Hrvatski Fokus
Feljtoni

Hrvatski jezikoslovci (5)

Deklaracija o nazivu i položaje hrvatskog književnog jezika 1967. godine

 

Deklaracija o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika, je prosvjedno-programski tekst o neravnopravnosti hrvatskog književnog jezika, pripremljen krajem 1966. i početkom 1967., a sastavili su je članovi Upravnog odbora Matice hrvatske. Tu komisiju činilo je 7 članova: Vlatko Pavletić, Dalibor Brozović, Tomislav Ladan, Miroslav Brandt, Radoslav Katičić, Slavko Mihalić i Slavko Pavešić. Sam tekst je objavljen 17. ožujka 1967. u novinama Telegram s potpisom 18 znanstvenih i kulturnih ustanova u SR Hrvatskoj.

 Deklaraciju je potom prihvatila većina hrvatskih kulturnih i znanstvenih ustanova i potpisao veći broj javnih i kulturnih djelatnika. Njome se zahtijeva ravnopravan položaj hrvatskog jezika u jugoslavenskoj federaciji, slobodno oblikovanje hrvatskog jezika u skladu s hrvatskom tradicijom ,te puna afirmacija hrvatskog jezika u svim sferama života. Bila je osuđena od komunističkih vlasti, a mnogi njezini potpisnici bili proganjani i sankcionirani.

Sjećam se strke, bijesnih, pravovjernih komunista koji su se pitali „ kako se usuđuju rušiti bratstvo i jedinstvo, najveću stečevinu NOB-a“?

Potpisnici Deklaracije:

Matica hrvatska

Društvo književnika Hrvatske

PEN-klub, Hrvatski centar

Hrvatsko filološko društvo

Odjel za filologiju Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti

Odjel za suvremenu književnost Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti

Institut za jezik Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti

Institut za književnost i teatrologiju Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti

Katedra za suvremeni hrvatskosrpski jezik Filozofskoga fakulteta u Zadru

Katedra za suvremeni hrvatskosrpski jezik Filozofskoga fakulteta u Zagrebu

Katedra za povijest hrvatskog jezika i dijalektologiju Filozofskoga fakulteta u Zagrebu

Katedra za jugoslavenske književnosti Filozofskoga fakulteta u Zadru

Katedra za stariju hrvatsku književnost Filozofskoga fakulteta u Zagrebu

Katedra za noviju hrvatsku književnost Filozofskoga fakulteta u Zagrebu

Institut za lingvistiku Filozofskoga fakulteta u Zagrebu

Institut za nauku o književnosti Filozofskoga fakulteta u Zagrebu

Staroslavenski institut u Zagrebu

Društvo književnih prevodilaca Hrvatske

Značaj Deklaracije je dalekosežan, označio je prekretnicu u obrani identiteta hrvatskog jezika pred srpskom asimilacijom! „ Hrvatski književnici i jezikoslovci Deklaracijom o hrvatskom književnom jeziku poništili su romantičarski bečki Književni dogovor iz 1850. i Zaključke Novosadskoga dogovora iz 1954. u eri Rankovića. Time su ovi hrvatski intelektualci izvršili drugi hrvatski narodni preporod, koji će i na kulturnome i političkome području imati dalekosežne posljedice. Deklaracija predstavlja historijsku etapu u oslobađanju hrvatskoga naroda, koja je u punome zamahu.”(Jure Petričević, Hrvatska revija, 1-2, 1967.)

Josip Broz Tito izjavio je: “Socijalizam podrazumijeva stvaranje života dostojnog čovjeka. Mi, drugovi, ne živimo od gramatike, od ovog ili onog dijalekta, već od onog što stvore stvaralačke ruke naših radnih ljudi.” Iz Saveza komunista isključeni su Dalibor Brozović, Petar Šegedin, Jakša Ravlić, Slavko Mihalić, Duško Car, Vojislav Kuzmanović, Branko Hećimović i Zvonimir Komarica. Miroslav Krleža podnio je ostavku na članstvo u CK SKH. Slijedio je i obračun s Udruženjem književnika Srbije.

Tako je jezično pitanje gurnuto pod tepih, privremeno je utihnulo zbog strahova od moguće sovjetske intervencije (1968. Sovjeti su ugušili Praško proljeće, tada nam je odgođeno maturalno putovanje u Prag, koje smo ostvarili 1969. i posjetili grob studenta Jana Palacha, koji se iz protesta protiv Ruske invazije polio benzinom i živ zapalio), ali je uskoro nakon toga oživljeno i poprimilo jasno političku dimenziju u Hrvatskom proljeću 1971. godine.

Hrvatski jezik zaštićen Ustavom

Miroslav Brandt, Ljudevit Jonke i Ivo Frangeš bili su začetnici hrvatske jezične slobode. Godine 1972. hrvatski je književni jezik ušao u amandmane na Ustav. Od tada je u Hrvatskoj na ustavnoj razini zaštićen hrvatski jezik.

Osamostaljenjem Republike Hrvatske , Ustav Republike Hrvatske precizno određuje hrvatski jezik kao službeni jezik hrvatske države i jedini službeni jezik zemlje.

Članak 12.

U Republici Hrvatskoj u službenoj je uporabi hrvatski jezik i latinično pismo.

U pojedinim lokalnim jedinicama uz hrvatski jezik i latinično pismo u službenu se uporabu može uvesti i drugi jezik te ćirilično ili koje drugo pismo pod uvjetima propisanima zakonom.

Ulaskom u EU hrvatski jezik postaje 24. službeni jezik EU, čime je potvrđeno da se u međunarodnom okružju definitivno odustaje od dotadašnjeg nakaradnog tzv. srpskohrvatskog jezika, što su čak predlagali i neki europarlamentarci. Da je hrvatski jezik postao službeni jezik EU-a, određeno je pregovaračkim poglavljem pod br. 34 – Institucije. Dobivanje međunarodne oznake hrv za kodnu oznaku hrvatskoga jezika u međunarodnim ISO standardima za bibliografsku i terminološku uporabu, veliki je uspjeh brojnih napora u međunarodnom prepoznavanju hrvatskoga nacionalnog i kulturnog identiteta i jedan od najvažnijih događaja jednostavno u međunarodnom priznavanju hrvatskoga jezika 1. rujna 2008.

Da bi nakon svega navedenog, međunarodno priznati i ustavom zaštićeni hrvatski jezik, hrvatska državljanka i lingvistica Snježana Kordić u svojoj knjizi Jezik i nacionalizam, jednostavno negirala.

(Svršetak u sljedećem broju)

Lili Benčik

Povezane objave

Povijest Novoga svjetskog poredka (8)

HF

Povijest Crne legije (1)

hrvatski-fokus

DRUG JOŽA – Manolić protiv lustracije pa proziva Karamarka (1)

HF

Praznine u Meštrovićevoj strategiji (3)

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više