Hrvatski Fokus
Uvodnik

Jezik je prevažan da ga prepustimo diletantima i neznalicama

Kći Nikole Ćiće Obuljena ne financira časopis Jezik, ali se zato stotine milijuna kuna dijeli srpskoj, talijanskoj i romskoj manjini!

 

  • Hrvatska jezikoslovka Sanda Ham, kći slavnoga hrvatskog jezikoslovca Josipa Hamma (Gat kraj Valpova, 3. prosinca 1905. – Beč, 23. studenog 1986.), protekla dva desetljeća bori se s jugo vjetrenjačama kojima smeta sve što je hrvatsko. Naslijedila je nedavno preminuloga jezikoslovca Stjepana Babića (Oriovac, 29. studenoga 1925. – Zagreb, 27. kolovoza 2021.) na dužnosti glavne urednice časopisa Jezik kojega također organizirano progone medijske i političke protuhe. I sada, kada je Andrejuška Plenković samoinicijativno “odlučio” ukinuti hrvatski novac, hrvatsku kunu, problem hrvatskoga jezika još je aktualniji. Činjenica je kako većina Hrvata, onih koji znaju nešto više o važnosti hrvatskoga jezika i hrvatskoga novca (manjina), i onih koji to znaju puno, puno manje (većina), zagovaraju ostanak i opstanak hrvatske kune i protive se njezinu ukidanju i uvedbu globalizacijskoga eura, čime ćemo, ne samo biti siromašniji, nego ćemo izgubiti još dio svoga narodnog suvereniteta. O tim dvojbama i (ne)utemeljenosti gubitka jezičnoga suvereniteta govorila je prof. Ham u emisiji “Press klub” voditelja Tihomira Dujmovića na Z1 TV (https://www.youtube.com/watch?v=dQBFzEuYA9A). Glavni problem s hrvatskim jezikom je što od obnove hrvatske državnosti kao država nismo donijeli Zakon o hrvatskom jeziku, poput Francuske ili Poljske. Zato nismo osigurali niti to da se u Bruxellesu, sjedištu EU-a, hrvatski jezik isključivo upotrebljava kad se radi o svim mogućim deklaracijama i dokumentima EU-a. Isto tako hrvatski jezik još uvijek se ne uči na svjetskim sveučilištima kao samostalan jezik. I zato nije čudno što se iz Srbije i dalje reciklira i ponavlja teza da je dubrovačka književnost ustvari – srpska! Ovo srpsko svojatanje hrvatskoga Dubrovnika i hrvatske dubrovačke književnosti ima svoje zagovornike u Hrvatskoj. I prije i sada. Od godine 2000. Ivica Račan prekinuo je financiranje časopisa Jezik i sadašnja ministrica kulture, Dubrovkinja Nina Obuljen ne financira ga. Zamislite paradoks, Dubrovkinja ministrica – kćerka gradonačelnika Dubrovnika Nikole Ćiće Obuljena od 1986. do 1990. (SKH, Jugoslavija) i od 1990. do 1994. (HDZ, Hrvatska) – ne financira časopis Jezik, koji od 1952. čuva i brani hrvatski jezik od unitarnih velikosrpskih nasrtaja iz Beograda! I Jezik već dvije godine izlazi zahvaljujući privatnim donacijama. A desetine milijuna i stotine milijuna kuna dijele se srpskoj, talijanskoj i romskoj manjini! Da se razumijemo, ne financiraju oni Jezik zbog manjka novca, nego zbog viška hrvatstva u onomu što Jezik piše i predstavlja.
  • Časopis Jezik posebno je neomiljen kod vladajućih od 2000., a posebice otkako dodjeljuje godišnju nagradu u čast dr. Ivana Šretera, za nove hrvatske riječi. Ta nagrada je podsjetnik na Milorada Pupovca, Plenkovićeva drugara iz srpsko-hrvatske koalicije, koji je izravno uključen ako ne u smrt dr. Šretera, onda zasigurno u zataškavanje njegove smrti od srpskih pobunjenika u Pakracu, što je u svojoj knjizi Nije bilo uzalud dokumentirao Slavko Degoricija. Poslušajmo nešto od onoga što je Sanda Ham rekla na Z1 TV i što je naišlo na salvu negodovanja protivnika svega hrvatskoga: »Novinarka Novog lista proglasila me ustaškinjom koja svake godine izmišlja riječi i nameće ih ljudima. Ja ne znam da je ikoja riječ nametnuta. Čak od svih tih naših stotina riječi, samo je nekoliko riječi ušlo u upotrebu. Napadaju nas svi oni koji ne žele hrvatski jezik. Ne žele da bude različit od svih jezika koji su srodni, koji valjda ne mogu prežaliti ono vrijeme kada se nije smjelo govoriti o hrvatskom. Zamislite sad natječaj za novu riječ u hrvatskom jeziku u Jugoslaviji. Prošli bismo u najmanju ruku kao dr. Šreter«; »Srpski i hrvatski su slični, to je sasvim jasno. Većinom razumijemo, vi i ja, ali mlađi više ne. Jednom sam prigodom rekla da treba prevoditi srpske filmove i srpske udžbenike, pa su me skoro kamenovali«; »Ja razumijem engleski i razumijem ruski, pa zar bi ja sada trebala reći da nema razlike između ruskog i hrvatskog. Pa, ako naučite, normalno da razumijete. Recite sada petogodišnjaku da ide preko raskršća do narodnog pozorišta ili će sada petogodišnjak ići preko raskrižja do narodnog kazališta«; »Mislim da će Zakon o hrvatskom jeziku koji se sprema biti dobar zakon i da će biti dovoljno nacionalne svijesti u Hrvatskoj da se zakon napokon prihvati«; »Problem je što se u Hrvatskoj na temelju jezika nijekala hrvatska nacionalnost. U Švedskoj nitko njima ne osporava da su Šveđani. Austrija i Njemačka govore skoro istim jezikom. A nama će vrlo spremno reći ‘a vi govorite štokavski vi ste Srbi’. A ne će Srbima reći ‘vi govorite štokavski vi ste Hrvati’. Znate kako je Vuk Stefanović Karadžić očajan pisao jednom Slovencu: “Hrvati nikako da priznadu da su Srbi”. Oni su se trudili cijelo XIX. stoljeće, ali nije išlo s nama. Dakle, to je problem. Što vam na temelju jezika osporavaju koje ste nacionalnosti«.
  • Nakon ove emisije i poruka profesorice Sande Ham kako bismo se trebali ponašati kao narod i država u zaštiti svoga hrvatskog jezika, u jugo YU-Jutarnjem listu odmah su nazvali Željka Jozića, momka iz Đakova koji je, u ulozi Sejde Bajramovića iliti vlč. Dražena Kutleše, prije nekoliko godina došao na dužnost ravnatelja Hrvatskoga instituta za jezik i jezikoslovlje sramnom smjenom upravo prof. Ham. I taj i takav jezikoslovni “sejdo-dražen” objeručke je prihvatio razgovor s Tenom Šarčević (https://www.jutarnji.hr/kultura/knjizevnost/mustafu-nadarevica-kontroverzna-znanstvenica-bi-prevodila-na-hrvatski-ostao-sam-bez-rijeci-15157126). Željko Jozić je za Jutarnji list rekao: »Potpuno mi je nevjerojatno da danas itko ozbiljan u Hrvatskoj može izjaviti takvo što. Dakle, Mustafu Nadarevića, nedavno preminuloga nacionalnog prvaka hrvatskoga glumišta i jednog od najuspješnijih hrvatskih glumaca profesorica Ham bi prevodila na hrvatski? I to će regulirati zakon o hrvatskom jeziku koji je nedavno najavljen? Jednostavno sam ostao bez riječi. Mišljenja sam da je i Zakon o jeziku generalno nepotrebna pojava. Već sam u nekoliko navrata izrazio to mišljenje i objasnio da mislim da ne postoje nikakvi posebni motivi ni prijetnje zbog kojih bi se jezik trebao zakonski regulirati te kažnjavati bilo koga zbog nepoželjne upotrebe hrvatskoga jezika. Prema onome što prof. Ham govori, a ona je očito upućena jer je najbliža suradnica voditelja radne skupine za izradu zakona o jeziku Marija Grčevića, sasvim je jasno da je moj negativan stav bio potpuno opravdan. Zbog ideja da se prevode serije poput “Lud, zbunjen, normalan”, pa vjerojatno i lik Enisa Bešlagića u “Našoj maloj klinici”, jer oni ne govore hrvatskim jezikom, hrvatski će jezik ponovno biti predmet ismijavanja, čime mu se nanosi nepopravljiva šteta«.
  • U početku podobni se Jozić kao čudi zašto prevoditi glumca Mustafu Nadarevića. Pa zato što u tim jugo-bosansko-bošnjačkim serijama – koje nikada nisam i nisam gledao – što taj “nacionalni prvak hrvatskoga glumišta” ne govori hrvatskim jezikom. On govori jezikom koji je nerazumljiv Hrvatima. I njega, Mustafu Nadarevića, i svakoga drugog hrvatskog glumca, kada glumi u filmovima i serijama u kojima se ne govori hrvatskim jezikom treba prevoditi, titlovati na televiziji i prevoditi u drugim medijima. Isto kao što treba prevoditi izjave srbijanskih, bošnjačkih i crnogorskih političara na HRTV-u isto onako kako se prevode izjave makedonskih ili slovenskih političara. Nakon što je Jozić iznio argument protiv prijevoda predstava, serija i filmova na nehrvatskom jeziku, očekivano usprotivio se budućem Zakonu o jeziku, rekavši da je to “generalno nepotrebna pojava”. Za njega je očuvanje hrvatskoga jezika “nepotrebna pojava”, što je dokaz da nije slučajno nasilnim metodama srušena prof. Ham i na njezino mjesto instaliran upravo on za ravnatelja Hrvatskoga instituta za jezik i jezikoslovlje. Protiv Zakona o jeziku Jozić je i iz sujete i ljubomore jer su neki pametniji i domoljubniji ljudi zaobišli njegov Institut koji sve što radi uglavnom ne radi u sveopćem interesu i na očuvanju hrvatskoga jezika.
  • Nakon YU-Jutarnjega lista i Tene Šarčević oglasili su se bošnjački mediji u unitarnoj Federaciji BiH. Sarajevsko Oslobođenje je gostovanje prof. Sande Ham na Z1 TV iskoristilo za napad na Zakon o jeziku na kojem radi radna skupina jezikoslovaca. »Zakon bi kažnjavao neprevođenje srpskog, bosanskog i crnogorskog na televiziji, u kazalištu i u drugim državnim institucijama, ali i neprevođenje stranih naziva kompanija. Svaki zakon, i naši zakonski prijedlozi i zakoni drugih država, imaju kaznene odredbe, dakle predviđaju kazne. Ali nijedan zakon ne predviđa kazne za privatne osobe nego za pravne osobe, dakle za tvrtke, za kazališta, za državne institucije«, brinu se u Oslobođenju (https://www.oslobodjenje.ba/vijesti/region/hrvatska-sprema-zakon-po-kojem-ce-se-kaznjavati-ko-ne-bude-prevodio-sa-bosankog-jezika-733773). Na bošnjačkom portalu Najportal (https://najportal.ba/lingvisti-u-zagrebu-traze-titlovanje-kako-ce-se-lud-zbunjen-normalan-zvati-na-hrvatskom-jeziku/), kada već nemaju argumenata, pokušavaju se narugati pa su u naslovu kratke vijesti napisali: »Lingvistica iz Hrvatske Sanda Ham predlaže da se naziv serije “Lud, zbunjen, normalan” prevede na hrvatski i da glasi “Ostao sam bez riječi”«. Dnevni avaz je u naslovu članka izrazio primitivizam i bošnjački unitarizam: »Šokirala mnoge: Kontroverzna naučnica prevodila bi Mustafu Nadarevića na hrvatski« (https://avaz.ba/vijesti/bih/716783/sokirala-mnoge-kontroverzna-naucnica-prevodila-bi-mustafu-nadarevica-na-hrvatski). Za one koji ne znaju, sama riječ avaz u naslovu ovih novina vlasnika Farhrudina Radončića iz Sandžaka, je turska riječ koja bi na hrvatskom glasila – glas! Dnevni glas. Cijelo ovo protivljenje u Hrvatskoj i u susjedstvu je potvrda kako nam je nužan Zakon o jeziku u zaštiti, ne samo hrvatskoga jezika, nego i svekolikoga hrvatskoga identiteta i hrvatske državnosti. Jer jezik je prevažan da ga prepustimo diletantima i neznalicama.
  • Ivica Ivanišević, novi neuništivi kadar jugo ekipe iz splitske Slobodne Dalmacije, iz dana u dan napada Hrvatsku, Hrvate, hrvatsku kunu… Napada sve hrvatsko. Napada on i predsjednika Franju Tuđmana, što je i očekivano, jer mu je on uništio državu – Jugoslaviju. Napada on i Hrvatsku Demokratsku Zajednicu – hrvatsku političku stranku koja je obnovila hrvatsku državnost nakon 45 krvavih godina, ali ne napada Andreja Plenkovića. Ne napada Andreja, ne samo zato što mu je ime boljševičko, nego i zato što je on jedan od njegovih, jedan od ubačenih jugokomunističkih i orjunaških potomaka koji je školovan, obrazovan i pripreman da uništi hrvatsku državnost. A dosad već ju je dobrano uništio. Najnovije Plenkovićevo uništenje Hrvatske je ukidanje hrvatskoga novca kune, koje je jako obradovalo I. Ivaniševića.
  • Vratimo se mržnji ovoga novinara Slobodanke prema HDZ-u. Ovako on piše o stranci koja je stvorila hrvatsku državu ili, bolje rečeno, obnovila hrvatsku državu: »HDZ je kao korov. Raste, širi se, buja, džiklja, proždire sve oko sebe i ništa mu ne možeš. Ma koliko god se trudio, ma što god činio, sve ti je zaludu, jer on je neuništiv« (https://slobodnadalmacija.hr/vijesti/hrvatska/ivica-ivanisevic-sto-kako-izvorni-mandril-mogu-poruciti-o-slucaju-pavijanizma-da-vrijeme-za-majmuniranje-polako-istjece-ma-sto-plenkovic-mislio-o-tome-1163119). Nadalje, mali Ivica piše: »HDZ je stranka opasnih razmjera«, što je na tragu jugoapartčika Ivice Račana, kojega je radi sveopće pomirbe svih ideološki podijeljenih Hrvata predsjednik Tuđman početkom srpske agresije na Hrvatsku vratio u politiku i od besprizornoga “maloga Ivice” stvorio crvenoga monstruma čiji su se potomci i sljedbenici preorganizirali i preuzeli HDZ i sada, već godinama, uništavaju i stranku i državu. Našem “malom Ivici” smetaju rijetki preostali Hrvati u Hrvatskome Državnom Saboru, poput Nine i Marije Raspudić-Selak, pa ih pogrdno naziva dijelom oporbenoga “krda barbara” i “cinični bračni par”. Tek nakon toga Ivanišević napada i predsjednika države. Ne samo zato što napada njihova Andrejušku, nego zato što je napustio crveni jugo brod i u većini svojih javnih istupa zadnje vrijeme ponaša se suverenistički. Slične napade od konca 2003. doživljavao je i Zdravko Tomac, i u medijskom prostoru i na ulici, od onih – jugonostalgičara, orjunaša, potomaka partizana… – koji mu nikada nisu oprostili što ih napustio.
  • Umro je Valerije Jurešić, član nekada relevantne orjunaške Hrvatske narodne stranke i pročelnik za kulturu u Primorsko-goranske županije. Umro je kao i mnogi drugi od cijepljenja. Višestrukoga. Na facebooku hvalio se kako se je cijepio i vrijeđao one koji se ne će cijepiti. Sada, kada je podlegao cijepljenju, pokušavaju ga braniti naši medijski globalizacijski fašisti. Naši “vakseri”. U Novome listu novinarka Barbara Čalušić razgovarala je s kćerkom preminuloga Jurešića, Eva Marija Jurešić, koja je rekla: »Istina je da je moj otac preminuo naglo i nenadano, kao što je istina i da je primio tri doze cjepiva protiv COVID-19, na što je javno poticao i druge jer je cijepljenje smatrao nužnim preuzimanjem odgovornosti za sigurnost sebe i drugih« (https://www.novilist.hr/rijeka-regija/rijeka/siri-se-fake-news-da-je-valerij-juresic-preminuo-od-posljedice-cjepiva-javila-nam-se-njegova-kci-to-je-neodgovorna-laz/). I nakon ovoga kćerina priznanja novinarka Novoga lista piše da se medijskim prostorom širi fake news, a ustvavi Novi list i njemu slični mediji šire fake news, cenzuriraju vijesti i podilaze globalizacijskim fašistima.
  • Izvršni direktor Pfizera Albert Bourla nedavno je u razgovoru za CNBC izjavio da su dvije doze cjepiva protiv Covida-19 dale “vrlo ograničenu zaštitu ako postoji”. To je izjavio prije nego što je tvrdio da tri doze s docjepljivanjem nude razumnu zaštitu od hospitalizacije, ali još uvijek jedva štite od infekcije. “Dvije doze nisu dovoljne za omicron”, rekao je Bourla. “Treća doza sadašnjeg cjepiva pruža prilično dobru zaštitu od smrti i pristojnu zaštitu od hospitalizacija”, dodao je. CNBC je također izvijestio da su podaci iz Velike Britanije pokazali da su dvije doze Pfizerovih ili Moderninih cjepiva, što znači puni režim cijepljenja, samo oko 10 posto učinkovite u sprječavanju infekcije omicronom oko 20 tjedana nakon druge doze. Drugim riječima, cijepljenje je gotovo beskorisno u pogledu sprječavanja infekcije manje od pola godine nakon primitka. Bourla je u prošlosti tvrdio da su cjepiva protiv Covida-19 pfizera bila 100 posto učinkovita u prevenciji bolesti. “Uzbuđeni što ćemo podijeliti tu ažuriranu analizu iz naše studije faze 3 s BioNTechom također su pokazali da je naše cjepivo protiv COVID-19 100 posto učinkovito u sprječavanju COVID-19 slučajeva u Južnoj Africi”, napisao je izvršni direktor Pfizera još u travnju. U ostalim nedavnim vijestima, Bourla je najavio 4. dozu inokulacije Pfizer Covid-19 koja je navodno usmjerena na vrlo blagu varijantu Omicrona, obećavajući da će biti spremna do ovog ožujka. “Mi već započinjemo proizvodnju nekih od tih količina u opasnosti”, kazao je Bourla. “Nadamo se da ćemo postići nešto što će imati način, puno bolju zaštitu posebno od infekcija, jer zaštita od hospitalizacija i teške bolesti – to je razumno upravo sada, s trenutačnim cjepivima sve dok imate recimo treću dozu.” Što to znači? Pa to da nikada kraja i da cijepljenje nikome ne koristi osim onima koji na njemu zarađuju, dok šteti svima onima koji su cijepljeni.
  • Ako ne vjerujete meni, možda ćete povjerovati čitatelju i komentatoru na portalu Naroda nakon serije sramotnih napisa Slobodankina “političkog analitičara” Ivice Šole (kako to gordo zvuči!?) u kojima je branio cijepljenje tek rođenih do onih koji su u smiraju zemaljskoga života. Čitatelj se zove Želimir Marić. Evo što je napisao:
  1. U emisiji Bujica je tajnik Komisije Iustitia et Pax Hrvatske biskupske konferencije msgr. dr. sc. Vladimir Dugalić svojevremeno odlučno bio rekao kao odgovor na pitanje jesu li cjepiva opasna: “Nisu. Nisu.”, a zatim: “…mi dugoročno ne znamo točno što će se tu dogoditi.” I što sad? Mi ne znamo točno što će se tu dogoditi, ali, eto kao znamo da su cjepiva apsolutno bezopasna?
  2. Kongregacija za nauk vjere kaže da cijepljenje ne treba biti obvezno, a u Vatikanu je obvezno. Što je ispravno, da je cijepljenje obvezno, ili da nije obvezno?
  3. “Stožer” za vrijeme dok nema maski na tržištu kaže da one ne pomažu, a čim se pojave na tržištu kaže da pomažu. Pomažu li maske ili ne pomažu?
  4. Članica “Stožera” dr. Alemka Markotić kaže da se kod cijepljenja djece radi o eksperimentu na djeci, a Šola odbija tu misao. Je li u pravu dr. Markotić ili je u pravu dr. Šola?
  5. Njemački znanstvenici su nekidan objavili istraživanje da se u Njemačkoj za vrijeme dok se provode mjere broj pokušaja samoubojstava među djecom povećao tri puta. Je li ovo teorija zavjere ili nije? I je li teorija zavjere tvrdnja da “Stožer” za ovu temu nije pokazao interes, ili nije?
  6. Jučer je voditeljica Tanja Maleš u emisiji Argumenti Hrvatskog katoličkog radija rekla da su joj liječnici koje je pokušala dobiti u emisiju rekli da “Stožer” traži da s njegove strane bude odobren nastup. Rekla je da nije uspjela u emisiju dobiti ni jednog pedijatra za temu cijepljenja djece. Je li tvrdnja da “Stožer” provodi cenzuru teorija zavjere, ili nije? (https://slobodnadalmacija.hr/vijesti/svijet/teorije-zavjere-imaju-funkciju-neke-vrste-sedativa-1158050; https://narod.hr/kultura/sola-kako-svijet-postaje-sve-teze-razumljiv-pa-i-upravljiv-teorije-zavjere-ce-imati-funkciju-neke-vrste-sedativa)
  • Martina Navrátilová, rođ. Šubertová, slavna je češka tenisačica i lezbijka. Bila je jedna od najboljih tenisačica u povijesti. Navijao sam za nju tijekom njezine duge karijere. Kao slavnu tenisačicu pitali su je što misli o Novaku Đokoviću i tomu što se ne će cijepiti. Martina je ovako odgovorila: »Nevjerojatno. Kakva priča. Sve ovo moglo se izbjeći. Samo da se Novak cijepio. Jako se divim Đokoviću, ali ne mogu braniti njegov stav da se ne cijepi. Ponekad se moraš žrtvovati za ekipu. Imamo toliko bliskih kontakata, posebno u svlačionicama. Ja sam jedva čekala da se cijepim. Razumijem njegovu posvećenost, ali ja bih se puno više bojala da dobijem koronu i da se razbolim zato što se nisam cijepila, nego od potencijalnih nuspojava koje bih mogla imati zbog cijepljena. Morate misliti i na druge«. Glupo da gluplje ne može biti. Poznato mi da nije školovana, jer se kao dijete posvetila tenisu, a i rano je kao djevojčica pobjegla u SAD iz komunističke Češke, ali, svejedno, nekako mi ju je žao da baš ništa ne zna. Njezino zaključivanje je na razini mojih susjeda koji se višestruko cijepe, koji »slušaju struku«, koji »slušaju znanost«, a ne znaju niti definiciju ni “struke”, a kamoli “znanosti”.
  • Trinaestoga veljače NK Hajduk obilježio je 111. obljetnicu svoga postojanja. Lijep jubilej. Slobodna Dalmacija je to popratila nepismenim člančićem Slavena Alfirevića (https://slobodnadalmacija.hr/sport/hajduk/vazniji-datumi-bogate-povijesti-hajduka-kontra-mraku-kontra-sili-cojstvo-drugarstvo-prkos-mocnome-pomoc-slabome-1167229). Alfirević je spomenuo i neke očito važnije datume iz hajdučke povijesti „majstora s mora“. To me je zaintrigiralo. Najprije mi je upao u oči bezvezan naslov – Važniji datumi bogate povijesti Hajduka: kontra mraku, kontra sili, čojstvo, drugarstvo, prkos moćnome, pomoć slabome… – koji poziva na svađu (“kontra mraku, kontra sili”), razbojništvo (“čojstvo”, “prkos moćnome”) i partizanštinu (“drugarstvo”). I sam početak člančića započeo je svađalački: “Bijes budućeg hajdukovca, kontra mraku, kontra sili, čojstvo, drugarstvo, prkos moćnome, pomoć slabome… To je slika i prilika Hajduka”. Iz bogate povijesti Alfirević je spomenuo i 1944. godinu, i to ovako: “1944. – obnova na Svetog Duju na Visu, kasnije će u Bariju odigrati najveću sportsku priredbu Drugog svjetskog rata, utakmicu protiv selekcije Velike Britanije, te 1945. postali počasna momčad Francuske”. Ni riječi o Hajduku u prvenstvima hrvatske države od 1941. do 1944. godine. To je prešutio. Za 1979. godinu u kojoj je Dinamo službeno i na sudu ondašnje totalitarne države postao prvak – a u FSJ nisu mu dali – napisao je: “1979. – još jedna titula i selidba u Poljud”. Ne znam zašto je baš morao spomenuti da je 1987. bilo nemira na utakmici s Olympiqueom iz Marseillesa: “1987. – eksplozija suzavca na utakmici protiv OM-a, te europska kazna od dvije godine”. I tako je došao do 1990. gdje je napisao: “1990. – skidanje grba petokrake i vraćanje šahovnice, te paljenje jugo-zastave u Poljudu”. Nije spomenuo nedjelju 4. svibnja 1980. i špalir na utakmici između Hajduka i Crvene Zvezde kada su domaći igrači ronili krokodilske suze za “ljubičicom belom”. Srećom da nas još uvijek ima nešto starijih koji pamte i koji nisu podlegli globalizacijskim fašistima, a i nisu od cijepljenja otišli u “vječna lovišta”.
  • »Krajinska milicija napravila je obdukcijski nalaz ubojstva četverogodišnje djevojčice Martine Štefančić i njezine bake, počinjenog 21. ožujka 1992. godine u Borovu Selu, uslikala ga, a državno odvjetništvo nalaz je odbacilo kao nevjerodostojno, dok istovremeno nisu odbacili krajinsku miliciju nego su pojedini dobili status hrvatskih ratnih vojnih invalida te danas uživaju hrvatske mirovine. Njih su Plenkovićeva Vlada i ministar Tomo Medved stavili na popis branitelja i oni sada primaju i uživaju privilegije«, izjavio je u Saboru Stipe Mlinarić Ćipe, saborski zastupnik i na taj način još jednom podsjetio na činjenice. Na činjenice kako je Vlada Andreja Plenkovića od početka izdajnička Vlada i kako je neupitna istina i činjenica da je u Hrvatskoj dolaskom Plenkovića na vlast na vlasti srpsko-hrvatska koalicija.

Marijan Majstorović

Povezane objave

“Visoki izvor iz Hrvatske vlade” pritišće pravosuđe

HF

Bez tri boda s Mađarima ništa od plasmana

HF

Hoće li doći do »evaluiranja« ministara?

HF

Istarski ateisti na sjevernokorejski način

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više