Hrvatski Fokus
Aktualno

Hajka Titinih jugokomunista na Katoličku Crkvu u Hrvata

Kolarićeva studija jedinstvena je po istraživanju pogroma i terora jugoslavenskih komunističkih, vojno obavještajnih i partijskih vlasti nad bogoslovima i svećenicima u JNA

 

Mons. Juraj Kolarić: Progon bogoslova u JNA, Tkanica, Zagreb, 2021.  

Dolaskom Titovih komunističko – staljinističkih barbara na čelo novostvorene države, koja je uz komunističku ideologiju i progon katoličke vjere od samoga početka pokazivala velikosrpstvo i nastavak isto takve države, nastupila su opaka vremena za hrvatski – pretežito katolički narod, Katoličku crkvu, vjernike, školstvo i obrazovanje u kršćanskom duhu, progon domoljuba i neovisnih intelektualaca, zabranu katoličkog tiska. Zagrebački nadbiskup dr. Alojzije Stepinac već se 20. rujna 1945. godine u čuvenom Pastirskom pismu katoličkih biskupa Jugoslavije obratio komunističkim vlastima i vjerničkoj javnosti. Stepinac i biskupi su upozorili Titove vlasti da rade na potpunom onemogućavanju rada dječačkih i bogoslovnih sjemeništa te katoličkih zavoda; na oduzimanju tiskara i zabrani katoličkog tiska; onemogućavanju vjeronaučne nastave, ukidanju privatnih srednjih škola s pravom javnosti. Biskupi su upozorili da su usto zatvoreni internati, zavodi za odgoj srednjoškolske i radničke mladeži, zaklade djece, onemogućeno je djelovanje katoličkih odgajatelja. Uz sve oblike pogroma nad katoličkom crkvom i vjernicima biskupi su napose bili ogorčeni na onemogućavanje i zatvaranje obrazovnih ustanova za buduća svećenička zanimanja i odgoj mladeži u katoličkom duhu. Budući je religija u čitavom, tada staljinističkom sustavu pa tako i u Titovoj Jugoslaviji, proglašena opijumom za narod i glavnim državnim neprijateljem,  vlastodršci su koristili sva sredstva kako bi, najčešće nasilnim metodama, odvajali vjernike od Katoličke crkve a napose od vjerskog školovanja u još malo preostalih katoličkih ustanova.

Zapravo od dolaska na vlast komunistički vlastodršci su sustavno ukidali sva sjemeništa u Hrvatskoj. Jedino su ostala sjemeništa s javno priznatim gimnazijama samo u Zagrebu i Pazinu. Udar na katoličko školstvo započeo je 1945. godine  Zakonom o agrarnoj reformi te Zakonom o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta iz 1958. kojima je vlast kanila onemogućiti opstanak vjerskih škola. Uz zakonske prisile vlast je inscenirala progone bogoslova i studenata. Za primjer spominjemo uhićenje i suđenje  bogoslova ili studenata Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Zagrebu 1951. godine. Naime, u jesen 1950.  bilo je uhićeno  preko 30 bogoslova. Neki su pušteni na slobodu, drugi su zadržani u istražnom zatvoru pod optužbom da su postali zakleti članovi terorističke  organizacije nazvane Hrvatski narodni otpor. Optuženi su da su na pisačem stroju prepisivali i umnažali članke iz jednog inozemnog kalendara o osuđenom zagrebačkom nadbiskupu Alojziju Stepincu i da su umnažali letke u kojima su pozivali na otpor komunističkom režimu. Četrnaest bogoslova osuđeno je na zatvorske kazne od tri do 13 godina. Rezultat ovoga procesa bilo je ukidanje Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Zagrebu kao člana Sveučilišta u Zagrebu (29. siječnja 1952.) Takvo je stanje trajalo do 1990. godine.

Okrutni progoni katoličkih bogoslova i sjemeništaraca u JNA

Nakon sjajne studije Hrvatski katolički pokret mons. Juraj Kolarić svoja istraživanja o komunističkom progonu Katoličke crkve usmjerio je na onemogućavanje vjerskog obrazovanja u katoličkom duhu a poglavito  na primjere progona bogoslova u JNA.  Radi se o njegovu privatnom arhivu pod naslovom:  Sjemeništarci i bogoslovi u JNA 1954. – 1958. isječci iz novina vojnih oblasti JNA u kojima se u razdoblju tzv. hajki na sjemeništarce i bogoslove iz vjerskih škola, visokih teoloških škola i jedinog tada teološkog fakulteta u Zagrebu tjeralo na perfidan način da pišu protiv Crkve i katoličke vjere, Vatikana i poglavara Svete Stolice, studija teologije, vjerskih poglavara i Katoličke crkve u Hrvata.  Sve pod geslom i porukom vlasti: Nikad više na Kaptol. Neki su se po povratku iz JNA  oporavili od intelektualnog i psihičkog maltretiranja a drugi nisu više našli put prema svećeničkom zvanju.

Kolarić je analizirao tekstove naručenih pisama bogoslova u slijedećim novinama: Narodna Armija, list JNA, (Beograd); Za pobedu, (Skopje); Novine mladih, tjednik Narodne omladine Hrvatske (Zagreb);  Narodni vojnik, organ beogradske vojne oblasti, (Beograd), Vjesnik, (Zagreb). Nakane komunističko-vojnih vlastodržaca vidljive su iz odabranih naslova tekstova: Nikada više na Kaptol; Raskid sa mrakom; Novim putem; Lovci na duše – izgubili ste igru; Vatikan želi janjičare; Iz prašume crnomantijaša; Ostavio sam sjemenište; Crna škola; U meni je sazrio čovjek; Oslobođen razum; Istina o sjemeništu; Odgoj u sjemeništima; Izbegao sam put u ambis; Okovana mladost – zasužnjene ljudske slobode; Tu su nepovratno izgubili najljepše godine mladosti; Sistematsko odnarođivanje sjemeništaraca itd.

Što su organizatori ovih pamfleta, preko bogoslova, htjeli poručiti: 1. Kat. crkva u Jugoslaviji, kao slijednik Vatikana, najveća je prijetnja novoj Jugoslaviji; 2. Katoličanstvo je nazadna (antinarodna) vjera koja se posebno pokazuje preko klerofašizma ili kleronacionalizma; vjerske škole su mračne ustanove koje vode crnomantijaša – bliski simpatizeri ustaša, Pavelića a svi odreda protivnici tekovina NOB-a i revolucije te KP i JNA; od podmlatka vjerskih škola crnoškolaraca i njihovih mračnih škola kani se stvoriti propovjednike mržnje prema  prošlosti i budućnosti svoje zemlje,  učiniti ih sljedbenicima i propagatorima srednjovjekovlja, ali i slugama tuđe politike strane socijalističkoj  revoluciji; 3. Ocrniti kler i vjerske službenike te profesore na vjerskim školama; 4. Prikazati  vjerske škole i odgoj mladih u njima kao tamnice koje ih lišavaju življenja mladosti i slobode; 5. Naglasiti da je u temeljima svega tog katoličkog zla –  inspirator i najomraženija osoba – zagrebački nadbiskup Alojzije Stepinac, napose nakon što je 1952. postao kardinal; obavijestiti javnost da se u JNA  vojnici informiraju  o ustaškim krvavim orgijama Stepinčevih bogoslova, o Pavelićevim pokoljima Srba, Židova, Cigana, o pokolju Srba u Glini, o pokrštavanju Srba u NDH, Jasenovcu, itd. itd. (?!)

Bogoslovima se nudilo školovanje uz izdašnu financijsku državnu pomoć na državnim školama i fakultetima, ali su se prethodno u vojničkim novinama trebali odreći svoje zaostalosti i mračne prošlosti a nova vlast će im osigurati svjetlu budućnost! Bogoslovi su, uz pomoć svojih starješina, ucjenama pisali pisma, ali su pisma njihovim roditeljima pisali i sami oficiri s porukom da se njihova djeca time rješavaju svoje mračne prošlosti, da se okreću novoj socijalističkoj budućnosti, da napuštaju svoje zablude i da se više nikada ne će vratiti u vjerske škole – pod porukom/simbolikom –  Nikada više na Kaptol.

Naglasci iz pisama! Lomljenja ljudskih karaktera

Pojedini naglasci iz objavljenih pisama razvidno govore o njihovu karakteru. Primjerice:  vojnik Dragutin Toma: Nakon par mjeseci kako sam došao u sjemenište, upoznao sam mnoge negativne strane života u njemu kao što su: cinizam, ulagivanje, tužakanje, diktatorstvo prefekta, apsolutnu pokornost; vojnik Luka Vitezić: Od nas su tražili mnoge žrtve, kao što su: šutnja, ograničenja, samoodricanja, zabrane izlaska u kazalište i kino. To je traženo od nas kako ne bi dolazili u kontakt s ljudima i uvidjeli da je ovo sve laž što mi učimo i na što se spremamo;  vojnik Pavao Dukić: Dolaskom u Armiju, sada mogu sasvim slobodno reći, moj život počeo je novim tokom… Saznao sam ovde, među svojim drugovima o reakcionarnom držanju pojedinih verskih službenika kroz NOB i poslijeratnu izgradnju… Zbog svega ovoga, duboko uvjeren, da je tako i jedino ispravno, odlučio sam napustiti svećenički poziv; vojnik Božo Čolak: Religija je donijela zlo našim narodima, a napose Dalmaciji –  crkva, popovi, Vatikan, jednom riječju crna mantija, koji i danas nastavljaju sa svojim nepoštenim radom, a koji ide na štetu napretka naše domovine… U meni je konačno pobijedila istina i pravda, koju sam upoznao dolaskom u JNA; vojnik Lovro Hadrović: Molim vas primite ovo ne kao teoretsku raspravu već kao izraz mojih stalnih želja, koje su mi godinama ležale na srcu. Ono, kao i sve moralno ljudsko što osjeća suvremeni, socijalistički čovjek, bilo je  potiskivano od lažnih, idealističkih shvaćanja ljudi u zatvorenim  zidinama Zagrebačke sjemeništarije, gdje se svi čini da se od nas sakrije stvarnost; vojnik Ivan Bergovec: Armija je ono što mi je pomoglo da sve ono što je u meni tinjalo – a što sam morao gušiti u sebi dok sam se nalazio u sjemeništu – izbije na površinu i omogući mi da sagledam pravi život,  da počnem ispočetka i sa neodoljivim žarom krenem u borbu, bolje rečeno, da postanem  za ostvarenje svojih želja, pravi čovjek; vojnik Dragutin Barilar: Koristeći zaostalost  nekih krajeva i zatucaniji dio stanovništva oni dječacima popunjavaju sjemeništa, koristeći njihovu žeđ za naukom i obećavajući im besplatno školovanje; vojnik Ivan Budimski: Ja sam 1947. godine došao do spoznaje da mi nema mjesta u tom začaranom krugu crnomantijaša, već da mi je mjesto u prvim borbenim redovima narodne omladine, koja je tada dala svoj znoj za izgradnju naše porušene domovine; vojnik Ernest Kočivnik: Napustit ću teologiju i potražiti znanje na drugom, recimo, filozofskom fakultetu, gdje je misao slobodna. To će biti najbolji put da koristim i sebi i domovini, koja cvijeta proljetnim cvijećem, itd. itd.

Oficiri JNA nisu se zaustavljali na pritiscima i ucjenama bogoslova da pišu takva pisma vojnim listovima. Tako je vojni starješina, major Rudolf Kožić došao na ideju da izvrši pritisak na roditelje bogoslova Alojzija Čunčića, kako bi  savjetovali sina da napusti bogosloviju. Među inim major Kožić savjetuje roditelje bogoslova Čunčića: (…) U vezi svega obraćam se i Vama kao ocu i majci da mi u tome pomognete kroz pisma i da utičete na njega, da se okani takvog puta, koji je izabrao u svom životu. Ne bi ni vama bilo drago da se deca okreću prezirom na Vašega sina i da ga netko gađa sa kamenjem, popovska budućnost nije bolja, nego takva, pa pomognite da Vaš sin pogleda istini u oči i postane koristan čovek naše socijalističke zajednice. Rijetka su bila pisma upućivana pravoslavnim bogoslovima. Kolarić je za istraženo vrijeme pronašao samo dva takva pisma što razvidno pokazuje da je njih gotovo sto posto upućivano katoličkim bogoslovima s napadima na katoličko školstvo, vrh katoličke crkve, osuđenog i prognanog Alojzija Stepinca, osuđenu NDH i poglavnika Pavelića, ustaški pokret, tzv. zvjerstva prema Srbima, Jasenovac, tzv. pokrštavanje Srba i sl.

Slučaj župnika Josipa Vranekovića i don Ante Bakovića

Uz napise u jugoslavenskom armijskom i državnom tisku Kolarić je u knjigu dodao i dva zanimljiva priloga koji imaju poveznicu s progonom katoličkih svećenika. Prvi se odnosi na služenje vojnoga roka krašićkog župnika Josipa Vranekovića u JNA u Nišu i na robiji u Kragujevcu i Leskovcu, 1949./1959. Po povratku iz te tzv. jugoslavenske narodne armije, u kojoj je bio izvrgnut mučenjima (jakim reflektorskim svijetlom, polijevanjem vodom, trajnim boravcima u samici i sl.) vratio se bolestan i potpuno ćelav a u vojsku je otišao s  bujnom kosom. Drugi se primjer odnosi na don Anto Bakovića koji je godinama robijao samo zato što je u vojsci u Prizrenu/Vladičinom Hanu branio Alojzija Stepinca. Na političkoj nastavi, kako se prisjeća Baković, komesar je raspalio po Stepincu kako je klao, kako je vadio oči i kako je Poglavniku poslao košaricu izvađenih očiju djece?! Baković je šutio ali ga je oficir KOS-a prozvao: Ajde ti vojniče Bakoviću Anto ti studiraš teologiju, ti učiš za popa, hajde nam kaži šta ti misliš o svemu ovom? Baković je smireno odgovorio: Druže komesaru, ja cijenim vas osobno, ali ja vam moram reći da niste u pravu u svojoj ocjeni, kada je u pitanju Stepinac. On je moj crkveni poglavar kojega ja cijenim i poštujem, a znam i uvjeren sam da je potpuno nevin, a to je i mišljenje cijelog hrvatskog katoličkog puka! Komesar se odlučno osvrnuo na Bakovićeve riječi istaknuvši da mi moramo s takvim ljudima postupati tako da ih pošaljemo na prevaspitavanje! Progon Bakovića nastavio se tijekom cijelog vojnog roka, a kasniji svećenik četiri puta je morao sjesti na optuženičku klupu i ukupno bio osuđen na deset godina i tri mjeseca robije. Toliko je trajalo prevaspitavanje  u Vojno istraživačkom zatvoru u Nišu, KPD-u Zenica, Centralnom zatvoru u Sarajevu, Okružnom zatvoru u Travniku i KPD-a Foča. A započelo je u JNA godine 1952.?!

Kolarićeva studija jedinstvena je po istraživanju pogroma i terora jugoslavenskih komunističkih, vojno obavještajnih i partijskih vlasti nad bogoslovima i svećenicima u JNA. U biti obračun s Katoličkom crkvom u Hrvata. Taj aspekt terora najčešće/ individualno i usputno bio je prikazivan preko autobiografskih studija i memoara. Međutim, u ovoj studiji Kolarić je analitički pristupio jednom razdoblju (1954. – 1958.) s brojnih aspekata, a napose raščlanjujući sve oblike državne politike prema vjeri, katoličkom kleru, katoličkom školstvu i obrazovanju, ljudskim pravima vjerničkog puka a napose psihološko-medijskom teroru nad bogoslovima, svećenicima, vjernicima, ali i njihovim najbližima. Bilo bi veoma vrijedno da ova Kolarićeva početna studija potakne istraživanje tih zločina za cijelo vrijeme jugokomunističke tiranije.

Mijo Ivurek

Povezani članci

Četnički pjevači preplavili Hrvatsku

HF

HRVATI U SRBIJI – Pogubnost miješanja politike u kulturu

HF

Kriminalci preobučeni u hrvatske političare i(li) navijače

HF

Bolno sjećanje na 35 hrvatskih mučenika

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da ste s ovim u redu, ali ako želite možete se odjaviti i ne prihvatiti. Prihvati Pogledaj više...