U blindiranoj lađi plovi demo(n)krat
“Ja mogu sve što hoću!” – reče
nemoćnik u bolestnu taštinu uronjen.
Zaboravio, jadnik, da mu vrijeme teče
te u tom vremenu bit će zaboravljen.
***
Glasovi birača uzput nestaju
suvišno je više o tome zboriti:
i dan-danas crne pouke ne prestaju:
“Oni neka glasuju, mi ćemo brojiti!”
***
Usalio se naš dasa, pa se jedva vuče
pod teretom mita, štitom vremena
ne čuje dasa da na saborničkoj uri
zločesto pitanjce odkucava i tuče.
***
U blindiranoj lađi plovi demo(n)krat
pratnja blindirana budno kruži
blindirani asfalt kao popišan svat
na blindirani usud šmrčući se tuži.
***
“Duboka država” zar nije plitka
zar joj nije jasno da vrijeme curi
da će na suhome panju ostati
da joj za vratom već sjekira juri?
**
Bukvan kada se ukopa duboko
kroz fotelju kad pusti gladne žile,
vrabac kad umisli da je sivi soko,
e onda živote, nije lale – mile.
***
Što će maskama maske, ljudi moji
što li će gavranu crnom sisa
zaraženi odkad se zaraze boji
dok u Dvorima se misi crna misa.
***
Vukovi među ovcama, a pastiri?
O, razbježalo se stado preplašeno…
iz tora gle, glava pastirova viri:
-“Ovčice drage, piš’te popušeno!”
***
S koronom stigao porez na zrak
još malo pa će i na godine,
još malo pa će na svjetlo i mrak,
i na tebe će još, o Gospodine.
***
Jalova poza, prazna fraza, anemija
visoko prstić k’o u Augusta,
na koljenima uhljebljena bratija:
drvenog Augusta bali punih usta.
***
Književno društvo danas sebe slavi
nazdravljajući praznim čašama,
ma kome je knjiga još u ludoj glavi
okrenimo se, drugovi, punim jaslama.
***
Dugo će trajati ova težka muka
lako maknuti od nas se neće,
dio tek oslobodi braniteljska ruka
smetlare pokupi , al’ ostade smeće.
***
Toliko puta rekoh: ti ne sudi
ima netko tko oprašta i sudi,
i trijebi ološ iz zajednice ljudi.
Uzpravi se, sine, čestit budi!
***
Zakon o “govoru mržnje” vlada sprema,
kritiki svakoj začepiti usta.
E moja vlado, pravde bez kritike nema
a namjera je vaša – tek želja pusta.
***
Dokle ovršitelji nesretnike guše
i ovršni zakoni nasuho briju
režimski mediji, “o, te mrtve duše”
šturo zrnje po vukojebinama siju.