Kollarova i Šafarikova djela uplivala su mnogo na hrvatski pokret
HRVATI OD GAJA DO GODINE 1850. – Kulturno-istorijski i književni pregled. Zapisao Ivan Milčetić. 1878.
Stojan Novaković veli (Istorija srpske književnosti. II. izd. str. 296.), da je na pokret hrvatski djelovala i „razglašenost imena srpskoga, koje se oslobodjenjem Srbije, prenućem srpske književnosti i lepotom srpskoga jezika i pesama raznese po svoj Jevropi”-
Tako nekako veli i Jagić (Jihoslovane str. 363.), koga tn očevidno i sliedi Novaković. Taj razlog može se smatrati tek drugotnim, i to što se tiče razglašenosti „srpskih” pjesama, ali prvi i glavni su razlozi oni, koje mi gori navedosmo. S druge strane opet moramo ovdje iztaknuti, da je baš i ta donjekle kriva razglašenost bila uzrokom, da su u Zagrebu, usljed pomućenih etnografskih pojmova, s podpunim fanatizmom pristali uz ime ilirsko, a zametnuli hrvatsko, koje je jednako pripadalo Vukovim pjesmam, kao i srbsko. Mjesto toga mora se ovdje čim jače iztaknuti upliv slovačkih i čeških književnika, kojih su se djela (Dobrovsky, Kollar, Šafarik. Palacky) svuda čitala. Kako ćemo kašnje viditi, Česi su bili svagdje učitelji prvih hrvatskih budioca naroda. To iztaknu i Bogović (Kolo. IX. 46.). Osobito djela Slovaka Kollara i Šafarika utjecala su mnogo na hrvatski pokret. Kad je izašao g. 1842 Šafarikov „Narodopis”, Vraz pripovieda. da su mu prijatelji gotovo raznieli mapu, koju im pokaza, diveći se veličini slavenstva!
