki ‘Velebit’ koja je švercala cigarete koje im je davao talijanski mafijaš, koji je živio u Švicarskoj. Švercalo se zlatom, žestokim pićima, cigaretama, narkoticima, zatim i o plasmanu prljavih deviza u NK Rijeku, o pljačkaškoj suradnji slovenskog Petrola i INA-e, i to kada se krvarilo od Vukovara do Dubrovnika. I što je od svega na kraju bilo?
HRT je u to vrijeme najavljivao jednu briljantnu emisiju izvrsnog novinara Vedrana Kukavice, pod nazivom ‘Javna stvar’. Predstavili su ga kao briljantnog novinara, jer Vedran to zaista i jest. No, nakon što je u spomenutoj emisiji intervjuirao slovenskog znanstvenika Radu Pezdira o sprezi starih komunističkih struktura, UDBA-e i cjelokupne kleptokracije bivše države, Kukavica je, pogađate, dobio opomenu pred otkaz, a sljedeća emisija mu je skinuta ‘zbog nedostatka profesionalnih standarda.’ Pezdir je tom prilikom, naravno, posebno apostrofirao obitelj Tedeschi, na temelju dokumenata, da bi ga Emil Tedeschi odmah – nazvao filofašistom-
Ako dirnete u stare udbaške strukture, iznesete dokumente, intervjuirate ‘pogrešnu’ osobu, put od ‘briljantnog novinara’ do ‘diletanta’ vam je zagarantiran. Ipak, za utjehu nam ostaje činjenica kako je Stjepan Đureković, zbog iste stvari o kojoj je u emisiji govorio Pezdir, dobio sjekiru u čelo, a Vedran samo opomenu pred otkaz. Pa tko kaže da ne napredujemo!
