Srušili Karamarka da bi dobili EU baćušku Andrejušku
Je li znanstvenik Korade Korlević pogriješio kada je kazao da se pretvaramo u rentijere, te da kao barokni Talijani (i Španjolci, Talijani, Grci novijeg doba) uživamo položajnu rentu? Ne, nije pogriješio, osim što je netaktično pojavu tipičnu za jug Europe “okvačio” Imoćanima o rep, a zapravo je masovna u Dalmaciji, Hercegovini, Primorju i u manjoj mjeri Istri.
Ruku na srce, postoji i sve širi nekretninski biznis u Zagrebu! Dok su južnjaci ulagali u vatromete, feste, palače, raskošne crkve i goleme vojske dotle su protestanti i Židovi ulagali u obrtništvo, flote, trgovinu i bankarstvo. Naravno, otočni položaj Engleske i poluotočni Skandinavije, te stalni europski ratovi, osobito na njemačkom tlu su stvorili taj “pejzaž” koji je postojao od XVII. do XIX. stoljeća, pa i kasnije. Život na visokoj nozi bez ulaganja u obrazovanje, bez jačanja volje i inteligencije kroz poslove i obrtništvo rađa degeneracijom, hedonizmom, egoizmom, pa i demografskim padom. Kancelarija postaje plemstvo, nepotizam i korupcija oblik života, sitna trgovina, šverc i ulagivanje centralnoj vlasti modus vivendi.
Naivni Giovanni Giuriati
Kada je fašistički diktator Italije Benito Mussolini povjerio poštenom fašistu Giovanniju Giuriatiju (Venecija, 4. VIII. 1876. – Rim, 6. V. 1970.) mjesto tajništva stranke s nalogom da istu očisti od elemenata koji su nečasnim držanjem i ponašanjem narušili ugled fašizma naivni Giuriati je maknuo u godinu dana (1930. – 1931.) 120.000 članova (od milijun članova na 40 milijuna Talijana, tada je 1932. KPJ imala svega 200 članova, op., T.T.). Kada je vidio listu genijalni Duce se udario dlanom po ćelavoj glavi i smjesta otpustio prerevnoga Giuriatija. Jer svi smo jedna Partija, a u Partiji smo radi koncesije, stambenoga pitanja, zapošljavanja sina, građevinske dozvole, neugodnog sudskog postupka, karijere, stipendije i svega što je životno važno od upisa u vrtić do mjesta u staračkom domu. Čak i za bolnicu trebaš vezu.
Takav je jug, mala poduzeća i trgovine u Grčkoj i Albaniji, čudni poslovi Korzike, Sicilije, Kalabrije, izbjegavanje plaćanja poreza, građevinska mafija, kockarnice, ulaganja u “sigurne” državne dionice, divlja urbanizacija, nesposobnost da se iskoristi i smjesti otpad, neinventivnost, masovno iseljavanje, osobito mladih i obrazovanih.
Sve loše
Danas nas je milijun manje nego prije 30 godina. Poljoprivredna proizvodnja je uglavnom propala od neretljanskih mandarina, pa do peradarstva i stočarstva. Nema PLIVA-e, Imunološkoga zavoda, INA je u mađarskim rukama, banke i hoteli u vlasništvu stranaca, nacionalni gigant Agrokor srušen, Riječani se bave jednim banalnim brodom kojega je vozio hedonistički diktator umjesto da moderniziraju svoju izvrsno položenu luku (Kinezi su već odabrali ulaganja u konkurentski Trst), Split se širi u prostor poput karcinoma, Dubrovnik u kontaktnoj zoni sa Gradom, koji je među najljepšim i najvrjednijim što Hrvatska posjeduje (moguće i Europa) radi betonske šesterokatnice (mogu tek misliti kako se “slobodno” gradi u Tribunju, Vodicama i Makarskoj rivijeri), Slavonija je pusta zemlja, kao u doba turskih ratova. Čak se odustalo i od nacionalne valute, kao zadnjeg oblika suverenosti.
Ovi koji danas odlaze u inozemstvo su inženjeri, liječnici, lingvisti, informatičari – dok su nekad odlazili industrijski radnici i zidari. Odlaze danas cijele obitelji, dok bi nekada išao samo otac, a obitelj ostajala u Hrvatskoj.
Ne ćemo rešetati pravosuđe, zdravstvo i sve moguće i nemoguće afere i smjene ministara koje su bile za vladavine predsjednika Vlade Andreja P. HDZ je otišao značajno nalijevo i time potpuno uskratio SDP-u smisao postojanja. Oduzeo je uvozom radne snage (Marakeški dogovor) i propagiranjem istospolaca (Istanbulska konvencija) prostor i liberalima. Jedan prosječan hrvatski glasač vidjevši ponašanje i “uspjehe” Tomislava Tomaševića i Sandre Benčić, videći afere HNS-ovaca (mala stranka, ali klijentelistički jaka), videći da je šef SDP-a lobist i prokurist obitelji Jakupi (poslovni savjetnik i upravitelj) će reagirati tako da ne izađe na izbore, ili da glasuje za one koji makar nominalno podržavaju Crkvu i nacionalnu državu (Deklaracija o jeziku). Osim toga biračko tijelo HDZ-a pokazalo se čvrsto, nijedna afera, niti koalicija s HNS-om, Pupovcem i manjincima (koja će se neupitno nastaviti) ne će smanjiti broj glasača vodeće hrvatske stranke.
Miroslav Škoro ili kako ne valja ići protiv struje
Miroslav Škoro je ispucao svoje adute kroz predsjedničke, nacionalne i izbore za gradonačelnika Zagreba. Iako kompetentan i inteligentan imao je dosta karijesnih točaka u karijeri, što je HDZ-ova propaganda odlično detektirala i potopila ga, udarajući često i ispod pojasa, kao u slučaju brojenja krvnih zrnaca žene mu. Naravno, Škoro bi s istom biografijom kao šef HDZ-a glatko prošao, jer sjetimo se da ni Andrej nije bio tu u ratno doba, a Karamarko je svojedobno prišao Mesiću i Manoliću, te također imao ženu koja nije katolkinja. A da o grijesima iz mladosti ne pričamo, osobito ne o Sanaderovim i Mesićevim, ili Jadranke Kosor.
Korona je također homogenizirala građane u podršci Plenkoviću, jer u ratovima i elementarnim nepogodama se ljudi poput djece skupe oko skuta matere Partije i voljenoga vođe.
Ivan Penava je odlučan i konkretan političar, ali njegov profil podsjeća na HSP, što u Hrvatskoj ne nosi veliki broj glasova. Maksimalno 20 posto. MOST je pokušavao ići prema centru i lijevo, iako mu je jezgra klerikalna i nacionalna. Pokusi sa Streljom, Petrinom, Lovrinčevićem nisu uspjeli. Nastojao je MOST na Vladi nacionalnoga spasa, što dvije velike stranke nisu prihvatile. Biti privjesak MOST nije htio (kao stranke poput HSS-a, HSLS-a i dr.), jer se tako brzo potroši, i politički vampir vas odbaci kao iscijeđeni limun. Opet premala je stranka da bi nametala svoje uvjete, Andrej ih je jednostavno zamijenio Kajtazijem i ekipicom manjinaca i HNS-om. Srušili Karamarka da bi dobili EU baćušku Andrejušku, tj. ćušku.
Sjećam se vremena kada je agilni Dragutin Lesar pokušavao izjesti biračko tijelo SDP-a i HNS -a na sjeveru Hrvatske, a don Ivan Grubišić imao početnu prednost u Splitu i Dalmaciji; te dvije formacije nisu se sjetile dogovoriti o podjeli interesnih sfera, kamoli o koaliciji. Isto tako teško je vjerovati da će Domovinski pokret i MOST uspjeti djelovati zajedno. Ipak ova tragedija u Ukrajini koja još traje može imati utjecaja i na ekonomiju Hrvatske, kao što je moguća i neka vrlo neugodna afera koja bi se aktivirala neposredno uoči izbora.
Zgodna mi je i priča o uvođenju obveznoga vojnoga roka. Znajući stanje naše mladeži mogu samo konstatirati da tu nema štofa. Po meni jedino rješenje je uključiti sve mladiće u teritorijalnu obranu, gdje bi jedinice lokalne samouprave organizirale vježbe i temeljnu pješačku obuku. Onima koji su nesposobni (fizički, psihički ili po savjesti) odrediti druge dužnosti i aktivnosti koje su društveno korisne, kao što je ispomoć u bolnicama i staračkim domovima, komunalni radovi i slično. Ročnicima davati plaću, prednost u zapošljavanju i dati profesionalnim časnicima niz pogodnosti uključujući pomoć u rješavanju stambenoga pitanja. To je nažalost realnost.
