Hrvatski Fokus
Kultura

Izložba crteža iz Ciklusa “Maslina” Roberta Budora

Izložbom se predstavila autorova donacija crteža iz Ciklusa ‘Maslina’, koju je darovao Sveučilištu u Splitu i njegovoj knjižnici

 

U Sveučilišnoj galeriji „Vasko Lipovac“ u utorak, 29. ožujka 2022.  otvorena je izložba crteža akademskog slikara Roberta Budora. Izložbom se predstavila autorova donacija crteža iz Ciklusa „Maslina“, koju je darovao Sveučilištu u Splitu i njegovoj knjižnici. Donacija dijela sadrži ukupno 35 kompozicija koje sadrže 44 crteža, a rađeni su kombiniranom i/ili tehnikom tuša i flomastera.

Izložbu je otvorila ravnateljica Sveučilišne knjižnice gospođa Ana Utobičić, a izložbu kao i autora predstavio prof. dr. sc. Vladimir Rismondo. Tako je Rismondo referirajući se na crtački opus Roberta Budora rekao: „Budorovim radovima za početak ne treba niti potpis, jer su do te granice obilježeni njegovim autorskim rukopisom da ih je teško, ako ne i nemoguće zamijeniti za bilo što drugo. Pišući tekst izložbe za katalog pokušao sam organizirati Budorove crteže propuštajući ih kroz različite virtualne programe te pokušavajući tako izolirati neka njihova obilježja koja ostaju u takvim kontekstima nepromjenjiva. Na svoje iznenađenje primijetio sam kako se Budorovi radovi gotovo uopće ne mijenjaju neovisno o mijenjanju grafičkog konteksta. Ta činjenica ne upućuje samo na već spomenuti autorski rukopis našeg autora, već i na zapažanja kako su ti crteži doslovce crteži da je od njih nemoguće kreirati bilo što drugo. Ovo se može činiti banalnim zapažanjem, ali skrećem pažnju da suština crteža počiva upravo na izolaciji crta kao ultimativnog oružja. Kao što bi to veliki hrvatski slikar, pok. Ante Kaštelančić naglasio „svako sredstvo osim crte suvišno je crtežu, a crta multiplikacijom može nadomjestiti sve ostalo“. Zato, kaže Kaštelančić, treba crtati bez brisanja i dodatnih korekcija, s obzirom da svaka nova crta korigira ili nadopunjuje postojeću staru. Upravo na tom doista dubokom shvaćanju medija počiva i tajna Budorovog crteža, odnosno njegove autorske nezamjenjivosti. Taj se crtež utemeljuje na stalnom istraživačkom dodavanju crtanih elemenata, a multiplikacija tih crta u jednom trenutku naprosto prestaje. Taj trenutak kad sve u prirodi i u crtežu postane zaleđeno sasvim je vidljiv u ovom Ciklusu „Maslina.“

Budor je slikar rekli bismo srednje generacije, ali je prvenstveno crtač koji se u toj disciplini dovinuo do razine filozofije. Budorov crtež najbliži je onome što u povijesti filozofije poznajemo kao Bergsonove „ideje trajanja“. Henri Bergson još je, naime, u osvit 20. stoljeća posumnjao u ispravnost naših predodžbi o prostoru, a posljedično i o vremenu te je razvio zamisao o stvarnosti koja se sastoji od „čistog trajanja kao niza… promjena koje se međusobno prožimaju“. To bi između ostalog značilo i da su objekti koje vidimo u prostoru tek prividno to što jesu, a stvarno su dijelovima jednog zajedničkog „kontinuiteta trajanja“. Mnogo se raspravljalo koliko je Bergsonova misao sukladna kubističkoj estetici, međutim, ona je sasvim usporediva s crtežom Roberta Budora. Taj se crtež sastoji od neprebrojivih nizova različitih vrsta naoko nervoznih, valovitih linija i točaka koje teku, međusobno se preklapaju, grupiraju i rastavljaju te skupa kreiraju fluidnu stvarnost koja može, ali i ne mora asocirati na pojavu stabla masline, odnosno prostora u kojem maslina jest. Sve je u Budorovom crtežu fluentno, u stalnoj pokretnosti između pozitivnih i negativnih vrijednosti te je u tom smislu jedino pitanje gdje promatrač stoji u odnosu na djelo. Korak bliže, susrećemo sasvim apstraktan prizor, korak dalje, čini nam se da vidimo baš čvorove masline.

O važnosti donacije i što ona predstavlja za Sveučilišnu knjižnicu, i kako je došlo do suradnje i ove vrijedne donacije donosi i tekst Mihaele Kovačić, voditeljice Odjela Specijalne zbirke knjižnice koja je u tekstu apostrofirala važnost i značenje razvoja Grafičke zbirke.  „Gotovo jedno stoljeće poslije, 2001. programska je koncepcija i prostorno-funkcionalna organizacija nove zgrade knjižnice na sveučilišnom kampusu prepoznala važnost prisustva umjetničkih sadržaja srodnih onim knjižničnim. Tako je od 2010. u izvanknjižničnom, višenamjenskom sklopu, uslijedila živa aktivnost Sveučilišne galerije Sveučilišta u Splitu. Brojne samostalne i/ili grupne izložbe likovnih djela približile su i umjetnike knjižničnim sadržajima te su mnogi od njih odlučili pokloniti neke od svojih radova, pa čak i cijele cikluse knjižnici. Time su stvorene pretpostavke za oplemenjivanje knjižničnih prostora, a posebno za sustavni razvoj Grafičke zbirke. Tom mišlju vodio se i akademski slikar Robert Budor čija su djela, crteže i skulpture, posjetitelji splitske Sveučilišne galerije imali priliku upoznati još u travnju 2017. na izložbi Duh Mediterana zajedno s djelima njegovih kolega Želimira Borića i Ivana Branka Imrovića. Već je tada umjetnik poklonio Grafičkoj zbirci prvi crtež iz ciklusa Maslina koji stvara od 2010. inspiriran maslinicima makarskog primorja i otoka Paga.“

Prilikom otvorenja Izložbe ravnateljica knjižnice Ana Utrobičić zahvalila se autoru i kazala je kako ova vrijedna donacija predstavlja važan korak u daljnjoj izgradnji grafičke zbirke Sveučilišne knjižnice u Splitu. „Naime, ta zbirka se počela stvarati već od samog osnutka Knjižnice 1903. godine. Međutim, do samog preseljenja u nove prostore Sveučilišne knjižnice nije imala adekvatan smještaj za pohranu. Ona to sada u ovom trenutku ima i nadam se da će se i dalje uspješno razvijati.“ zaključila je ravnateljica Utrobičić.

Robert Budor rođen je 1954. u Zagrebu. Diplomirao je slikarstvo 1979. g. na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu u klasi prof. Šime Perića. Od 1979. do 1981. g. suradnik je Majstorske radionice prof. Ljube Ivančića i prof. Nikole Reisera. Od tada do danas djeluje kao slobodni umjetnik, a uz slikanje bavi se i opremom knjiga te kazališnim dizajnom. Priredio je do sada trideset samostalnih izložbi te sudjelovao na mnogim skupnim izložbama. 2003. i 2005. sudjelovao je na 4. i 5. Interbalkanskom simpoziju vizualne umjetnosti na otoku Samothraki kao predstavnik Hrvatske. Dobitnik je i 1. nagrade Pasionske baštine za 2008. godinu. Živi i radi u Zagrebu.

Izložba se može pogledati do 10. travnja 2022.

Nives Matijević

Povezane objave

Armensko-libanonski virtuoz na violini

HF

Osladiti

HF

Smrt golubice

HF

Izložba Cate Dujšin Ribar

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više