Hrvatski Fokus
Hrvatska

Kad maske konačno padnu

Nitko nema, što Plenki imade!

 

„Hrvatska je slobodna država. Ne može vas nitko natjerati da mislite svojom glavom ako to vi ne želite“.

Zvonimir Hodak

Nešto slično, na temu misliti i promišljati, napisah i ja prije nekoliko godina. Ali, uzalud se ponadah kako ćemo napokon, da bismo i bili, početi svi i misliti. Jer, naši Hrvateki, kako neke naziva gospodin Hodak, tj. naši političari, ne žele misliti. To im je valjda naporno i preteško. A što bi i mislili, kada za njih misli, a u ime EU-a ih i vodi, naš umni i vrli Predsjednik naše tj. njihove neovisne Vlade.

‒ Ma, baš njih boli briga za sve nas i za Hrvatsku, moja Monika! Kao i za tamo neka provociranja, podmetanja i laži naših „miroljubivih“ susjeda koji su, bili i ostali, stalna prijetnja miru i vječno žarište mogućih novih ratnih sukoba u ovom dijelu Europe. I ne samo nama Hrvatima, niti svim njihovim susjedima, nego i cijeloj Europi.

Jer, za većinu ratova, počevši od 1918., krivi su baš Srbi, koji su ih ili počeli ili isprovocirali.

Na prste jedne ruke mogu se nabrojati svi oni političari, kod nas i u svijetu, koji to vide ili žele vidjeti. Nastupila im je, sve mi se čini ‒ posebice ovim našim ‒ već više od dva desetljeća, totalna amnezija.

I rijetki su oni, koji znaju i koji  se bave problemima svih nas, nas koji smo ih i izabrali i kojima bi oni trebali i služiti.

Pa, iako je to uglavnom svima nama mislećim potpuno jasno, samo se poneki, ovdje u Hrvatskoj, usuđuju javno ukazati kako je uzrok svemu tome  mala Srbija koja u svojoj umišljenoj veličini, stoljećima neprekidno nastoji osvojiti, posrbiti i izrabljivati susjedne narode i zemlje. A njihova megalomanija i imperijalistički apetiti, koje podgrijavaju njihovi tzv. akademici i njihova SPC, idu toliko daleko, da im se ne nazire kraj. Jer, po njima Srbi su svi i svuda. Oni su najstariji narod na svijetu  i svi su narodi srpskog porijekla. A sve zemlje na ovoj kugli zemaljskoj, po toj su logici srpske. I sve bi to mala Srbija, stavila pod svoju  kapu, u tzv. veliku Srbiju ili najnovije u tzv. srpski svet.

‒ Ne misle valjda, moja Lucija, kako su oni neka vrsta Velike Rusije!? Pa, kad  su Rusi mogli okupirati Krim, zašto ne bi i oni to isto uradili „svojom velikom vojnom silom i umijećem“.

‒  S njima stvarno nešto nije u redu. Ruga im se cijeli svijet i pravi smijuriju od njihovih izjava, planova, mitova, i od njihovih pustih megalomanskih snova. Ali, unatoč svemu, oni i dalje trabunjaju o „velikoj Srbiji i o srpskom svetu i o velikim srpskim pobedama“.

I nema tako velikog poraza kojega oni nisu i kojega ne će pretvoriti u svoju veliku „pobedu“. I unatoč svemu, unatoč svim povijesnim dokumentima koji to negiraju, unatoč i svjetskim i našim istraživačima, oni i dalje ustrajavaju na istim mitovima i lažima, na poricanju zločina, na negiranju istine i na tzv. vječnoj ugroženosti Srba. Kao i na svjetskoj uroti protiv Srba i Srpstva.

‒ A oni su tako dobronamjerni, tako miroljubivi, tako pravdoljubivi. Pravi „nebeski narod“, odabran od Boga, koji je, Bože mi Ti oprosti, kako oni kažu i sam Srbin. Kao i svi anđeli oko Njega: “Plavo je nebo, srpske je boje, u njemu stanuje Srbin Bog. Oko njega srpski anđeli kruže. I slave Srbina, Boga svog“.

‒ Je l’ da, toliko su dobra oni učinili svim svojim susjedima i šire, i svakom narodu u svome susjedstvu ponaosob, te su zasigurno i zaslužili tu i takvu milost.

A gdje je Vukovar, Ovčara, Škabrnja, Gospić, Voćin, Tovarnik, Saborsko, Ravno, Sutina kod Mostara, Sarajevo, Mostar… Srebrenica?

‒ Božja pravda je ipak neizbježna, pa će i njih, kad-tad, stići i nagraditi prema zaslugama. Sigurna sam, sigurna. Ne mogu ovako vječno. Jednom će i tome doći kraj koji se već polako i nazire. Eno, pogledaj na Youtubu, pa se i sama uvjeri! Nisam baš sigurna kako si ovaj put pratila vijesti, gledala snimku ili čitala tiskovine o tome kako se „miroljubivo“(naravno kako bi se prikazao mirotvorcem pred europskim glavešinama) na Samitu Europska unija – Zapadni Balkan u Sloveniji, Vučić uputio prema Đukanoviću, predsjedniku Crne Gore. Kao da se ništa prije ni dogodilo nije. Kao da se nije dogodio ni „helikopterski desant“ na Cetinje, pa mu pružio ruku, pa se s njim rukovao, pa se onda pokušao ubaciti do njega (Bože, kakav  licemjer). Ali su ga članovi Protokola došli upozoriti, te posramljenog, pokunjenog,  sa spuštenom glavom i ramenima ‒ kao kakvog pučkoškolca koji je kažnjen jer je pogriješio ‒ odveli do njegovog predviđenog mjesta.

‒ Baš mi ga je bilo žao. Jadnik jadni, kako će to objasniti svojim glasačima, kako će to biti dočekano u njegovoj zemljici Srbiji, kako će to primiti onaj njegov dio junačkog i hrabrog srpskog  naroda i njegov „miroljubivi“ savjetnik iz sjene, sudionik “helikopterskog  desanta“ na nezavisnu i samostalnu  Crnu Goru i pjevač četničkih junačkih pjesama Porfirije, koji se opet preobratio u mirotvorca i koji poziva uz godišnjicu sjećanja na Vukovar, a „tijekom liturgije u Sabornoj crkvi Preobraženja Gospodnjeg na Cvjetnom trgu u Zagrebu, sve vjernike da zapale svijeću za sve nevine žrtve Vukovara“.

A meni su počeli od nevjerice, grčevi u želudcu. Došlo mi je da vrisnem i da podviknem i njima i svima onima koji su s njima: Dosta vas se! Gonite se… 

Zar smo dotle došli? Zar nije dosta!? Zar još uvijek moramo slušati njihove laži i taj njihov lažni vapaj, a navodni „izraz vjere i ljubavi prema čovjeku“.

„Budimo ljudi mira“, poručuje nam „mirotvorni“ Porfirije, ovdje u Zagrebu.

‒ A kada dođe u Beograd, je l’ da, pjevat će opet prigodne četničke pjesme. Ili će, možda, samo otvarati usta.

Gledam ih tako… Najprije Vučića pa onda Porfirija. I moram priznati ‒ tužno mi ih je bilo gledati.

Tužno i otužno.

Jer, ne vidjeh LJUDE. Ne vidjeh ČOVJEKA.

Još mi je otužnija bila slika našega velikog vođe Plenkija, koji je na tom istom Samitu u Sloveniji, predstavljao Našu zemlju, a koji mi je izgledao nekako smanjen, i ne slučajno stavljen… tamo negdje. Nisam točno brojila, ali je, tako mi se činilo, virio iza odlazeće Angele Merkel.  Sudeći po tome, a sve mi na to miriše, i njemu se priprema skori odlazak. Jer je čovjek odradio svoje.

Ipak, mora se priznati… nitko nema, što Plenki imade!

„PLENKOVIĆ JE BEZ KONKURENCIJE! DRŽAVNIČKI ZGROMIO VUČIĆA: Njegov ‘Srpski svet’ kaska za Hrvatskom, kao i on za Andrejem!

SVIMA JE JASNO DA NEMA BOLJEG!“,  piše jedna naša vrla novinarka.

Doduše, ima tu i jedno malo, malo zrnce istine.  Sanaderov HDZ, a ne Plenkijev, došao je prvi na red i stao pred zid Pravde, osramoćen i osuđen za korupciju i malverzacije. Ali, nitko ne treba likovati. Jer, svi oni redom u politici, i ovi sadašnji i oni nekadašnji,, imaju oraha u džepovima. Pa će svi i doći na red.

Danas jedni, sutra drugi.

I vrijeme nam je, ljudi moji dragi, za generalno čišćenje ove naše ustajale močvare, za koju su odgovorni, upravo ti tzv. političari.    

Ali, vratimo se mi na  naše susjede! Što ti misliš o njima? Što misliš dokle će oni ovako?

‒ To ti samo dragi Bog zna, moja Monika,. Nažalost, to je narod kojemu je hitno potrebito suočavanje sa stvarnošću i sa istinom. Inače im prijeti i fizičko i duhovno uništenje, a nakon toga totalno potonuće i nestanak. Jer, već su pročitani. I već su se sve njihove podvale istrošile. A da o njihovim lažima, ni ne govorimo.

 „Predsjednik Aleksandar Vučić istovremeno izaziva krizu, ali se i predstavlja kao netko tko je za mir i tko je odgovoran u smirivanju tenzija. Razna su lica Aleksandra Vučića, a to nacionalističko lice je jedno od njih, koje on trenutno promovira, pogotovo zbog nedostatka te neke druge alternative. 

… Vučić pokušava dati nešto svojoj publici, onim glasačima za koje on misli da im je to nešto zanimljivo, ali s druge strane on uvijek podigne tenzije da bi došli međunarodni akteri, da bi pokušali da smanje tenzije, i on onda može glumiti onoga koji je smirio situaciju, glumiti nekoga tko je za mir, tko je odgovoran, tko neće dizati tenzije, a naravno, on je i piroman i vatrogasac istovremeno“, Florian Bieber, profesor na Univerzitetu u Grazu te koordinator Savjetodavne grupe za Balkan u Evropi.

‒ Čini mi se da mu uloga mirotvorca, i na svjetskoj sceni, sve manje uspijeva. Jer sam tako i ja, kao i svako jutro uz kapučino, po svom starom običaju, prebirala po računalu, klikala i tražila nešto interesantno. Neku novu i svježu vijest.

Klikam jednom, klikam dvaput…kad ono na računalu mi se otvori fotografija nekakvog globusa, na kojemu je ucrtana i Europa, i Afrika, i Azija, Sjeverna i Južna Amerika. I cijeli svijet…

‒ Pa, kako izgleda? Što piše?

‒ Ustvari, to ti je nešto kao zemaljska kugla. Piše tako, kako je  i prije 322 milijuna godina, Europa bila Velika Srbija, Afrika Afro-Srbija, Južna Amerika se zvala SAO Amerika, a tu je ucrtana i Južna Srbija, Kosovo, te New Zerbija. A sve su te Srbije, bile okružene „Srpskim okeanom“.

Da se mogu, brate moj dragi, i njihovi pra-pra-pra- pra Srbi, bućkati u pra-pra-pra-pra srpskom moru. Eto, zato su i danas, svi gradovi svijeta srpski gradovi, a opet, svi narodi svijeta Srbi. I svaki je jezik diljem zemaljske kugle, srpski jezik. Jer je nastao od srpskog pra-pra-pra- pra jezika.

Pa su eto, zato i nama, pored toga što su nam sve srušili i spalili tijekom Domovinskog obrambenog rata i agresije jugo-armije i Srbije na Hrvatsku, što su nam dosad krali i ukrali ( od  povijesti do kulture i kulturne baštine), što su negirali i negiraju i postojanje Hrvatske kao države, počeli su nam sada negirati i postojanje hrvatskog jezika.

No, ne bih se puno začudila ni da uskoro i njihovi „akademici“ i SANU obznane i pošalju proglas cijelom svijetu  kako su od postanka svijeta, postojali samo Srbi i srpski jezik.  

A da ne govorim o stalnom negiranju Hrvata u Srbiji, o umjetnom stvaranju Bunjevaca kao posebnog  naroda, kao i o priznavanju bunjevačkog govora, kao posebnog jezika u Srbiji.

‒ To je draga moja, sve u stilu: Zavadi, pa vladaj! Budući da su devedesetih izgubili sve bitke, sada su izabrali malo sofisticiraniji način kako se domoći tuđe zemlje, kako ugrabiti i prigrabiti  plijen, te su ponovo navalili, pored Crn Gore i Kosova (oni bi Kosovo, ali bez Albanaca, kao što bi i Crnu Goru  bez Crnogoraca) i na Hrvate Bunjevce u Bačkoj, tvrdeći kako oni i nisu Hrvati.

No na njihovu žalost, bunjevački govori Bunjevačkih Hrvata, upisani su već u Registar kulturnih dobara RH.

Jer, bunjevački govori su govori u dijelovima Dalmatinske zagore, Ravnih kotara, Like, Primorja, Gorskoga kotara, Slavonije i Baranje, a njima se govori i u dijelovima Bosne i Hercegovine, Srbije i Mađarske.

A, sve je počelo još 1918.

„Otvorena asimilacija Bunjevačkih Hrvata, provodi se najviše u školstvu, koje je ionako još od prve Jugoslavije  u rukama Srba, koji su već tada suzbijali ikavicu i hrvatski jezik, a nametali srpski jezik i ćirilicu. Bunjevački stari pisci pisali su isključivo latinicom, a fonetski je pravopis uveo 1730. fra Lovro Bračunjević. Knjige su dopremane iz Zagreba, ali su i u Zagreb stizale knjige bunjevačkih Hrvata. Tako pjesnik Ante Evetović slavi hrvatsko ime, a jedinstvo bačkih Hrvata s drugom svojom hrvatskom braćom, proslavljeno je zadnji put 1936. na 250. obljetnicu doseljenja jedne skupine Hrvata.

Ne može se reći da je Hrvatska kao samostalna država, baš u svim svojim godinama, bila slijepa na bunjevački problem, ne može se reći ni da nije bilo kontakata i da Hrvatska nije pokušavala na razne načine, pa i utjecajem na škole (udžbenici) pomagati Hrvatima Bunjevcima. Kao što je i na državnoj razini dogovorila ugovore o poštivanju hrvatske manjine – koji su glede položaja Hrvata u Bačkoj i drugdje ‒ uglavnom ostali mrtvo slovo na papiru.

S druge pak strane, Hrvatska je podilazila i podilazi srpskoj manjini u Hrvatskoj, do granice mazohizma, premda ništa dobroga od njih ni u miru nije doživjela, te im i nadalje dopušta da preko svojih političara i novina guraju protuhrvatsku promidžbu.  Srbijancima i Srbiji takva je tolerantnost nezamisliva i nastoje, što više, napakostiti Hrvatima u Vojvodini ( i drugdje) . A zašto i ne bi? Sve hrvatske vlade od početka stoljeća imaju zazor od “miješanja” u srpske posle, pa su Hrvati Bunjevci bili prepušteni sami sebi, što je i nekadašnji predsjednik Srbije i bivši četnički vojvoda Nikolić zapazio, te je zato i mogao davati skandalozne izjave, sve u stilu, kako su “Bunjevci drugi narod”, kako nisu Hrvati i kako je pismo toga drugog naroda ćirilica (a jezik valjda nepostojeći ikavski srpski), te je četnički vojvoda Nikolić, poslao hrvatskoj djeci udžbenike na ćirilici. Što bi uradile Mađarska i Rumunjska koje svoje manjine u Srbiji i te kako štite i ne dopuštaju svinjarije poput Nikolićevih.

No, da, te dvije zemlje su članice EU, a Hrvatska… mada je i Hrvatska članica, samo što se to ni po čemu ne može zaključiti.

Kakav je novi status ”Bunjevaca koji nisu Hrvati nego neki drugi narod”– oni su, naime “nacionalna manjina“ čija je matična država Srbija”, H. Hitrec.

Ali, asimilacija Bunjevačkih Hrvata se nastavlja i  dandanas… I traje, i traje…. Tako je  2018.  godine u Skupštini Vojvodine, vodstvo dijela zajednice Bunjevaca koji niječu hrvatsku pripadnost, podnijelo inicijativu za ukidanje dokumenta iz 1945. o izjašnjavanju Bunjevaca i Šokaca kao Hrvata. Inicijativu je, naravno, dao podršku i predsjednik pokrajinske vlade Igor Mirović (Srpska napredna stranka), u razgovoru s predstavnicima Bunjevačkog nacionalnog vijeća (BNV), zastupničkog tijela dijela Bunjevaca, ne-Hrvata, koji su podnijeli inicijativu 2016.

‒ A kakav je to proglas od 14. svibnja 1945-e?

‒ Pa, tada je Glavni narodnooslobodilački odbor Vojvodine donio proglas po kojemu se Bunjevci i Šokci moraju izjašnjavati kao Hrvati:

„Kako bunjevačke i šokačke narodnosti ne postoje, zapovijeda vam se da sve Bunjevce i Šokce imadete tretirati isključivo kao Hrvate bez obzira na njihovu izjavu“, stajalo je u proglasu u kojem se i dodaje: ‘Sve izdane isprave s upisanim Bunjevcima i Šokcima imaju biti uništene i izdane nove s hrvatskom narodnošću, a u upisanim spiskovima da se narodnost ispravi“.

U povodu inicijative da se taj dokument proglasi aktom nasilne asimilacije i primjerom kršenja ljudskih prava, predsjednica BNV-a Suzana Kujundžić Ostojić je navela da je provođenje zapovijedi nanijelo “katastrofalne posljedice” po Bunjevce, navodeći da ih je po popisu iz 1918. bilo 100.000, a danas tek oko 16.000“. Oni su uglavnom na sjeveru Bačke, gdje živi skupina od oko 16.000 Bunjevaca  koji niječu svoju pripadnost hrvatskom narodu, i koji se deklariraju samo kao Bunjevci. No, na zadnjem popisu 2011. Hrvata  u Vojvodini je bilo oko 58 000“ (Hina).

‒ Pa, ljudi moji dragi, gdje je nestalo 1oo ooo Hrvata Bunjevaca? A, s obzirom na sadašnje postupanje vlasti u Srbiji i Vojvodini, nije teško ni donijeti prave zaključke.

Prisile, ucjene, podmićivanja i rad  Bunjevačkog nacionalnog vijeća u Srbiji, čiji su predstavnici bliski vladajućoj Srpskoj naprednoj stranci Aleksandra Vučića, učinili su svoje.

‒ Nešto mi je tu čudno i jako, jako zaudara. Jer, mnoštvo Bunjevaca, pročitala sam negdje, imaju i hrvatsko državljanstvo koje su stekli dokazom da su pripadnici hrvatskoga naroda. Mnoštvo Bunjevaca ima i imovinu u Hrvatskoj. Posebice u Hvaru, gdje se također govori ikavicom.

Pa, gdje li su se skrili i gdje li su nestali

toliki Bunjevci Hrvati???

‘Subotica 1900. godine imala 100.000 stanovnika, od kojih su „50 posto bili Hrvati Bunjevci, što ju je tada činilo „najvećim hrvatskim gradom“ u Srbiji“, izjavio je nedavno jedan naš visoko rangirani političar, čija je izjava  dočekana„na nož“, i dolila „ulje na vatru“.

No, ubrzo mu je slijedio i odgovor. A koga drugog, nego mudrog, široko obrazovanog, svestranog i nadasve kulturnog srbijanskog ministra policije Aleksandra Vulina. Tako je tolerantni Vulin, koji po svemu sudeći ne zna dobro povijest ili poznaje samo onu „istoriju“ koju proklamira SPC i Vučić, osuo paljbu na dotičnoga.

I dok ga je Vulin prozvao jer „lupeta“, izvjesni Mirko Bajić, predsjednik  Saveza bačkih Bunjevaca (SBB), dodao je kako je nazivanje Bunjevaca u Srbiji Hrvatima „bezobrazluk i licemjerje“.

‒ Pa, o čemu se govori u tom proglasu? Ovo mi je prvo saznanje o tome.

‒ Dakle,  Proglas je donesen zbog postupaka mađarskih okupacijskih vlasti između 1941. i 1944., pod upravom Mihalya Hortya, koje Bunjevcima nisu dopuštale da se izjašnjavaju kao Hrvati.

Ta odluka o nacionalnoj ravnopravnosti Bunjevaca kao Hrvata, donesena je tada kako bi se spriječila zlouporaba bunjevačkog imena. Ali, u   novom strateškom dokumentu, prilagođenom novom vremenu, novim uvjetima i odnosima snaga u ovom djelu svijeta, opet su njihovi akademici “iznjedrili” nove točke u  MEMORADNUMU SANU II.  I tu su jedan dio teksta posvetili i Bunjevcima-Hrvatima koji su po njima poseban narod, a ne Hrvati.  

 „Za sve to vrijeme, njihova zlokobna ideja za proširenjem granica i stvaranjem Velike Srbije, izravno je ubila, raselila ili na druge načine uništila živote milijunima ljudi. Kako onih koji su joj se suprotstavljali, tako i onih koji su je podržavali.

…Sjetimo se na trenutak Balkanskih ratova 1912.-13., koje je Srbija vodila za teritorije ‘stare Srbije’ (Sandžak, Kosovo, Makedonija), uzroka  1. svjetskog rata za proširenje na BiH i Gavrila Principa, četničkog pokreta i pokušaja ostvarenja homogene Srbije u 2. svjetskom ratu, pa agresije na Hrvatsku i BiH početkom 90-tih te NATO saveza zbog nastavka okupacije Kosova“.

‒ Iskreno, mene jako čudi što su i dosad mirovali. Jer oni , kada im ponestanu opljačkane rezerve, počinju nove ratove, svakih dvadeset godina.  I tako kroz cijelu njihovu povijest. I nema zemlje u susjedstvu protiv koje, tijekom njihovog postojanja, nisu ratovali. I nema zemlje u susjedstvu protiv koje u Srbiji i dandanas ne huškaju svoju javnost.

‒ Pa, što su onda čekali svih ovih deset viška godina?

‒ Srbija je, draga moja, čekala povoljne međunarodne prilike da bi ostvarila sve ono što ratom nije uspjela. I sada misle kako  je došao pravi trenutak za nešto takvo. No, ovaj put, ne oružanom agresijom, nego hibridnim ratovanjem,

A Zapad, po svome starom običaju, na sve to ne reagira. Valjda misle kako se njih to ne dotiče pa ih nije ni briga za neke tamo probleme koje kreira neki novi mali vožd s velikim apetitima, koji glumi, naravno za unutarnju uporabu, svemoćnog srpskog vođu ‒ još većim od njegovog uzora Slobodana Miloševića ‒ koji će pomesti sve države koje mu stanu na put do vrha, tj. do velike Srbije iliti srpskog sveta.

Evo i sada urla i viče: „Nema povlačenja! Vojska će braniti Srbe na Kosovu. Predaja nije naša opcija! Živela Srbija!“

A kako je priznat i poznat „kao veliki i hrabar vođa“, rekao je kako Srbija sa svojim trupama neće ulaziti na Kosovu i Metohiju, ali je hrabro NATO-u dao rok od 24 sata za reagiranje. Jer u suprotnom, Srbija će reagirati’.

‒ Hoće, hoće! Sve dok „veliki vođa“ ne dobije po nosu.

Uskoro se oglasio i šef Europske diplomacije Josep Borell, koji je putem Twittera poručio kako su jednostrane i nekoordinirane akcije koje ugrožavaju stabilnost – neprihvatljive.

„Sva otvorena pitanja moraju se raspraviti kroz dijalog u kojem posreduje EU. U kontaktu smo sa Beogradom i Prištinom“.

 ‒ Ma, Vučić ti je, sve mi se čini, „tigar od papira“. Srbija je i dosad, kako oni vjeruju, bila kao moćna, kao velika, kao junačka… Pa, unatoč toj njihovoj ogromnoj sili i moći, doživješe poraz za porazom od male i nenaoružane Hrvatske.

Ali, Srbi još uvijek žive u iluziji kako oni kao najmnogoljudniji narod, moraju biti ono što su bili kroz cijelu povijest u prvoj i drugoj Jugoslaviji ‒ gospodari  Balkana ‒ i još šire. I sve dotle, dokle je gazila i gazi srpska čizma.

Ili do istrebljenja i asimilacije svih nas.

Međutim, današnje Vučićevo glumatanje hrabrog i moćnog svesrpskog vožda, Dodikovo stalno ucjenjivanje odcjepljenjem od BiH, nedavnim desantom na Cetinju u Crnoj Gori, a sada i provokacijom sukoba na granici s Kosovom i bujanjem četništva u Hrvatskoj, zorno pokazuje  kuda ide Srbija.

‒ Vučić, sve mi se čini, „Srbe vodi „u bolju budućnost“, ali preko 2. svjetskog rata i oživljavanja velikosrpskih mitova i planova iz prošlosti. Pomno je  sve to bilo planirano. Ali, na njihovu žalost i nikad uspješno realizirano. Zato se i prešlo na nova planiranja…, pa povremenim čačkanjem okolo i izazivanjem nereda i sukoba.…čas u Crnoj Gori, čas na Kosovu ‒ bome i u Hrvatskoj, misle kako će sada doći do cilja. I nije jedini koji mašta o nekoj novoj „Velikoj Srbiji“. Tu su i  svi njegovi istomišljenici i svi njihovi pomagači . I oni u susjedstvu, i oni ovdje u nas, i oni diljem svijeta.

A takvih planera kao što je bio Milošević, a kao što jr sada i Vučić, bilo je u Srbiji mnogo. Kako u ovo naše vrijeme tako i nekada davno,  

Tako je jedan jako aktivan, uspješan planer i realizator, bio  i četnički vojvoda Draža Mihajlović, osuđeni ratni zločinac. Još u vrijeme bivše Juge.

A „četnički pokret uistinu je bio zločinački i genocidni pokret, jer je u svome državno-političkom cilju imao stvaranje Velike Srbije, etnički čiste države u kojoj mogu živjeti isključivo Srbi.    

„Zapovjednik četnika Draža Mihajlović u svojoj Instrukciji, od 20. prosinca 1941., poslanoj četničkim zapovjednicima u Crnoj Gori, a koja je prenošena među četničkim zapovjednicima na području BiH i Hrvatske, kaže kako je „cilj borbe četničkog pokreta, s kraljem Petrom, stvoriti Veliku Srbiju, etnički čistu i u granicama predratne Srbije, Crne Gore, BiH, Srijema, Banata i Bačke“.

U tom dokumentu posebno je tražio čišćenje tog državnog teritorija od svih narodnih manjina i nenacionalnih elemenata. U tom cilju tražio je da se stvore neposredne zajedničke granice između Srbije i Crne Gore, kao i između Srbije i Slovenačke (Slovenije), čišćenjem Sandžaka od muslimanskog življa, a BiH od muslimanskog i katoličkog življa. 

Dok zapovjednik Ozrenskog četničkog korpusa, za Hrvate navodi kako će „sve katolike koji su se ogrešili o naš narod u njegovim tragičnim danima, kao i sve intelektualce i sve ekonomski jače, nemilosrdno uništiti, a seljački svet i isto tako sitan radni svet poštediti, i od njih napraviti prave Srbe, koje ćemo milom ili silom, prevesti na pravoslavlje.

…Nakon osnivanja početkom 1942., štab i divizija istaknule su kao svoj glavni zadatak „što jaču organizaciju srpskog naroda u svim krajevima radi uspostavljanja srpske vlasti u danom momentu, radi obračuna s Hrvatima i na koncu radi čišćenja Hrvata i Muslimana iz Like, sjeverne Dalmacije, BiH i stvaranje jedne homogene i čisto pravoslavne srpske države, oslanjajući se na Srbiju i Crnu Goru. U toj  srpskoj nacionalnoj državi, odnosno  Velikoj Srbiji, koja bi imala granice koje je odredio Draža Mihajlović, prema  Elaboratu’ Dinarske četničke divizije, ima isključivo živeti pravoslavno stanovništvo“, dr. Zdravko Dizdar.

I prešao je čiča Draža, kako ga zovu u Srbiji, kao i mnogi drugi, dug put od predratnog, ratnog i poratnog zločinca, do proglašenog srpskog antifašiste, u ovom našem vremenu. Podignut mu je i spomenik, postao je i „najveći  antifašist  na ovim prostorima“.

‒ Pa zar nitko od naših tzv. antifašista nije napisao niti rekao ni jednu jedinu riječ protiv te odluke. Niti su odgovorni na vlasti, poslali bar neku protestnu notu Srbiji.

Ništa!!! Muk.

‒ Ma, o čemu to ti pričaš, moja Monika?  Pronađi i usporedi samo Dražin proglas i njihove sadašnje tekstove Memoranduma I. i II., pa ćeš mi onda reći, ima li između njih ikakve razlike?

A naši, opet ništa! Iako je sve na istom tragu…

Velika Srbija, Srbi svi i svugdje i Srpski svijet.

Zato je pitanje svih pitanja:  Hoće li sve manja Srbija, zauvijek ostati žarište novih mogućih sukoba i širenja mržnje prema svima u njenom okruženju ili će konačno doživjeti katarzu?

‒ Nikada, moja Monika, ne nadaj se uzalud! Možda, ipak… Možda bi se moglo nešto takvo i dogoditi, ali ako na čelo Srbije dođe neki normalan lider koji će povesti zaslijepljeni srpski narod, koji će razbiti i rasvijetliti sve mitove i laži o Velikoj Srbiji, i koji će time napraviti otklon od  mitomanske aveti njihove prošlosti.

‒ Načekat ćemo se mi još, načekati, moja Monika!? Jer je Draža, i u ovo naše vrijeme, kao proglašeni antifašist, otvorio širom vrata svim svojim sljedbenicima i ucrtao put u nove ratove i osvajanja. Od Vučića, Dačića, Nikolića, Šešelja, Vulina do ostale bratije.

Pa, sve do njihovih produženih ruka, ovdje u Hrvatskoj.

Vera Primorac

Povezani članci

AFORIZMI – Starici za sjećanje

HF

Krenulo je

HF

I Petar Penava se ne osjeća sigurnim u Hrvatskoj!

HF

Moralni patuljci u politici

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da ste s ovim u redu, ali ako želite možete se odjaviti i ne prihvatiti. Prihvati Pogledaj više...