Ono što je tijekom druge Jugoslavije bio SUBNOR, danas je HGZ
- Hrvatski generalski zbor sačinjava skupina visokih časnika Hrvatske vojske koji su do srpske agresije na Hrvatsku 1990. godine uglavnom bili u JNA, Udbi, KOS-u i drugim jugoslavenskim javnim i tajnim organizacijama i službama. Mali broj članova HGZ-a, čiji je trenutačni predsjednik general Marinko Krešić, nisu stigli iz jugo legla. Uglavnom su to Hrvati, ali njihovim žilama i dalje kola bratstvo-jedinstvujuća jugoslavenska krv. Tijekom obrane Hrvatske neki od njih su se svjesno i odgovorno stavili u službu Franje Tuđmana i prihvatili njegovu nužnu i jedinu tada potrebnu sveopću pomirbu, dok su neki drugi od njih rat iskoristili za osobno bogaćenje što se može vrlo lako istražiti i vidjeti tko od njih danas ima koliku imovinu. Nakon osnivanja Zbora “zborno mjesto” im je bilo i ostalo u dvorištu na Trgu bana Josipa Jelačića (južna strana), gdje se godinama nalazi gostiona, dvorana za sastanke, predavanja i okupljalište članova i simpatizera HGZ-a. Kasnije su od grada i Milana Bandića dobili prostorije na Gornjem gradu u ulici Jurja Habdelića 2. Otvorite li na mreži stranicu HGZ-a (https://hrvatskigeneralskizbor.hr/kontakt/) pronaći ćete ovakav sadržaj o udruzi: »Hrvatski generalski zbor je braniteljska, dragovoljna, nevladina, nestranačka udruga čiji članovi poštuju statut i druge akte HGZ, a udružuju se radi zaštite i promicanja zajedničkih interesa i ciljeva i bez namjere stjecanja dobiti«. Sve suprotno od onoga što rade i kako se ponašaju. Svojedobno sam ponekad ulazio u gostionu na Trgu, ali sam ubrzo shvatio o kakvoj se udruzi radi i prestao sam dolaziti. Ubrzo je prestao dolaziti i admiral Davor Domazet-Lošo. Na konstataciju zašto dolazi u to jugo leglo, general Ljubo Ćesić-Rojs je u svom šeretskom stilu odgovorio: »Pa netko mora biti i od nas sa strane«. Bilo je to vrijeme kada je predsjednik Zbora bio general Pavao Miljavac, poznat po tomu što je slijepo služio Andreju Plenkoviću.
- Danas Hrvatski generalski zbor zahtijeva pomilovanje Josipa Perkovića i Zdravka Mustača, što je bilo i za očekivati. Plenković, i neki njegovi sitni žbiri, poput već poodavno osramoćenoga Tome Medveda, pokušavaju optužiti predsjednika države Zorana Milanovića da je on, zajedno s odvjetnikom Antom Nobilom, inicijator pisma hrvatskoj javnosti o pomilovanju udbaškoga dvojca što je neistina. Inicijativa i sadržaj pisma o pomilovanju nekadašnjih jugoslavenskih udbaških glavešina potekla je i nastala u dvorištu na Trgu bana Jelačića. Po nalogu stanodavca u Banskim dvorima. Tu je nastao embrij i gotov proizvod nove udbaške podvale naših vrlih generala, brigadira i časnika HV-a unutar Zbora, kojega neki, poput odvjetnika Mate Knezovića, nazivaju – “udbaški Zbor”.
- Da cijela stvar u i oko vrlo lukave i zaobilazne inicijative da hrvatski predsjednik pomiluje Mustača i Perkovića nije baš jednostavna potvrđuje cijela zbrka koja je nastala proteklih dana. Bivši jugoslavenski “tužioc”, a od 1990. hrvatski odvjetnik i branitelj Josipa Perkovića i Zdravka Mustača, Anto Nobilo, radi svoj posao. Koristi lijeve medije za samopromociju, a koristi i Plenkoviću da ovim dobro uvježbanim spinom Hrvatska ne bruji o najgoroj hrvatskoj vlasti od 1990., da se ne govori o nužnoj smjeni ministara i članova Vlade i da se ne govori u javnosti kako zaustaviti inflaciju, depopulaciju, iseljavanje, prisilno cijepljenje zdravih Hrvata… Netko će se sada upitati, a gdje je tu sada gore spomenuti Hrvatski generalski zbor? Tamo gdje je tijekom druge Jugoslavije cijelo vrijeme bio zloglasni “Savez boraca”, poznatiji po kratici SUBNOR. Uvijek uz vlast i uvijek za svoje interese. U Hrvatskom generalskom zboru drže se maksime Franje Habulina, predsjednika zloglasnoga “Saveza antifašističkih boraca i antifašista” (SABA), koji je rođen 1957., 12 godina nakon Drugoga svjetskog rata, kako je dobro održavati tenzije u državi sve dotle dok je njima dobro. A sve što dogovore u gostioni na Trgu bana Jelačića uvijek je ispregovarano i potvrđeno u Banskim dvorima s Andrejom Plenkovićem, čovjekom koji je rođen, odgojen, školovan i lansiran iz jugo orbite da uništi HDZ i Hrvatsku i da održi na vlasti potomke jugo kadrova.
- Treba li pomilovati Zdravka Mustača i Josipa Perkovića? Teško pitanje, a još je teži odgovor na njega. Moglo bi se reći i da i ne. “Da” zato jer su stari i zato što su osam godina već proveli u njemačkim i hrvatskim zatvorima, a i zato što su se 1990. stavili u službu obnovljene hrvatske države, a “ne” zato jer su krivi što su bili dugogodišnji jugoslavenski naredbodavci ubijanja nevinih hrvatskih emigranata diljem svijeta. Dakle, imaju i olakotne okolnosti, jer su tijekom raspada Jugoslavije i početkom srpske agresije na Hrvatsku pristupili hrvatskim obavještajnim službama ne ulazeći u to jesu li im motivi bili iskreni ili ne. Imaju i otegotne okolnosti, jer su po mentalnom sklopu i dalje preferirali i favorizirali samo stare jugo kadrove iz Udbe i KOS-a. To se najbolje vidi na primjeru već spomenutoga Hrvatskog generalskog zbora koji se pretvorio u – “udbaški Zbor”. I nakon ovih nekoliko primjera i “za” i “protiv” brzo smo shvatili kako je cijela tema nezahvalna iz više razloga. Kada kažem iz “više razloga”, u prvom redu mislim na neprovedenu lustraciju bivših jugo kadrova. Kako nije bilo lustracije, a nije je bilo jer je u to vrijeme rata opasnija bila srpska ratna ugroza od tada nekih nebitnih udbaša, kosovaca ili oficira JNA, perkovića, mustača, lončara, ercega, gorinšeka, domazeta, letica, agotića, tusa, štimaca, stipetića, ignaca, grubišića, biondića…, zbog kojih nakon rata i zbog nekih od njih imali smo i još uvijek imamo problema. A hrvatska država nakon ulaska Hrvatske u Europsku uniju 2013. imala je problema i s Njemačkom u kojoj su hrvatski udbaši i kosovci za vrijeme Jugoslavije od 1946. do 1989. poubijali najviše nevinih hrvatskih radnika, gasterbeitera, koja, kako bi pokušala da zaboravimo njezinu nacističku 12-godišnju povijest, želi biti papskija od samoga pape, pa je tražila izručenje Perkovića i Mustača i da im sude. To se i dogodilo koncem travnja 2014. u vrijeme vladavine SDP-a i Zorana Milanovića. Nakon toga njemački sud osudio ih je 2016. na doživotnu robiju za ubojstvo Stjepana Đurekovića. U međuvremenu ih je Njemačka isporučila Hrvatskoj i sada nastupa udbaško-kosovski koloplet pritiska na hrvatsko sudstvo i politiku da ih se pusti na slobodu. Da ih Njemačka nije pustila na izdržavanje doživotnih kazni, nikada ne postali slobodni, što znači da je Hrvatska iznevjerila Njemačku.
- Iako je Plenković inicijator njihova puštanja na slobodu, pomilovat ih može samo hrvatski predsjednik Milanović i sada se cijela stvar nalazi u ćorsokaku. Kako se Plenković i Milanović ne vole, Plenković ovu situaciju oko pomilovanja udbaša Mustača i Perkovića koristi za kupovinu vremena i preživljavanje svoje nesposobne i korumpirane Vlade. Vrući krumpir prebacio je u Milanovićeve ruke, a Milanović radi ono što najbolje zna, a to je otvorena borba i verbalno vrijeđanje kojemu nema premca u državu. Optužuje Plenkovića i zgodno ga oslovljava da je “plameni jazavac”, što baš i nije neka optužba. Ali Milanović je u srijedu u Zadru, 20. travnja 2022., ogolio cara i dotukao Plenkovića tako što je rekao istinu da je Mario Plenković, Andrejev “ćaća”, bio “rezervni major KOS-a i UDBA-e i surađivao s Perkovićem ’80-ih godina te bio doušnik na televiziji nakon pada Hrvatskog proljeća”, i dodao: “Plenković je udbaški nasljednik. Ne mogu drugačije reći. Kad netko Čermaka, Gotovinu, Rojsa optuži da lobiraju za udbaše preko mene, ja moram reći – udbaški nasljednik. Gojenac. Je li to uvrjeda? To je gola činjenica”. Optužio je Milanović Plenkovića i zato što je on, gojenac, optužio neke od generala da su “retardirani” i da su im drugi pisali molbu za pomilovanje. Sve u svemu, vrlo zanimljivo, posebice kada se svađaju sinovi jugokomunista Stipe Milanovića i Marija Plenkovića.
- Andrej Iljič Fursov (Selkovo, Rusija, 16. V. 1951.), ruski je znanstvenik, povjesničar, politolog, sociolog, publicist… Proučava povijesne procese, teoretičar je subjektivno sustavnog pristupa u razmatranju društva. U ovom broju objavljujemo njegov govor na konferenciji njemačkoga Schiller instituta u kojem Fursov tvrdi kako je danas na djelu kriza kapitalizma, a tek onda kriza civilizacije i čovječanstva i dodaje: »Tijekom posljednjih 30 godina svjedoci smo nestajanja nacionalnih država, stiskanja civilnog društva, depolitizacije političke sfere, te namjerne primitivizacije i slabljenja masovnog obrazovanja, uključujući i visoko obrazovanje«. U nastavku Fursov je govorio o biti takozvane neoliberalne revolucije, odnosno kontrarevolucije koja u svijetu provodi protuprogres, i to namjerni protuprogres, naglašava on. Neoliberalna kontrarevolucija, prema Fursovu, traje od 1990. i umjetno je stvorila krizu u kojoj živimo. Problem je u smišljenoj provedbi “deindustrijalizacije sjevernoatlantske jezgre”, tačerizmu, reaganomiji… Onda dolazi »pokret za zaštitu okoliša koji je 60-ih organizirala Zaklada Rockefeller i on je utro put budućoj deindustrijalizaciji«, ističe Fursov. To znači kako politika i nacionalna država nestaju, a politička znanost je obezglavljena. Fursov podsjeća na činjenicu kako su u osamdesetim godinama XX. stoljeća uspon doživjeli iracionalni kultovi i kako se smišljeno dogodilo propadanje masovnog obrazovanja i znanstvena fantastika zamijenila fantazijom, što je vidljivo iz serije o Harryju Potteru. Prema Fursovu neoliberalna kontrarevolucija organizirala je preraspodjelu dohotka u korist dominantnih skupina. Prema istraživanju Andyja Coghlana i Debore MacKenzie, objavljenom u listopadu 2011. na stranici New Scientista, 147 tvrtki, 1 posto svih poduzeća, kontrolira 40 posto svjetskog gospodarstva. Preraspodjela dohotka i de-demokratizacija društva po njemu je dovela do civilizacijskog zaokreta, koji on naziva trima D: deindustrijalizacija, deracionalizacija i depopulacija. Time dolazimo na umjetno stvorenu korona krizu koja ima krajnji cilj, a to je drastično smanjenje čovječanstva. »Puno je lakše kontrolirati 2 milijarde ljudi nego 7 ili 8 milijardi. Projekt depopulacije financiraju iste strukture koje su financirale ekološki pokret itd.«, pojašnjava Fursov.
- Pogledao sam Harisa Silajdžića na FACE TV u razgovoru sa Senadom Hadžifejzovićem. Obojica su muslimani. Silajdžić je sin hadži hafiza Kamila ef. Silajdžića iz Breze, dok je Hadžifejzović musliman iz Sjenice, dijela Sandžaka koji je od 1945. dodijeljen Srbiji. Obojica su militantni muslimani. Počeli su razgovor o državnoj imovini u BiH, a završili na jugo podjeli krivnje između Hrvata i Srba, koji su, prema njima, zajednički neprijatelji muslimana-‘Bošnjaka’. Silajdžić je političar, bivši diplomat premazan svim mastima. Mijenja izraz lica i političke stavove kao što se suncokret tijekom dana okreće prema sunčevim zrakama. Godine 2006. govorio je kako nije pametno Bošnjacima preglasavati Hrvate i da će to „ogaditi“ Hrvatima BiH, a sada ne spominje tu temu jer ovakvo stanje odgovara njegovim sunarodnjacima (https://www.vecernji.hr/vijesti/snimka-s-komsicem-iz-2006-viralni-hit-to-ce-hrvatima-ogaditi-bih-1275874). Iako je cijelo vrijeme najviše govorio protiv Srba i Srbije i iznosio strahove da se državna imovina ne prenese na entitete, ipak je ustvari, i kada je govorio o Srbima, mislio i na – Hrvate. S istom mržnjom i s istim prijezirom. »Velika Srbija se može ostvariti samo ako se vlasništvo države prenese na entitet RS«, rekao je više puta Silajdžić i pritom mislio i na “Veliku Hrvatsku”. I sada neka netko kaže da Viktor Orbán nije u pravu kada tvrdi da se Europa treba bojati dva milijuna militantnih muslimana u srcu kontinenta.
- »Baš negdje u vrijeme razgovora Alije Izetbegovića i Richarda Holbrookea, početkom 2000-ih, američka je država na „crnu listu“ metnula trojicu istaknutih bošnjačkih moćnika koje je, pored sumnjivih poslova kojima su se bavili, između ostalog i koketiranju s terorizmom, povezivala bliska povezanost s Alijom Izetbegovićem. Riječ je bilo o Bakiru Alispahiću, ratnom ministru policije, Hasanu Čengiću, neformalnom ratnom ministru obrane BiH i formalnom federalnom doministru nakon rata, te Senadu Šahinpašiću Šaji, biznismenu koji je uz oca i sina Izetbegovića i ratnu logistiku stasao u nedodirljivog multimilijunaša. I mnogo godina kasnije, svi Bošnjaci koji su „zaglavili“ na „crnoj listi“ i američkim sankcijama pripadali su vrhu Stranke demokratske akcije, Mirsad Kukić i Asim Sarajlić, bili su njezini dopredsjednici, a Amir Zukić, glavni tajnik. Također, svi armijski časnici koji su osuđeni u Haagu (Rasim Delić, Mehmed Alagić) bili su članovi rukovodstva vladajuće bošnjačke stranke. U stranačkom vrhu uvijek su dobro stajale akcije generala Sakiba Mahmuljina, nepravomoćno osuđenog za ratne zločine na Sudu Bosne i Hercegovine. Drugi oficiri Armije BiH koji su presuđeni za zločine, a nisu bili članovi SDA, poput Envera Hadžihasanovića i Amira Kubure, su žrtve politike te stranke, prije svega njezinog toleriranja paralelnih centara rukovođenja i zapovijedanja unutar Armije BiH«, napisao je bošnjački novinar i urednik Senad Avdić na portalu Slobodna Bosna (https://www.slobodna-bosna.ba/vijest/246174/politichke_stranke_kao_zlochinachke_organizacije_prije_30_godina_jedan_je_tuzitelj_trazio_zabranu_rada_sds_a_sda_i_hdz_a_danas_za_to_ima_vise_razloga.html). Kako je Avdić neumorni jugonostalgičar, i kako mu je u ovome napisu bio cilj izjednačiti SDA, SDS i HDZ (jugo podjela krivnje!), ipak nije naodmet prenijeti i ovo što je nevoljko napisao o svojim muslimanskim jaranima.
- U Bihaću sukobile su se dvije skupine migranata iz Afganistana i Pakistana. Pucalo se na sve strane u središtu grada. Rezultat je jedan ubijeni i više ozlijeđenih. Migranti su muslimani u muslimanskom dijelu BiH.
- Američki medij Gateway Pundit, koji je osnovan 2004. godine, objavio je 6. IV. 2022. vijest da iza promidžbe na Zapadu o tzv. zelenoj energiji stoji ruski kapital. “Zelene skupine na Zapadu financirane su ruskim tamnim novcem”, piše Gateway Pundit (https://www.thegatewaypundit.com/2022/04/report-unveils-russia-behind-green-energy-propaganda-russian-dark-money-funded-green-groups-west/) i nastavlja: “Rusija stoji iza velikog dijela propagande na Zapadu koja podržava ‘zelenu energiju’ i zabranjuje fracking (proizvodnju nafte i plina iz škriljevaca). To omogućuje dominaciju Rusije u energetskom sektoru. Nije teško vidjeti da bi određene zemlje bile sretne da se SAD i europske zemlje odmaknu od frackinga i energetske neovisnosti. Saudijska Arabija, Rusija, Venezuela i drugi proizvođači nafte sretni su što SAD ovisi o energiji. To tim zemljama omogućuje da kapitaliziraju i osiguraju naftu i plin potreban za održavanje američkog i europskog gospodarstva. Proizvođači postaju bogati, a Amerikanci i Europljani pate. Kina bi također željela vidjeti SAD ovisne o energiji kako ih SAD ni na koji način ne bi premašio. Američka energetska ovisnost također stavlja SAD na milost i nemilost drugim zemljama na mnogo načina. Najbolji način da se uništi američka energetska neovisnost bio je pronaći korumpirane političare koji su bili otvoreni za promjenu ovog pitanja. Naravno, donacije i tamni novac vjerojatno su bili dio jednadžbe. To i propaganda u javnom području kako bi se ublažilo ludilo energetske ovisnosti strategija je za Rusiju i vjerojatno druge zemlje i korumpirane političare. U vrijeme Donalda Trumpa SAD je bio energetski neovisan prvi put u posljednjih nekoliko desetljeća. Sada Bidenova ekipa uništava politiku američke energetske neovisnosti”.
- Nacionalni institut za zdravlje (NIH), dio Američkog ministarstva zdravstva i ljudskih usluga, nacionalna je agencija za medicinska istraživanja – koja ima za cilj otkrivati važna otkrića koja poboljšavaju zdravlje i spašavaju živote. Nu, oni čine upravo suprotno. Prikrivali su dokaze iz laboratorija u Wuhanu o plandemiji Covid-19. Ipak, pritisnuti medijima i političarima, priznali su prikrivanje dokaza. Nisu mogli prešutjeti i negirati uhićenja, suđenja i smrtne kazne odgovornih za plandemijuCovid-19 – najveći zločin protiv čovječnosti od brojnih genocida pod pokroviteljstvom države XX. stoljeća. Svaka razumna osoba u SAD-u sada zna da je cijela pandemija bila lažna – od početka do kraja. Vrlo malo je ljudi koji još uvijek vjeruju američkoj vladi po tom pitanju, a ako joj vjeruju onda su ideološki opsjednuti. Prema posljednjim izvješćima, N.I.H. sada priznaje da su ‘potisnuli’ dokaze koji se odnose na sekvenciranje gena Covid-19 u Wuhanu. Dužnosnik N.I.H.-a priznaje da su izravno ‘izbrisali’ dokaze od početka ovog proračunatog zločina protiv čovječnosti. Pritisnuti curenjem dokaza iz laboratorija u Wuhanu već skoro dvije godine, nisu više mogli lagati. Glasnogovornik Nacionalnog instituta za zdravlje (NIH) osporava tvrdnju neprofitne nadzorne skupine da je agencija “izbrisala” podatke o genetskom sekvenciranju virusa KPK-a iz kineskog laboratorija, ali je isti dužnosnik priznao da su podaci “potisnuti”. “U naslovu piše da su sekvence izbrisane što je netočno. Nisu izbrisane. Ovo je zaista važna točka i istaknula sam što se dogodilo iz onoga što smo vam pružili ranije ovog tjedna”, rekla je šefica podružnice NIH Media Amanda Fine za The Epoch Times u e-poruci od 31. ožujka 2022. Sekvence, koje mapiraju nukleotide, koji virusu daju njegov jedinstveni genetski identitet, ključne su za praćenje kada se virus pojavio i kako se mogao razviti. Njegov nestanak povećao je mogućnost da kineska vlada možda pokušava sakriti dokaze o ranom širenju pandemije.
- Teniski svijet potresen je nakon što 15 “potpuno cijepljenih” igrača nisu mogli završiti Miami Open. Naravno, riječ “cjepivo” nikada nije spomenuta ni u jednom od glavnih medijskih izvješća nakon neviđene razine igrača koji su se povukli ili završili u bolnici tijekom Miami Opena. Teniski svijet reagirao je šokirano nakon što su se favoriti Paula Badosa i Jannik Sinner morali povući tijekom četvrtfinala. Badosa, koja će uskoro biti treća na svijetu, nije se osjećala dobro tijekom meča protiv Jessice Pegule i u suzama je napustila teren. Na muškom turniru talijanski fenomen Jannik Sinner bio je prisiljen povući se. Odustao je nakon 22 minute utakmice protiv Francisca Cerundola, 103. na svjetskoj ljestvici. “Kad sam servirao za 3-1 i 30-0, vidio sam ga kako se saginje. Bilo je vrlo čudno”, rekao je Cerundolo tijekom intervjua. “Nadam se da je dobro, da je sjajan igrač”. Zašto je to tako? Nitko ne ukazuje na očito. Svi igrači moraju biti “potpuno cijepljeni” kako bi se natjecali. Baš kao što primjećujemo već nekoliko mjeseci, većina velikih športova pogođena je “neobjašnjivim” medicinskim stanjima koja se pojavljuju kod mladih i inače zdravih športaša. Ne postoji druga održiva mogućnost, pogotovo kada uzmemo u obzir kako su čak i američki CDC (Centar za kontrolu i prevenciju bolesti) i druge agencije priznale da Covid “cjepiva” uzrokuju povećanje srčanih problema za mlade, uključujući miokarditis, perikarditis i srčani udar. Nikada nije bilo toliko plinskog svjetla i propagande usmjerene prema prikrivanju istine nego s ovim injekcijama. Vođe diljem SAD-a i svijeta toliko su se toga umotali u cjepiva, da se treba zapitati tko vuče konce. Nešto od toga je osobno; svaki političar koji izađe s istinom o direktima bit će gurnut s dužnosti brže od izlaska Willa Smitha iz elitnog holivudskog kluba. Isto vrijedi i za novinare. Korporativni mediji jednako su izloženi, a možda i sudionici u širenju laži. Ali može biti i gore od toga. Kao i mnoge stvari kojima smo svjedočili u posljednje tri godine, čini se da postoji koordinirani napor da se suzbije istina. Je li sve ovo dio dnevnog reda Velikog resetiranja? Je li sve u kontroli? Depopulacija? Odgovor na sva tri pitanja vrlo je vjerojatan: “Da”. Ove injekcije su opasne. Športaši diljem svijeta padaju. Prosječni ljudi doživljavaju užasne nuspojave. Deseci, možda stotine tisuća ljudi umiru od njih. Moglo bi biti čak i milijuni; podaci su tako zaklonjeni. Sve to vrijeme, političari i korporativni mediji pretvaraju se da je sve to daleko ako se ovdje nema što vidjeti.
- Cijepljena djeca diljem svijeta imaju razne zdravstvene probleme. Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) i Zdravstvena agencija Europske unije (EUHA) upozorili su na “misteriozni porast broja djece oboljele od hepatitisa” u Velikoj Britaniji od siječnja ove godine. Ne spominju da su ta djeca cijepljena.
- Story javlja da će jedan zagrebački park nositi ime po Miri Furlan (story.hr/Lifestyle/a208520/Park-Mire-Furlan-u-Zagrebu.html). Koliko imamo jugoslavena i onih koji nikada nisu prihvatili hrvatsku državu kao svoju u Zagrebu nema za njih dovoljno parkova.
