Moje hrvatske riječi su i ljepota, i ljubav, i krik…
Među riječima boravim danima,noćima pa čak i u snima,
jer i među njima trnja i nereda ima. Ja riječi pomno prebirem
da ne bi, makar i slučajno, otrovna bila i sve bi , pa i mene,
kojoj je svaka mila, usred očne zjene pogodila. Među riječima,
u samoći, a i u naviru tuge, ja noći duge živim i probirem ih
redom. Kao u dvorcu sanja boravim pa istom kad se od mraka
oporavim, kadikad se sjetim da im zaprijetim što su me izmučile
i kad su pitome bile, i kad su se iznenada oko mog srca svile.
Zajedno sa mnom, u svim segmentima života i riječi žive.
Možda i one, poput mene, neizmjerno trpe kad sa dna srca i uma
samo ljubav i nadu u život crpe, il kad ih mijene poput nevrijedne
krpe u smetlište baci.
Riječi, moje hrvatske riječi su i ljepota, i ljubav, i krik, i snima
spomenik, i nisu, nikada nisu krive što sa mnom i u meni žive.
A kad me nevolja svlada zbog čežnji i tuđine jada, svaka od mojih
riječi tugu mi liječi , i blješti kao na suncu kapljica s vodopada.
Istom kada govorom bivaju, dobiju svjetlosna krila pa zajdno sa
mnom snivaju da modrim nebom jedre, ali se opet vrate da još
usnule riječi novim snima pozlate. I među hrvatskim riječima
vječne ljubavi ima što čitljiva je svima!
