Izrada zahtijeva minuciozni rad, a magija se događa u procesu otiskivanja u mokri papir
Akademski kipar i akademski glazbenik (i sokolar), umjetrnik iznimnog ugleda i autor kompleksnog opusa, Vitold Košir, nedavno je dovršio rad na mapi grafika u dubokom tisku.
- Gospodine Košir, nedavno ste dovršili rad na sedam grafika u dubokom tisku. Na grafikama su motivi ptica grabljivica. Kako ste pristupili tim motivima?
– Mi sokolari vidimo ptice grabljivice u situacijama kad one vrlo malo izgledaju poput tih istih ptica dok miruju ili dok ih fotografiraju. Siluete u brzom pokretu prekrivene su igrama svijetla i sjene, ponekad i u vrlo oštrom kontrapunktu.
- U kojoj su tehnici grafike izvedene?
– Kombinirao sam bakropis i aquatintu, tehnike koje su najbolje mogle moju ideju prenijeti na papir.
- Grafika se nije iznenada pojavila u Vašem likovnom radu.
– Još na Likovnoj akademiji puno sam se motao po odjelu grafike, velika pomoć bio mi je profesor Ivica Šiško. Kasnije sam imao beskrajnu sreću da su u prvoj kući do mene atelje dijelili Izabela Šimunović i Sergej Bulić koji mi je omogućavao da na njegovoj fenomenalnoj preši eksperimentiram s željeznim pločama. Zlatan Vrkljan, Lovro Artuković i Vatroslav Kuliš poslije su vodili galeriju Arterija i dopuštali mi da koristim njihovu prešu. Tek kasnije sam iz Češke nabavio prešu za duboki tisak.
- Izvanredno ste kombinirali sve svoje aktivnosti u jednom, u grafici, i umjetnost i ptice, s kojima se strastveno bavite.
– Sokolarstvo je moja ogromna strast. Dijeliti prirodu sa sokolarski obučenom pticom grabljivicom u slobodnom letu – to je riječima posve neopisiv osjećaj. Uz glazbu sokolarstvo mi je neiscrpna tema likovnog rada.
Nedavno mi je iz tiska izašla monografija SOKOLARSTVO I PTICE GRABLJIVICE, uz koautore Marijana Žižanovića, Nikšu Sviličića, Vanju Spirina, Marija Majcana, i Roberta Rebernaka a u izdanju In-tri Ivana Kraljevića. Izdanje su podržali Ministarstvo kulture, SPAN, Lovački savez i Ministarstvo znanosti. Promocija knjige u lapidariju Arheološkog muzeja pokazala je da kulturna javnost pokazuje veliki interes za našu sokolarsku kulturnu tradiciju koja je kao nematerijalna baština prepoznata od Ministarstva kulture i upisana na listu UNESCO-a.
U monografiji sam predstavio likovne veze između grabljivica i ljudi na tlu Hrvatske staru 130 000 godina. Neandertalska ogrlica od kandži orla, nakit Kelta, Ilira, Huna i Avara, rimske i bizantske skulpture samo su prethodnica bogatoj likovnoj kulturi Hrvata. Često su veze simboličke i samo estetske ali sam prikupio i nekoliko likovnih dokaza da su se mnogi narodi na ovim prostorima bavili sokolarstvom.
- Kako se grafički niz uklapa u Vašu umjetničku produkciju?
– Reljefi su vrlo često bili oblik mog kiparskog izraza, pogotovo kad sam se odlučivao u prostoru zaustaviti i opisati dojam slušanja glazbe. Grafičke ploče kad ih pogledate pod povećalom zaista izgledaju kao minijaturni reljefi. Otisnute na bogatom grafičkom papiru meni likovno nisu udaljene od ogromnih reljefa koje izrađujem od betona i željeza.
- Grafičke su tehnike vrlo teške.
– Grafika je kiparstvo u malom. Grafička ploča za duboki tisak je od metala. Izrada zahtijeva minuciozni rad ali se sastoji od piljenja, grebanja, glačanja i poliranja kao da se radi o skulpturi. Magija se događa u procesu otiskivanja u mokri papir.
- Ne smeta Vas što je grafika danas na marginama društva i zanimanja?
– I kiparstvo je na marginama društva i zanimanja. I klasična glazba je – a član sam Simfonijskog orkestra HRT. Sokolarstvo je kad sam počinjao u bivšoj državi čak bilo i zabranjeno a i danas okuplja vrlo malenu sokolarsku zajednicu. Ali, to su moje ljubavi, to su polja mog interesa.
