Komentar o Plenkoviću napisao sam zbog Pupovca. I dalje ću tući po njemu. Gore, ali finije. Mogu me zaustaviti jedino ako me ubiju
„Sad me zovu više nego Plenkovića” smije se Mladen Ćustić, 72-godišnji umirovljenik iz Briševa, koji je od ponedjeljka postao vijest dana u Hrvatskoj, nakon što je na svojoj Facebook stranici objavio da ga je policija privela zbog komentara o premijeru Andreju Plenkoviću.
Informaciju o dolasku premijera u Maslenicu objavljenu na jednom zadarskom portalu, Ćustić je popratio komentarom: „Triba ga dočekati pokvarenim jajima njega i njegove poltrone, nitko nije toliko ponizi i izdao Hrvate, narcisoidni jadnik”. Zadarska policija je to najprije shvatila kao prijetnju upućenu predsjedniku Vlade da bi nakon Ćustićevog privođenja kazneno djelo prekvalificirali u prekršaj, narušavanje javnog reda i mira „vrijeđanjem i omalovažavanjem predsjednika Vlade RH koji je 21. siječnja dolazio u Maslenicu u svojstvu službene osobe radi obavljanja službene dužnosti u svezi obilježavanja 29. godišnjice VRO Maslenica”
– Predstavljaju me kao jadnog starca, umirovljenika… Jesam, u mirovini sam od 2010., 30 godina sam radio kao instruktor vožnje, ali nemoćan nisam! – kaže na početku našeg razgovora, vođenom u jednom velikom zadarskom trgovačkom centru gdje, ističe, dolazi svaki dan, pije kavu, čita novine, razgovara s ljudima…
– Nisam ja ni lud, ni zatucan. Cijeli život puno čitam, surfam, pratim i razumijem što se događa. Svatko normalan, prosječno inteligentan čovjek, vidi što se događa u Hrvatskoj – govori i odmah nas upozorava: „Ako u članku ne bude navedeno što je bio okidač za moj komentar, nemamo o čemu razgovarati!”
- Što je bio okidač?
– Okidač je Banja Luka i Pupovac. I reakcija Plenkovića na njegov boravak u Banja Luci, na proslavi dana Republike Srpske, i kako se izruguje Hrvatima.
- Kako se tko, Pupovac ili Plenković, izruguje Hrvatima?
– Plenković! Pupovac je minoran ovdje. Da nije Plenkovića, ne bi bilo ni Pupovca. I obrnuto, da nema Pupovca, ne bi bilo ni Plenkovića.
- To vas je toliko iznerviralo?
– I sinoć sam na televiziji gledao još jedno poniženje. Pupovac ponižava Hrvate i napada stari povijesni hrvatski grb u emisiji Otvoreno.
- Ali reagirali ste na dolazak premijera u Maslenicu, a ne na odlazak Pupovca u Banja Luku?
– Rekao sama vam što je bio povod, a Maslenica je bila uzgred. Moje nezadovoljstvo Plenkovićem postoji otkad sam ga prvi dan vidio, odmah sam znao tko je on.
- Po čemu ste to znali?
– Po njegovom ponašanju. Ono što sam napisao, o njegovom narcisoidnom ponašanju, nije samo moj dojam. Takav čovjek je vrlo opasan kad je na položaju. Narcisoidni ljudi koji nisu na položaju nikome ne štete, ali na položaju gdje se donose vrlo važne odluke, mogu biti jako štetni. Oni ne priznaju ništa, možete im govori što bilo, a na koncu, ako su na položaju, oni donose odluke.
- Što vas je toliko povrijedilo?
– Nije Plenković povrijedio samo mene, povrijedio je kompletan hrvatski narod, bez obzira bili lijevi ili desni, svakog tko misli pošteno. Kada predstavnik Hrvatskog sabora, službena osoba, odlazi na dernek u Banja Luku, gdje se blati hrvatska država i hrvatski narod i na povratu u Hrvatsku ”moj” premijer daje podrugljive odgovore novinarima da Pupovac nije išao u svojstvu izaslanika Sabora nego u svojstvu predsjednika SNV-a, odnosno da je išao zbog pomoći za Banovinu, što je to?! Zašto vi novinari o tome ne pišete?
- Pisali smo!
– Ne, ne… Vi to pišete ofrlje! Slabo se to piše. I drugim sam novinarima nekidan to rekao, ali nitko to nije spomenuo. Ne govorim jeste li vi lijevi, desni ili sredina, za mene postoji samo pošten čovjek. Ako ćemo govoriti pošteno, svaki saborski zastupnik polaže prisegu da će štiti interese hrvatskog naroda
- Pupovac ih ne štiti?
– Poštujem sve jednog Srbina. Predrag Višić, znate tko je on? To je Srbin, vukovarski borac, kojeg su Srbi prebijali. Brat mu je bio u četnicima, a on ovdje, i moj je najveći prijatelj. Zato vam uvjetujem da objavite što je bio uzrok, a što posljedica mog komentara.
- Zašto taj uzrok dosad niste navodili? Niste u komentaru spominjali Pupovca.
– Nisam imao mjesta za to navesti, ali Pupovac mi je bio okidač.
- Sad tako govorite, ali jeste li to rekli i policiji?
– Rekao sam i drugim novinarima, ali nitko to nije htio napisati! Gledajte, imam iskustva s ljudima, 30 godina sam radio s ljudima jedan na jedna i u razredu, znam što govorim kad kažem da Plenković ima narcisoidno ponašanje.
- Dobro, revoltirani Pupovcem, napisali ste što ste napisali povodom dolaska premijera u Maslenicu…
– Nema veze što je došao u Maslenicu. Da je premijer trebao ići u Osijek, ja bih isto napisao. Nisam ni obraćao pažnju gdje on to dolazi. Napisao sam instinktivno, a okidač je bio njegov odnos prema Pupovcu.
- Je li vas iznenadila reakcija sustava na vašu objavu?
– Sustav je reagirao kako je reagirao.
- Jeste li pomislili da bi vas zbog objave mogli privesti?
– Iskreno, o tome nisam uopće razmišljao. Ali znate što ću vam reći? Volio bih da me kazne. A ako me kazne, spreman sam dobrovoljno ići u zatvor!
- Ne biste prihvatili novčanu kaznu za prekršaj?
– Ne, ja idem u zatvor! Marko Veselica je 11-12 godina robijao za Hrvatsku, meni nije problem biti mjesec dana.
- Je li vam policija rekla kako su doznali za vaš status na FB? Kako su, u moru stotina i tisuća svakodnevnih komentara o Plenkoviću, baš vaš izabrali?
– Pitao sama ih, ali nisu mi rekli. Odmah da kažem, policija je prema meni bila više nego korektna. Kao misa. Naprotiv, stekao sam snažan dojam da je policija uz narod.
- Policajci su radili svoj posao, sukladno zapovijedima?
– Tako je. Svi u policiji su prema meni bili pristojni. Svoj posao su radili profesionalno, a priveli su me zato što im je to naloženo. E sad, zašto im je to naloženo? Pretpostavljam da su to povukli ovi lokalni hadezeovci jer ih ja često kritiziram oko stvari za koje vidim i znam da nisu u redu.
- Jeste li član neke političke stranke?
– Prije 20 godina bio sam u HSP-u, dok se nisu raspali.
- Privedeni ste za prijetnju, a optuženi za narušavanje javnog reda i mira?
– Da.
- Gdje je policija došla po vas. Jesu li vas nazvali na telefon?
– Došli su mi na kućna vrata. Ja sam radio u radionici, bio sam u trenirci. Došli su i pitali me jesam li ja taj i taj, i da moram ići s njima na razgovor kod krim inspektora. Što sam napravio, pitam. „To ćete doznati”.
- Nisu vam rekli razlog?
– Ne. Sad vidim da neki odvjetnici govore kako me nisu ni smjeli privoditi. Uključila se i pravobraniteljica…
- Cijela država!
– Meni je i cilj da to tako bude. Zato i hoću ići u zatvor, jer će ovo netko skupo platiti. Meni je sad protivnik ova hrvatska država.
- Pod ‘država’ mislite na politički establišment koji trenutno vodi državu?
– Tako je. Morat ću naći dobrog odvjetnika, ali najprije ćemo vidjeti što će od svega biti.
- Što vam je rekla sutkinja kad ste došli na Općinski sud?
– Smijala se jer je vidjela da je to glupost. Rekao sam joj da ću se braniti šutnjom, a ona me pustila na slobodu. Prvi put u životu sam bio na sudu.
- Požalili ste se da su vas dugo držali u policiji…
– Bio sam tamo pola dana, od podne i pol do skoro sedam navečer. Pokupili su me, cijeli dan nisam ništa ni jeo ni pio. Samo sam jednu bananu ujutro u sedam pojeo.
- Što je bilo kad ste došli u postaju?
– Jedan mi je policajac rekao: „Gospodine Ćustić, optuženi ste da ste prijetili premijeru”. Kako prijetio? „Vaš komentar, da bi ga vi dočekali jajima”. Ja ga pitam, znate li vi što znači dočekati, a što bacati, gađati? Je li to isto. „Nije”. I odluče povući prijavu za prijetnju. Nakon dva sata, dođe jedna plava žena. Nitko mi se nije predstavio, niti su me pitali za Covid potvrdu, jesam li cijepljen. Ništa, samo šibaj! Dođe ta žena i kaže: „Mi smo došli do zaključka da ste vi njega vrijeđali i sad vas moramo uhititi”. Sjedim za stolom, a jedan policajac, samo što mi se ne ispričava: „Oprosti, moram to napraviti”. Ništa, kažem mu, napravi što trebaš. Ja sam potpisao izjavu, ali mi nitko nije stavio lisce, niti me odveo u zatvor. Optužni prijedlog je napisan i sad sam čekao do pet sati odlazak na sud. U međuvremenu još jedan čovjek dolazi u sobu i psuje. „E, najbolje uzet ženu, dicu i odmah vani! Iselit!” Ja ga pitam zašto je ovdje, a on kaže radi komentara o Plenkoviću. Pa i ja sam! „Što si ti napisa?”. Ja mu kažem, a on: „Enti, cilo misto, mi svi u kafiću, komentirali smo kako si ga uboja!”
- Taj drugi gospodin je bio Hrvoje Vrkić, iz okolice Biograda?
– Piše danas da je u ratu bio odlikovan pet puta. Čovjek koji je zatvoren zbog dezertera koji rata nije vidio! To su te ”ranice” koje bole Hrvate. I sad će taj čovjek od 49-godina otići s obitelji vani!
- Što je dalje bilo?
– Njega su odveli u ćeliju, a mene kod sutkinje. Ispred sutkinje, policajcu zvoni mobitel. Ovaj se javi i kaže mi: „Zove šef, zamolio je da večeras ništa ne objavljuješ dok Plenković ne ode iz Zadra”. Jer sam ja njima rekao da će moj komentar i Plenković čitati. U optužnom prijedlogu piše da me treba zadržati u pritvoru dok Plenković ne ode jer bih mogao ponoviti djelo za koje sam optužen. I predlaže se 30 dana zatvora jer će kazna tako postići svoju svrhu. Oni misle će me tako preodgojiti, da ja o Plenkoviću mislim da je ‘ljubičica bijela’! Sad njega čeka još veći problem! Ne ću stat, ja sam zafrkan. Lagano, ali te rušim.
- Što znači da nećete stati?
– I dalje ja po njemu tučem. Sad još gore, ali finije. Ali narcisoidno ponašanje će uvijek biti tema.
- Imate li podršku obitelji i susjeda. Briševo je ipak malo mjesto?
– Moje mjesto je hadezeovsko. Nakon ovoga, samo su mi se tri čovjeka javila. Jedan je pozvao da gledaju televiziju, a dvojica su se javila na telefon, s tim da neće govoriti preko telefona… Vidite, je li vama to nešto govori?
- Strah?
– Je li i to nešto govori? Ajmo sad razgovarati kao dva čovjeka: kakva je to država? Gdje mi živimo.
- Pa kakva je to država?
– Ovo je država diktature, ne od cijelog HDZ-a, nego onog imućnog dijela i onih koji su na vlasti. Jer kada ja razgovaram o svom načelniku u Briševu, svi govore o njemu sa strahopoštovanjem, sve uvijeno u celofan. Pazite, to je načelnik, a sad zamislite dalje.
- Ljudi se boje mogućih posljedica za izgovorenu riječ, za ”verbalni delikt”?
– Ljudi se ne žele zamjerati. Barem dvadeset ljudi reklo mi je „što mi je to trebalo”. Onda sama ja njih pitao, zamislite što je trebalo onim mladićima glavu izgubiti? Što im je to trebalo?! I sad je meni teško ići u zatvor, a tebi je toliko teško da mi ideš govoriti ‘što mi je to trebalo’? Dakle, treba imati muda i za govoriti i za poginuti. Punim imenom i prezimenom sam napisao da premijer katastrofalno vodi državu jer je toliko ljudi iselilo, oni govore o 400, a ja sam sigurna da ih je 600 tisuća. I jasno sam im dao do znanja da ih se ne bojim. Oni me mogu zaustaviti da ne govorim jedino ako me ubiju. I to sam napisao.
- Hoće li ovakav vaš istup promijeniti išta od toga što vam smeta, možda ne kod premijera, ali u državi?
– Neće promijeniti ništa što se tiče ove vlasti, niti za dlaku, ali ja se nadam da će biti još ovakvih ljudi kao što sam ja. Da će ovo doći do svijesti ljudi da se na idućim izborima to okrene. Da ljudi počnu razmišljati. Ako treba budi gladan, ali ostani ponosan i imaj svoj obraz. Najgori su ljudi koji imaju nagon veći od pameti. To je opasno. Puno puta sam gledao ljude koji, kad im daš janjetinu i pivu na stol, zaborava na sve. Njemu su tu i oči i um, nije ga briga kako izgleda dok jede, prska li po njemu ili na sve strane. Kada iz toga stanja izađemo, možda ćemo biti država kakva trebamo biti.
