Leopard se smatrao potomkom lava i mitske životinje parda, što vjerojatno simbolizira u heraldici nedopuštenu vezu visokog dostojanstvenika
U crkvici sv. Ivana na Konalu dubrovačkome, izgrađenoj najkasnije do 1683. godine nalazi se u istočnom bočnom zidu reljef svetoga Vlaha. Rađen je u lošem vapnencu za koji bi analiza vjerojatno pokazala da je uzet iz najbliže okolice. Iako ga stručnjaci datiraju u 12. stoljeće teško je vjerovati da Dubrovnik koji je u stanju oduprijeti se raškim (srpskim) vladarima i koji već naveliko trguje s bosanskim banom Kulinom i ima moćnu mornaricu, stvara toliko diletantsku umjetničku produkciju koja daleko zaostaje za talijanskim zemljama, Bizantom i zapadnom Europom.
Kip ima grozno skraćenje ruku, stilizirane vertikalne nabore biskupskoga ruha sv. Vlaha (Blaža), malena stopala od kojih jedno djeluje blago uzdignuto i u toj naivnoj i primitivnoj stilizaciji glavu koja je krupna i duguljasta sa visokim ravnim nosom. U dataciji bi mogla pomoći trokutasta biskupska kapa i križasti ornamenti koji me upućuju na 11. stoljeće ili čak ranije. Ako usporedimo taj reljef sa freskom kralja u sv. Mihajlu stonskom, kasnijom kamenom plastikom iz katedrale razrušene u potresu 1667. godine ili sjajnom bizantskom apsidom romaničke Sigurate (pored franjevaca) prije će biti da je taj reljef pripadao najstarijoj crkvici sv Vlaha koja se nalazila pored klarisa, prema Pilama, a na kojoj je jednostavno u 14. stoljeću izgrađen dio utvrda prema Pilama, te zato na tom mjestu zidina sv. Vlaho sjedi! (kula Puncjela). Zašto je netko osjećao potrebu da taj reljef uzida u baroknu crkvicu i je li postojala još jedna crkva sv. Vlaha koja se nalazila blizu katedrale, a o čemu svjedoči Anonim, a pisali su Peković, Žile i Zelić to je već tema za dublje istraživanje i sondiranje.
Vratimo se na leoparda, točnije leopardove glave koje se nalaze na grbu Dalmacije. Leopard se smatrao potomkom lava i mitske životinje parda, što vjerojatno simbolizira u heraldici nedopuštenu vezu visokog dostojanstvenika. Rikard I. Lavljega Srca (Beaumont Palace, Oxford, 8. IX. 1157. – Châlus, Francuska, 6. IV. 1199.), kojega je nevrijeme vjerojatno bacilo na Lokrum (ljetopisac piše Gezer, što je izvedenica od arapske riječi “džazira” za otok) koji je engleski kralj, ali i vojvoda od Normandije i grof od Anjoua ima tri leopardove glave u svom grbu. Njegov djed, engleski kralj Vilim I. Osvajač (Falaise, Francuska, ? – Rouen, Francuska, 9. IX. 1087.) bio je poznat i kao “Bastard”. Dvije leopardove glave prvi put su zamijećene sredinom 12. stoljeća kod Geoffreya od Anjoua. Kasnije prelaze u engleski grb, neki ih ne zovu leopardima već hodajućim lavovima (jer lav na grbovima obično počiva).
Bilo bi vrijedno znati kada se prvi puta pojavljuju leopardi na grbovima, kao i otkada ih nose naši hrvatsko-mađarski kraljevi Anžuvinci.
