Mudrosti, mudrosti iz glave svoje
Što sve ne će vjernog gledatelja zgaditi
dokle mu iskrena dalekostidnica gudi
Napokon se prenu: – Pa nemoj gledati
preda se gledaj! Sroljo, mudan budi!
***
Pouka: od govana odmakni se, sine,
ne upiri prstom u njihovu koru
jer zasmrdjet ćeš od njihove sline
ne će te oprati ni slap na izvoru!
***
Strpljenja, strpljenja hrvatski rode
mudrosti, mudrosti iz glave svoje
Njonjo i Šonjo dok te za nos vode
luđačku ti kabanicu iza leđa kroje.
***
Učinimo nešto, ima li gdje lijeka
Hrvatska danas na respiratoru diše
odakle će pirnut dašak čista zraka,
ako ne odmah, onda – nikad više!
***
Dok pored nevinog izvora stojiš
i vedro nebo iznad sebe vidiš
ne grudi rodnoj, sjeti se, živiš
klekni, poljubi, šapni da je voliš!
***
Zašto volimo varati, zašto lagati
zašto volimo mrziti, zašto ubijati…?
Nikoga više ništa ne čudi,
rode moj ljudski, više nismo ljudi.
***
“Ja mogu sve što hoću!” O tempora, o mores!
E, pa Katalinico, ne znaš ni što si ni tko,
a to što misliš da sve što hoćeš možeš,
objesi mačku o rep, možeš tek to!
***
Plan je starčad nečujno pokopati,
uzput dječicu nipošto ne rađati;
zato će se sotone zdušno brinuti
da bi se pakao mogao puniti.
***
Jazbine, žderačina, šampanjac, trebe
uvezene, buraz, čiste kao splačine
Ti, o ruljo moja… ma tko tebe hebe,
tko osvrće se još na tvoje deračine?
***
Golemi taj pauk iz briselske mreže
krv Lijepe naše dušmanski siše,
u mrežu svoju sve sokove steže
ne sluteći konac – crno mu se piše.
***
Obskurni orkestar poltrona i žaca
gudi uz ponoćni bal vampira
nu brzo će zora, svitanje sunca
i jutro vedro skorog blaženoga mira.
