Slika Kupanje u zaljevu prikazuje vrlo fino iznijansirano more sa dobro crtanim stijenama uvalice, te kupačicama koje su solidno i suzdržano nacrtane
Slikar Vaclav Jansa je poput mnogih Čeha bio fasciniran Dalmacijom, bilo radi hridinaste obale i romantičnih gradova, bilo radi toga jer su Hrvati jedini mediteranski Slaveni. Tihi slikar tonskih ugođaja Jansa je posjetio Split 1909. godine i 1912. godine i napravio nekoliko solidnih akvarela koji prikazuju Dioklecijanovu palaču, pogled na Split sa Tomića stina, Gradska vijećnica, Crkvu sv. Nikole na Marjanu.
Slika “Koupani V Zatoce” (Kupanje u zaljevu) prikazuje vrlo fino iznijansirano more sa dobro crtanim stijenama uvalice, te kupačicama koje su solidno i suzdržano nacrtane.
Prozračnost ljetnoga sutona i maestralna rafiniranost tonova mora suptilno je naglašena narančastom bojom stijene i jedrilice u daljini; bilo bi ipak bolje da je jedrilicu pretvorio u sunce, a odustao od bojanja stijene u sladoledarski oranž. Jedna razglednica sa sjajnim čempresima u prvom planu ima očito krivo naslovljen motiv, naime piše Ragusa
Glavni motivi su mu pitomi češki krajolik i romantizirani prikaza Praga, starih kuća i dvoraca i sl.
Václav Jansa (22. listopada 1859., Slatinice, kraj Mosta – 29. lipnja 1913., Černošice), češki je pejzažni slikar i ilustrator; najpoznatiji po svojim akvarelima Starog grada u Pragu. Janša je rođen u Slatinicama (odumrlo selo na području današnjeg Mosta – Čepirohyja). Dok je još bio dječak, njegovi roditelji su bili angažirani kao sluge kod Johanna Josepha, grofa de Herbersteina (1854.-1944.), pa su se preselili u Solany, blizu Děčanyja u okrugu Litoměřice. Dok je bio tamo, bio je šegrt kod trgovca, ali je crtao i slikao iz hobija. Na kraju je uspio na prijmu na Akademiju likovnih umjetnosti u Pragu, gdje je studirao kod Antonína Lhote. Kasnije je prešao na Akademiju likovnih umjetnosti u Beču, gdje su mu predavali Eduard von Lichtenfels i Leopold Carl Müller. Nakon nekog vremena kao slikar u Pragu, počeo je putovati, radeći uglavnom u Južnoj Češkoj i Krkonošama. Dao je ilustracije za Zlatá Praha i Světozor.
Od 1894.-1895., zajedno s Karelom Vítězslavom Mašekom i Vojtěchom Bartoněkom radi na monumentalnoj slici Mikoláša Aleša. Zvala se Pobití Sasíků pod Hrubou Skálou (Pokolj Sasa u Hrubá Skáli), u spomen na češku pobjedu iz 13. stoljeća) i imala je dimenzije 8,5 x 10 metara (28 x 33 stope). Bio je i jedan od nekoliko umjetnika koji su surađivali na stvaranju panorame bitke kod Lipanyja, koju je dizajnirao Luděk Marold, koja je visoka 11 metara (36 stopa) i duga 95 metara (311 stopa).
U tom istom razdoblju, praška gradska vlast počela je obnavljati dijelove starog grada (Staré Město) i židovskog geta. Osnovano je povjerenstvo za izradu inventara i dokumentiranje objekata koji su bili predviđeni za rušenje. Slijedom toga, Sindikat likovnih umjetnosti Mánes angažirao je Jansu da oslika što veći dio prostora. Tijekom kasnih 1890-ih izradio je preko 150 akvarela s prikazom Staré Město i Nové Město. Mnoge od njih objavljene su u obliku knjige 1908. i 1911. godine.
Ironično, malo selo u kojem je rođen sravnjeno je sa zemljom kasnih 1960-ih, kako bi se napravio prostor za proširenje rudnika ugljena. Područje je od tada pretvoreno u pašnjake i šume.