Jednoimperijalno uređenje svijeta jednako je opasno kao i jednopartijski režim u nekoj zemlji
Lažna je, za kršćane i opasna, zabrinutost kreatora daytonske tvorevine za njenu budućnost. Tim više što je i oni sami nisu niti planirali za neki dugi period. Napose ne za mirnu, stabilnu, multinacionalnu i multireligijsku budućnost. Temelji na koje su je postavili moglo bi se reći da su izdržali i duže negoli su i predviđali njegovi arhitekti i konstruktori. Nisu se ni trudili da je ustabile, da je učvrste. Jer da su htjeli da bude čvrsta i stabilna, mirna i sigurna, onda je zaista ne bi postavljali, niti u pomisli, na republičko srpski i federacijski dvonožac.
I najmanji, najslabiji, pa gotovo nikakvi poznavatelji pa čak i najveći neprijatelji te zamršene turske ostavštine na toj europskoj periferiji morali su znati da je njena budućnost u miru i sigurnosti jedino zajamčena na nacionalnom i vjerskom tronožcu njenih razlika. Na svakoj drugoj postavi je neodrživa, nesigurna, nemirna i na štetu jednog njenog naroda, a to je u svim takvim povijesnim tvorevinama bez obzira gdje bile ustrojavane unutar ili van njenih prostora, uvijek na štetu i protiv malobrojnijeg naroda. U današnjem beha zbirnom entitetu, nekadašnjem Hrvatskom Kraljevstvu, kojemu su Osmanlije prisilno izmijenile i nacionalnu, napose vjersku strukturu, to je hrvatski narod. Zločin prema tom najmalobrojnijem s povijesnim osobinama autohtonim hrvatskim narodom ponovio se i na kraju, po ljudskim pravima i slobodama izvikanom, dvadesetom stoljeću u američkoj vojnoj bazi Dayton, pod sjenkama najubojitijeg i najrazornijeg oružja jedine svjetske imperije. Za hrvatski narod u okruženju tog oružja za masovno ubijanje nije bilo izbora, uzmi što ti se daje ili ostavi, bile su riječi tadašnjeg svjetskog policajca.
U biti ništa mu nisu davali a uzeli su mu sve. Ama baš sve. Ogolili su ga do gole kože, ponizili, razoružali i deteritorijalizirali, te kao roblje na silu strpali u federalnu zajednicu sa njihovim ubojicama, tada Muslimanima. Nezabilježen primjer mirnodopskog zločina, kao nastavka onog muslimanskog iz vremena vjerskog beha rata za teritorij, nad žrtvom, kojoj nisu dali ni da se ohladi, da sahrani žrtve koje su još dok su ih u Daytonu terorizirali i otimali im sve što se moglo oteti, bile razbacane po masovnim grobnicama skrivene muslimansko-bošnjačkom politikom radikalizma, unitarizma i islamizma, vehabizma i mudžahedinizma.
I danas su masovne grobnice hrvatskih žrtava skrivene, i danas muslimanski ratni zločinci, no i mirnodopski nad hrvatskim povratnicima, ih premještaju, razbacuju po okupiranoj hrvatskoj zemlji. Bez potpore američkih i britanskih, austrijskih i njemačkih daytonista, u osobama visokih predstavnika skrivanje masovnih grobnica hrvatskih žrtava, kao i nastavak bošnjačkog porobljavanja ostatka ostataka Hrvata ne bi bio moguć. Njima se ovih dana listopada i studenog 2021. priključuju mnogi politički misionari “trulog” zapada iz kolonijalnih zemalja kako bi daytonski zločin finalizirali nad Hrvatima, te kao žrtve pridodali i priključili im i Srbe. Daytonski proces zločina prema kršćanima u nekadašnjem turskom pašaluku se nastavlja podjednako izvana, i iznutra od bošnjačke strane, koja Bosnu i Hercegovinu prisilom građaniziranja neometano islamizira. A kad se kršćanske žrtve ujedinjeno počele same braniti i odupirati toj snažnoj kršćanofobiji, uvidjevši da im prijeti biološki nestanak na tim područjima, diže se ta kršćanofobična pošast dvadeset i prvog stoljeća na sve četiri noge i još brutalnije udariše na svoje žrtve. Naime, američki daytonisti i bošnjački islamisti nakon što su hrvatski narod, svim nedozvoljenim sredstvima, sveli na razinu raje osmanlijskih robova, krenuli su da to učine i od Srba.
U četvrtstoljetnom procesu prilagođavanja i nasilnim izmjenama Daytonskog (ne)sporazuma u korist Bošnjaka, otimajući i pravoslavnim kršćanima sve ono što su oteli katolicima, a uvidjevši da im se prljava riznica prazni, i smanjuje dolazak naftnih dolara iz islamskih zemalja, žestoko se okomiše na slobodu govora i propisaše što će kršćani govoriti. Zabranjuje im se kazati i ukazati na strašne muslimanske ratne zločine, ništa manje i poratne nad hrvatskim povratnicima, i dadoše slobodu Bošnjacima da za svaku izgovorenu riječ mogu, po onoj turskoj kadija te tuži kadija ti sudi, osuditi i pravoslavne i katolike.
Nametnuše delikt mišljenja i govora, diktaturu veću i čvršću negoli u vremenima i Staljina, i Tita, i Honneckera, i Ceaşescua i Castra i svih drugih povijesnih diktatora, zaljepljujući usta beha kršćanima, kako bi što više otvorili bošnjačka sa kojima će vrebati i špijunirati, izazivati i čekati što će reći pravoslavci i katolici kako bi ih optužili i zatvorili. Time su beha zbirni entitet pretvorili u Goli otok, a one koji se odvaže reći i pravim imenom nazvati i muslimanske zločine genocidom a nemaše mjesta za njih u beha zatvorima slat će u američki vojni zatvor Guantanama.
Na toliku opasnost biološkog nestanka, i neviđenog ropstva kršćana pod diktaturom daytonista i islamista dio svijeta ipak nije mogao šutiti. Danas kršćanima u Bosni sutra na svakom dijelu ovog nepravednog svijeta, kojem interesi upravljaju kakvu politiku će voditi. Bez obzira što se ostatak svijeta digao samo na obranu pravoslavni, ipak će ona zaštititi barem malo i katolike prije negoli ih Bošnjaci kroz građanizaciju dekroatiziraju i dekatoliciziraju.
Za daytoniste koje predvodi aktualni svjetski policajac i islamiste pod vodstvom Komšićà i dinastije Izetbegović, koji su produžna ruka Erdogana, bošnjački islamizirani unitarizam je prihvatljiviji od srpskog povratničkog puta izvornom Daytonu, i hrvatske obrane suverenosti i konstitutivnosti, nacionalno vjerskog trinaeststoljetnog identiteta na beha ognjištu koje je stoljeća starije i od američkog imena i od nasilničke pojave islama i muslimana na tim kroeuropskim područjima.
Na obranu kršćana i kršćanstva od agresivnog kršćanofobizma i isilgrađanizma uznemirili se najveće suvremene ubojice ljudskih prava i vjerski sloboda, izvoznici američke demokracije zakona jačeg i navalili u pomoć Bošnjacima da završe što je moguće prije izetbegovićizaciju i komšićizaciju Alijinog amaneta Turskoj.
Izaslanici i specijalni izaslanici iz zemlje nestali i likvidiranih Indijanaca dolaze u beha zbirni entitet kako bi i u njemu potamanili domicilni hrvatski narod, jer smatraju istrjebljivači Indijanaca na otkrivenom Kolumbovom kontinentu, da narod kojem su na indijanskom teritoriju oteli zemlju i nema pravo na egzistenciju u, sad više ne daytonskoj nego, muslimansko-bošnjačkoj Bosni i Hercegovini. Lidere porobljenih kršćana pravoslavaca i katolika izaslanici sa okupirane indijanske zemlje poput Osmanlija u prošlosti prijeteći im privode ih sebi u današnji Istanbul, Sarajevo, na saslušanja i vid suđenja, na kojem im predaju ahdnamu sa ispisanim granicama slobode govora i kretanja. Sa tih suđenja izlaze bošnjačko-muslimanski građani i javnost obavještavaju što je suvremeni sultan, sada iz Amerike, rekao i kakvu je ahdnamu porobljenim kršćanima dao. Zasigurno bi te ahdname bile puno strožije, za kršćane pogubnije i ograničenije da u njihovu obranu nisu stale dvije svjetske super sile i unijele ravnotežu straha i interesa u beha zajednicu. Još jednom se pokazalo i potvrdilo da je ravnoteža straha dobar vid obrane i sigurnosti malobrojnijih kršćana u zajednicama brojnijih muslimana. Nestanak kršćana, zahvaljujući dvjema super silama, je zaustavljen, i započet je put jedne nove, i amerikanizirane, i rusijanizirane, i kinezirane, i ponovo europeizirane Bosne i Hercegovine. Jednoimperijalno uređenje svijeta jednako je opasno kao i jednopartijski režim u nekoj zemlji.
