Dokle će mala skupina i njihovih poltrona terorizirati 57.900 Hrvata u Srbiji!?
Na portalu Hrvatskog nacionalnog vijeća iz Subotice 19. veljače 2022. godine objavljen je članak „Sjednica preko žice“ u potpisu predsjednice HNV-a. Saznajemo frapantnu činjenicu da je od 21 sjednice HNV-a u 2021. godini telefonskih bilo 18, a samo 3 „uživo“ (Sombor, 19. 3., Donji Tavankut, 16. 9. i lažno navedena Subotica, 22. 12., jer je ova sjednica održana na „Pivčijem salašu“ u Bikovu, vlasnika Petra Kuntića)! Toliki broj telefonskih sjednica je apsolutno nedopustiv, bez obzira na bilo kakve okolnosti, posebno što je u HNV-u obezbjeđen vjećni kvorum od petnaestak klimoglavaca prilikom glasovanja. Te članove HNV-a na telefonske sjednice nije potrebno zvati niti telefonom, oni imaju podignutu ruku i kada spavaju!
Tekst na portalu HNV-a u cijelosti glasi: »Prenosimo cjelovitu verziju intervjua s predsjednicom Hrvatskog nacionalnog vijeća u Republici Srbiji Jasnom Vojnić objavljenog u posljednjem broju Hrvatske riječi.
Prošla sjednica HNV-a na kojoj je usvajan financijski plan Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata održana je telefonski. Primjedba vijećnika Darka Sarića Lukendića jest to kako je nedopustivo usvajanje Programa rada i Financijskog plana ZKVH–a na telefonskoj sjednici. Zašto je u ovom slučaju održana telefonska sjednica? Koliko su česte telefonske sjednice HNV–a i zašto se održavaju na ovakav način?
Tako je. U potpunosti se slažem. Primjedba je na mjestu i hvala vam za ovo pitanje jer imam priliku malo opširnije pojasniti „problematiku“ telefonskih sjednica.
Naime, HNV, sukladno Zakonu i Statutu, preko svojih tijela tijekom jedne godine mora donijeti oko 200 odluka, mišljenja ili preporuka – Vijeće samostalno donosi i mijenja Statut, Poslovnik i druge akte Vijeća, donosi Financijski plan svojega djelovanja, Financijsko izvješće i Završni račun, Godišnji plan rada i Izvješće o realizaciji godišnjeg plana rada, osniva ustanove, fondacije, imenuje i razrješava ravnatelje, članove upravnih i nadzornih odbora ustanova čiji je osnivač, daje mišljenja ili usvaja njihove planove i programe rada, financijske planove i posljedična izvješća, predlaže predstavnike u Vijeća za međunacionalne odnose u jedinicama lokalnih samouprava, ustanovljuje i dodjeljuje priznanja, zauzima stajališta, pokreće inicijative i poduzima mjere u svezi sa svim pitanjima koja su neposredno povezana s položajem, identitetom i pravima hrvatske nacionalne manjine u zakonom predviđenim područjima (kultura, informiranje, obrazovanje i službena uporaba jezika i pisma), donosi mišljenja u postupku izbora ravnatelja škola ili drugih ustanova, daje suglasnost na otvaranje odjela škola, daje mišljenje o raspodjeli sredstava na natječajima… i sve drugo što nam je Zakonom o nacionalnim vijećima nacionalnih manjina dodijeljeno u okviru propisanih nadležnosti. Primjera radi, u 2021. godini samo vijećnici HNV-a usvojili su 109 odluka (uz to su usvajane i odluke, mišljenja i preporuke od strane odbora, povjerenstva i Izvršnog odbora). Dakle, prilično je veliki dio administrativnog posla stavljen pred Vijeće. Svaku od tih odluka treba pripraviti, iskomunicirati, obrazložiti, a na koncu se pozitivno ili negativno izjasniti te odluku primjerenog oblika, suvislog sadržaja i jezično umivenu dostaviti nadležnim institucijama. Odviše bi posla bilo i da nam je to jedino – da ne gradimo Hrvatsku kuću, obnavljamo kuću bana Josipa Jelačića, osiguravamo financijska sredstava za razvojne projekte, organiziramo izvannastavne aktivnosti, pružamo podršku u slučajevima kršenja manjinskih prava, izrađujemo udžbenike, sudjelujemo u procesu europskih integracija… ili se, pak, borimo sa sustavom koji nam ovoliku i ovakvu administraciju i nametnuo.
Drugi izazov koji se postavlja pred Vijeće, a vezan je za davanje mišljenja, to jest procese odlučivanja, jesu rokovi, koji su nažalost često, prema važećim procedurama HNV-a, nemogući za ispoštovati. Na adresu Ureda stigne predmet na mišljenje najčešće uz vremenski rok od 3 ili 5 dana. Kako bi se ispoštovao Poslovnik o radu Vijeća poziv s materijalom mora biti poslan najmanje 5 dana prije održavanja same sjednice, iznimno kraće kada za to postoje opravdani razlozi. Dakle, ne samo što sjednica u tom slučaju mora biti telefonska, nego se još i rokovi moraju prekršiti jer pojedine odluke trebaju proći usvajanje na odboru koji je nadležan za to pitanje, zatim Izvršnom odboru i tek na koncu na Vijeću.
Zaključno rečeno, koordinacija radom i upravljanje Vijećem u tom smislu podrazumijeva umješnost organiziranja „živih“ sjednica Vijeća u vrijeme koje bi obuhvatilo najveći dio krupnih i važnih odluka koje podrazumijevaju otvorenu diskusiju ili pak podrobnije obrazloženje. Tijekom godine planira se najčešće 5 „živih“ sjednica Vijeća (iznimno je bilo manje sjednica prethodne dvije godine zbog lockdowna i epidemioloških preporuka) i mnoštvo telefonskih, ovisno o zahtjevima i rokovima koji pristižu u Vijeće (prošle godine ih je bilo 18).
Koliko košta jedna sjednica HNV-a?
E, to je treći dio izazova. Mišljenje vijećnika, sugestije, preporuke i rasprave su nam od izuzetne važnosti, međutim, organiziranje jedne sjednice Vijeća košta i do 250 000 dinara – tu su uračunati putni troškovi, materijal, minimalna reprezentacija i simbolični paušali koji se isplaćuju samo nazočnim vijećnicima na „živim“ sjednicama u visini od 2500 dinara. Ako bismo organizirali više od 5 sjednica Vijeća godišnje to bi značilo da bi gotovo desetina ukupnog proračuna koje Vijeće dobije od Republike Srbije bilo utrošeno na sjednice Vijeća. Pitanje financiranja rada vijeća nacionalnih manjina u Srbiji trenutno je jedno od najbolnijih pitanja – ne samo da su financijska sredstva minimalna nego se 50 % novca mora potrošiti na aktivnosti koje se ne odnose na funkcioniranje vijeća. Uz to, do prošle godine članovi pojedinih odbora i povjerenstava dobivali su 0 dinara po sjednici. U ožujku prošle godine, na moju osobnu inicijativu, vijećnici su izglasovali da naknada članovima odbora i povjerenstava bude vrednovana makar na simboličnom planu – 1000 odnosno 1500 dinara po sjednici. To je pretpostavljalo da se za te namjene nađu dodatna sredstva (oko 50 000 dinara po odboru godišnje) kako se ne bi narušio osnovni koncept održavanja onolikog broja sjednica koji je dovoljan za odlučivanje uživo i dogovor oko strateških stvari, a da se pritom ne zakine novac neophodan za realizaciju programa i projekta, kojih barem u ovom sazivu zaista ne manjka. Najsretnija bih bila, ne samo kada bi se vijećnici češće mogli susretati, nego i kada naknade za rad u tijelima Vijeća ne bi morale biti simbolične. Vjerujem kako će i za to doći bolja vremena.
Je li i prije ovog saziva HNV–a praksa bila održavanje telefonskih sjednica?
Naravno. I često su se vijećnici s „druge liste“ koristili ovakvom vrstom „prigovora“ iako su svi dobro znali da je drukčije nemoguće. Izuzev, ako donesete stratešku odluku kako ćete se u slučaju neodržavanja telefonskih sjednica suočiti s drugom vrstom kritičkog pitanja – npr. zašto se Vijeće u 2021. godini oglušilo na 76 zahtjeva za mišljenjem upućenih od 38 institucija? Znači li to prešutnu suglasnost ili pak da je te godine stručno-poslovni tajnik HNV-a sistematizacijom posla bio oslobođen 780 telefonskih poziva kako bi se mogao detaljno posvetiti svim 556 ulaznim fakturama što bi samo realno i trebalo biti njegov posao?
Jasna Vojnić, predsjednica«.
Kao prilog ovome članku na devet stranica je prikazan Dnevni red sjednica HNV-a u 2021. godini. Isti intervju u nešto skraćenoj verziji objavljen i u “Hvatskoj riječi” br. 983. od 18. veljače 2022. godine. I, kao i uvijek, toliki prostor u ovdašnjim “hrvatskim” medijima iskorišten je za bacanje prašine u oči hrvatskom puku kroz žalopojke s jedne strane i hvalospjeve o uspjesima s druge strane.
Umjesto toga detaljno je moglo biti prikazano izvješće o radu Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata iz Subotice u 2021. godini i Plan rada za 2022. godinu, koji su izazvali toliku buru! O tome godinama ne znamo ništa! Ne znamo kolike su plaće djelatnika u HNV-u, ZKVH-u i NIU “Hrvatska riječ” i što oni i ostali suradnici još dobijaju iz to! Milijuni dinara, kuna i eura se djele ispod žita, a puku prosipa sve gušća magla!
Na 52 stranice “Hrvatske rijeći” do sada smo upoznali 14 frizerki iz donjotavankutskog trokuta (Subtica i okolica) i ogroman broj drugih likova “važnih” za našu zajednicu, a sve što je zaista važno za sve Hrvate u Srbiji krije se kao zmija noge, da bi se takav tjednik na Dnevniku RTV2 na hrvatskom jeziku nepogrešivo svaki put reklamirao kao list koji donosi priloge iz života Hrvata u Srbiji!
Dokle će mala skupina čelnika krovnih hrvatskih institucija i njihovih poltrona i ljigavaca (uglavnom rođaka i prijatelja “bunjevačkih Hrvata” iz Subotice i okolice) terorizirati 57.900 Hrvata u Srbiji za ogroman novac od poreskih obveznika iz Srbije i iz Hrvatske?!
Hrvatsko nacionalno vijeće treba biti locirano u Beogradu (oko10.000 Hrvata) ili Novom Sadu (oko 6.000 Hrvata) i u njemu treba zaposliti mlade visokoobrazovane Hrvate.
