Dubrovački književni krug dio je dalmatinskoga književnoga krug
Definiranje Hrvatske (povijesna jezgra u Dalmaciji), Bosne (jezgra u istočnoj Bosni) i Srbije (jezgra u Sandžaku) je olakšano u 13. stoljeću kada Stefan Nemanjić vraća Papi krunu i preko svoga brata Save (Rastko) prihvaća pravoslavni koncept surovo progoneći heretike (bogumile) i zatirući katoličanstvo u Duklji (Crna Gora) i Humu (istočna Hercegovina). Dušanov zakonik vrlo strogo kažnjava eventualni prelazak stanovništva na katoličanstvo te predviđa u slučaju spora Srba sa inovjercima porotu u kojoj bi polovicu činili Srbi, a polovicu inovjerci (katolici).
Dubrovnik je imao vlastelu romanskoga podrijetla, stanovništvo se popunjavalo najviše iz današnje Hercegovine, zatim Bosne, Dalmacije, Albanije, Italije, Boke i Crne gore itd. Dubrovački književni krug dio je dalmatinskoga književnoga kruga; osobito su srdačne odnose imali sa Hvaranima; Petra Hektorovića duboko poštuju, a Hanibal Lucić ih naziva “Dubrovniče časti našega jezika, ka cavteš i cvasti ćeš vazda dovika.” Kasnije i Benetović, Kavanjin, Kanavelić i drugi dosta imitiraju dubrovački stil. Dominko Zlatarić prevodi dramu “Elektra” kako kaže na hrvatski jezik, Vladislav pl. Menčetić glorificira Zrinjske kojima služi i njegov brat, M. Vetranović, M. Držić, Nalješković i drugi uklapaju se u rečeni model.
Jezik još sadrži dosta ikavizama, što se kasnije, osim na Pelješcu gubi.
U Boki primjer su nadbiskup Vicko Zmajević kojemu su pravoslavci Serviani, Greci, šizmatici. I kod Julija Balovića Slavo je Hrvat, kao i kod jezikoslovca Mikalje.
Dalmatin(ac), Ilir, Slaven postaju istoznačnice. Istodobno se sa katoličkom obnovom i djelovanjem isusovaca (jezuita) te slabljenjem Turaka fokus Papinstva okreće na Istok gdje je slavenska masa pogodna za djelovanje; u tom smislu se formiraju panslavenstvo Pribojevića, Gundulića (koji želi da se svi Slaveni ujedine pod žezlom katoličkoga poljskoga kralja), Križanića, Džona Palmotića, Orbinija što ima prethodništvo i u lažnom grbovniku Petra Ohmućevića Ivelje, španjolskoga admirala iz Dubrovnika. Istina je da Orbini i Gundulić pišu i o srpskom kraljevstvu i veličaju ga,
Krajem 18. stoljeća o. Ruđer Bošković se ljuti što ga nazivaju Talijanom i izjavljuje da je Dalmatinac, a 1698. Petar Andrejević Tolstoj naziva stanovnike Perasta, Dubrovnika, Pelješca i Korčule izrijekom Hrvatima. Radi se o prvorazrednom ruskom diplomatu (pradjedu Lava Tolstoja), eruditu koji živo surađuje sa svojim informatorima dubrovačkim diplomatom u Carigradu Lukom Barkom, nadbiskupom Zmajevićem iz Perasta i njegovim bratom, ruskim admiralom Matijom, dubrovačkim nadbiskupom koji je bio i nadbiskup Ankare Rajmundom Jelić Gallanijem, te dubrovačkim Srbinom pravoslavcem, trgovcem i diplomaton najvišeg ranga Savom Vladislavićem, rodom Hercegovcem.
Nije mi jasno kad imaju tako sjajnog intelektualca kao što je Vladislavić, odakle Srbima potreba da svojataju isusovca Boškovića, svećenika Držića, Palmotića i druge Dubrovčane, kada to razumnim njihovim precima nije padalo na pamet. Uostalom time što prihvaćaju tone traktata dubrovačkih franjevaca, dominikanaca i isusovaca o Trojstvu, Djevici Mariji, čistilištu, slobodnoj volji, papinskoj nepogrješivosti naši dragi susjedi Srbi pokazuju da su šampioni ekumenskoga napretka, a prihvaćanje Držićeve “Novele od Stanca” pokazuje i određeni mazokizam, jer gradski mangupi Đivo (Dživo?), Miho i Vlaho čine škerac, šegačinu, tj. sprdnju od priprostoga Vlaha Stanca koji stvarno jest pravoslavni Srbin, slično i kod Marina Tudizića.
Jednostavno su gotovo 500 godina Srbi bili bez gradova, bez pismene elite i plemstva; naravski da je pod turskom vlašću nepostojanje renesanse i baroka normalna pojava. Doduše, postojao je značajni pjesnik na turskom jeziku Sabit Užičanin zvan Bosnevi (Bošnjak).
Izuzetak je kultura Vojvodine, koja je dala cijeli niz značajnih intelektualaca poput Zmaja, Pupina i Dositeja Obradovića. Ne zaboravimo da su prvu kartu Velike Srbije mađarskoga Srbina Save Tekelije izdali u Beču u vrijeme Napoleona, kao i djelo iste velikosrpske tendencije Jovana Rajića o Povijesti Bugara, Hrvata i Srba! Masonsko maslo, kao i ilirizam.
