A ne će osigurati grobno mjesto na Mirogoju za ovoga važnog emigrantskog političara, polemičara, publiciste i novinara
Kako MH može tražiti donacije za obnovu zgrade, a tako nemoralno su postupili prema dr. Juri Petričeviću koji im je donirao 1.5 milijuna DEM
Predsjednik Matice hrvatske (MH) prof. dr. Sipe Botica poslao je 30. ožujka predsjednicima ogranaka MH, članovima Glavnoga odbora, Časnoga suda i Nadzornoga odbora te pročelnicima odjelâ pismo naslovljeno: Aktualnosti u Matici hrvatskoj. U pismu upozorava kako će za obnovu zgrade MH koja je oštećena u potresu biti potrebna velika financijska sredstva. “S odlukom o početku njihova prikupljanja ne ćemo čekati ni dana, nego ćemo odmah započeti pripreme za osnivanje financijskoga fonda u koji ćemo, na uhodani Matičin donatorski Jure Petričević način, prikupljati sredstva potrebna za obnovu, koristeći se pri tom sve tradicionalnim i suvremenim načinima prikupljanja novca i za to se obratiti svim članovima, suradnicima, prijateljima Matice hrvatske, institucijama i političkim čimbenicima, kako u Hrvatskoj tako i u inozemstvu”, navodi predsjednik MH.
Ideja o prikupljanju novca za obnovu zgrade MH potpuno je legitimna. Trebalo bi samo prije znati koliko je novca potrebno. Nakana o prikupljanju donacija u inozemstvu otvara, međutim, pitanje kako je MH postupila prema svojemu najvećem donatoru dr. Juri Petričeviću koji je, prema dostupnim podatcima ostavio, MH 1,45 milijuna bivših njemačkih maraka. Kao što je poznato, MH je uzela oporučno ostavljeni novac, od kojega je sagrađena velika dvorana MH, iako su njegovi prijatelji i suradnici (Marijan Jakopović i Tihomir Nuić) predlagali da se osnuje Zaklada kako bi se izbjegao znatan porez. No za taj prijedlog nije bilo sluha. Dr. Jure Petričević, po riječima Tihomira Nuića, ručno je 14. siječnja 1994. po švicarskim propisima napisao oporuku na njemačkome jeziku. U oporuci je izrazio svoju želju u svezi s podjelom imovine i organizacijom sprovoda (dr. Lav Znidarčić, Marijan Jakopović, Tihomir Nuić) te je imenovao izvršitelja volje javnobilježnički ured Kloeti u Bruggu, gradu u kojem je živio od 1946. do smrti. Nuić kaže kako, istini za volju, dr. Petričević nije izrijekom napisao da želi biti pokopan u Hrvatskoj, ali nije ni isključio tu mogućnost. Tvrdi kako više od 20 godina nastoje prenijeti posmrtne ostatke dr. Petričevića u Hrvatsku, na zagrebački Mirogoj, ali bez uspjeha. “Od 1999. borimo se za prijenos zemnih ostataka dr. Petričevića na Mirogoj, ali ni jedna Matičina uprava, od dr. Bratulića, preko dr. Zidića, dr. Damjanovića do dr. Botice, nije imala sluha za to”, izjavio je Nuić te dodao da uvijek slušaju isti izgovor: “Nemamo novca za grobno mjesto”. To je i običnom promatraču nevjerojatan odgovor. Jednostavno se nameće pitanje kako su mogli uzeti toliku svotu novca, a nisu u stanju osigurati dr. Petričeviću vječni počinak u Hrvatskoj. Znajući za ove činjenice, treba se pitati na kakav će odjek naići riječi aktualnoga predsjednika MH da će pomoć za obnovu Matičine zgrade potražiti “na uhodani način” – od članova, suradnika i prijatelja u inozemstvu. Ne otvara samo to moralne dvojbe u pogledu dr. Petričevića. Naime, kako to da MH, nakon znatne donacije, nije skupila bar toliko novca i tiskala jednu reprezentativnu monografiju ili izbor iz djela dr. Jure Petričevića (Starigrad Paklenica, 1912. – Brugg, 1997.) koji nije bio samo poznati švicarski poljodjelski stručnjak nego važan emigrantski političar, polemičar, publicist i novinar.
