Ivica Puljak je pjevao “ustaške pjesme”, a pjevat će i četničke samo da bude izabran
S velikim zanimanjem pratim HRT-ove emisije OTVORENO. Posebice kad je voditelj Mislav Togonal. Ali me je 6. srpnja 2022. Mislav Togonal neugodno iznenadio. Zbog “umjetne polarizacije hrvatske politike”? Naime, u toj emisiji, u sučeljavanju bili su kandidati za gradonačelnika Splita Ivica Puljak i Zoran Đogaš. Pa Mislav Togonal pita Zorana Đogaša što on misli o Puljkovom pjevanju ustaških pjesama, što je za mene prihvaćanje, te perpetuiranje insinuacija o ustašama, sa ciljem osude NDH. Što se postiže, kada i “vođa desnice” to čini. Kada tu insinuaciju prihvaća, te osuđuje NDH. Pa kad “pjevač ustaških pjesama” kaže kako se on srami što je pjevao te pjesme. Kao kad Cigo vodi medu koji pleše, a on ga to naučio na zagrijanom limu. Tako je i sa „ustaškom nostalgijom“. Netko, navodno, tajno pjeva ustaške pjesme. Ali to izlazi u javnost. Nakon toga, „pjevač ustaških pjesama“ kaže kako se on srami što je to pjevao. Pa kaže, znamo što, on osuđuje NDH. Pa možemo reći kako je to prozirna ideologija i filozofija. Pjevaš ustaške pjesme, da bi mogao doći u priliku izliti kiblu fekalija na NDH. Isto kao HOS-ovac pred „predsjednikom Hrvatske“ (Zoran Milanović) na obljetnici VPO-a Bljeska i Maslenice. Ured na Pantovčaku, naruči nekoga u crnoj odjeći na kojoj piše HOS, da dođe pred „predsjednika
Hrvatske“ na toj obljetnici da bi ga „predsjednik Hrvatske mogao otjerati od sebe, da bi svojim gospodarima mogao poručiti da je on pravi (na)sljednik Tite i da bi mogao reći koliko on mrzi i prezire NDH. Isto kao „pjevanje ustaških pjesama Ivice Puljka i ostala „ustaška nostalgija“, i na Bleiburgu. Gdje se uvijek primitivnom tehnikom postiže isti željeni cilj. Kada se, i „najveći ustaški nostalgičar“ odriče NDH, te je osuđuje, kaže kako je bila zločinačka. Dakle, za mene je pitanje o „pjevanju ustaških pjesama Ivice Puljka“ ideološko pitanje poznatog odgovora.
Znalo se, da će i Zoran Đogaš osuditi, ne pjevanje Ivice Puljka, nego NDH. A pravo pitanje, ustvari, tri za kandidata gradonačelnika Splita su: što mislite o Borisu Dežuloviću, onoj njegovoj „j… vas Vukovar? Što mislite o Franji Tenti? (Franjo Tente 1942. u Splitu nosio hrvatsku zastavu, pa ga partizani ubili) i što mislite o Torcidi? i onom sukobu na autocesti A1 prije mjesec dana?
Dakle, u Splitu, ili Franjo Tente ili Boris Dežulović? Ne onaj koji pjeva ustašku pjesmu, pa se toga srami, i onaj drugi, njegov ideološki kolega. Franjo Tente je pravi predstavnik ustaškog Splita, ne onaj koji viče za dom, pa kaže kako to nije ustaški Za dom, koji je zločinački.
Sigurno bi Ivica Puljak imao problema, kada bi morao komentirati Borisa Dežulovića, kao i Zoran Đogaš. Onu njegovu „j… vas Vukovar“. Još većih problema bi imao kada bi morali reći što misle o, gore navedenom napadu Torcide na hrvatsku policiju. Još kad bi voditelj njih pitao, što oni, kao dobri poznavatelji Splita misle o mogućoj vezi Torcide sa onom „j…vas Vukovar“. To je pravo pitanje za kandidata gradonačelnika Splita.
Pače, ono što je prošle godine o Židovima rekao prvi suradnik Ivice Puljka Bojan Ivošević, zar to nije politički kriminal? Politička mafija? Kao „Puljkovo pjevanje ustaških pjesama? „Ustaška nostalgija“?
Jedno pitanje: Idu li kandidati za gradonačelnika Splita 18. studenoga na komemoraciju u Vukovar, te 5. kolovoza u Knin? Tvrdim da bi se u Hrvatski Ustav trebalo uvesti da svaki aktualni važniji hrvatski političar, te svaki aktualni ravnatelj hrvatskih institucija, ustanova i državnih organizacija mora biti 18. studenoga na komemoraciji u Vukovaru ili u Škabrnji, te 5. kolovoza u Kninu. Te da se u Hrvatski Ustav stavi, da oni trebaju ignorirati komemoraciju u Jasenovcu jer se lako može dokazati da je od 1991. do 1995. na velikom području izvršen planirani genocid nad hrvatskim narodom, zbog Jasenovca i lažnih „700.000 žrtava“, koji je 5. kolovoza zaustavljen. Prema tomu, istaknuti hrvatski političar ili ravnatelj neke hrvatske državne ustanove, koji ne ide 18. studenoga na komemoraciju u Vukovar, on ne osuđuje srpski genocid nad hrvatskim narodom; ako ne ide 5. kolovoz u Knin, dan zaustavljanja genocida i oslobađanja okupiranog prostora od srpskog imperijalizma, on ne priznaje hrvatsku državu. Još ako ide na komemoraciju u Jasenovac, ona(a) opravdava genocid nad Hrvatima s obzirom da Srbija nije odustala od Velike Srbije, ova tri akta (komemoracija Vukovar i Jasenovac te Dan pobjede u Kninu) treba staviti u kontekst, odnosno, tu treba tražiti mogućnost nekog sklada, neku sinkronizaciju.
Kada bi to tako bilo, tu bi sigurno bilo lažne empatije i lažne državotvornosti. Ali neka. Što mislite da… Velimir Visković mora 18. listopada na komemoraciju u Vukovar? A on bi to morao kad je ravnatelj hrvatskog Leksikografskog zavoda. Isto kao predsjednik hrvatskog PEN-a, predsjednik Društva hrvatskih književnika, predsjednik HND-a, ministar hrvatske kulture, ravnatelj HAZU-a, ravnatelj Matice hrvatske, ravnatelj HNB-a itd. Kad već spominjemo Velimira Viskovića, sjetimo se njegova gostovanja u emisiji Nu2 kod Aleksandra Stankovića 26. lipnja 2022. u kojoj Visković govori, i o njegovim vezama s pok. Igorom Mandićem i s pok. Mani Gotovac
(Manda Birimiša). Čini mi se, da je i knjigu napisao o tomu, o odnosima s Igorom Mandićem i s Mani Gotovac. Pa mi se čini kako tu ima najviše oholosti. Za Velimira Viskovića, Igor Mandić i Mani Gotovac, kao grčki bog i grčka boginja?
O čemu ćemo još nešto. Pa u kontekstu toga, komemoracije u Vukovaru i Viskovićevog odnosa prema pok. Igoru Mandiću i pok. Mani Gotovac, možemo pretpostaviti što bi Velimiri Visković rekao, da ga je pitati, jesu li Igor Mandić i Mani Gotovac ikada bili na komemoraciji u Vukovaru? Sigurno bi rekao „Pa što Igor Mandić i Mani Gotovac imaju s Vukovarom i Škabrnjom“? „To je za njih drugi svijet“. A on Velimir Visković? Ide li on na komemoraciju u Vukovar? Vjerojatno ne ide. A da ga je pitati, ide li, ako ne ide, zašto ne ide, s obzirom da on obožava dramu Olivera Frljića, tu bi Velimir Visković imao velikih problema. Imao bi problem objasniti njegov odnos prema obitelji Zec i njegov odnos prema Ovčari?
U kontekstu toga, Velimir Visković u onoj emisiji Nu2 kaže kako je Mani Gotovac na samrti poželjela čašu Viskovićeva vina (šampanjca), kao grčka boginja? A nisam zapamtio kako se Igor Mandić rastao s Velimirom Viskovićem. Isto neka grčka mitologija? Pa možemo reći kako u ovoj hipotetskoj „pa što će Igor Mandić i Mani Gotovac u Vukovaru i Škabrnji“? s pozicije superiornosti, ima i one Borisa Dežulovića „j… vas Vukovar“. Te da tu nema navodne neutralnosti
u „građanskom ratu“. Što treba iskoristiti protiv Velimira Viskovića koji sigurno zastupa teoriju o „građanskom ratu u Hrvatskoj od 1991. do 1995.“ U tom slučaju, postoje žrtve, i na jednoj i na drugoj strani. A postoji li za Velimira Viskovića hrvatska Aleksandra Zec? Znamo da ne postoji. I tu imamo problem morala i puno toga još pobornika „građanskog rata u Hrvatskoj od 1991. do 1995.“ „U građanskom ratu, ratni zločinci i pljačkaš, samo na jednoj strani“. Drama (igrana
predstava u kazalištu) i knjiga Obitelj Zec i knjiga Igora Mandića: Hrvat, zauzeto. Što je uzeo sa zida jedne razrušene kuće na okupiranom prostoru iz Domovinskog rata. Na jednoj razrušenoj kući, velikim crvenim slovima piše Hrvat, zauzeto. A odakle to Igoru Mandiću? Je li on to vidio? Je li on obilazio to područje, ili je to naručio, sam napisao? Iz istog arsenala kao „pjevanje ustaških pjesama“ i drama Olivera Frljića drama Obitelj Zec? Sve iz kluba Borisa Dežulovića?
Inače, knjiga Igora Mandića: Hrvat, zauzeto zaslužuje posebnu znanstvenu sociološku analizu. Na prostoru na kojem je izvršen planirani genocid nad Hrvatima, na jednoj razrušenoj kući velikim crvenim slovima napisano Hrvat, zauzeto. I to književnik stavlja za naslov knjige. Tako sugerira da je tu Hrvat agresor i pljačkaš. A Velimir Visković tog književnika diže u nebesa, kao hrvatskog velikana i uzor mladima. Knjiga Igora Mandića: Hrvat, zauzeto i kajanje te suicid Milana Babića u Hagu? Knjiga Igora Mandića: Hrvat, zauzeto; kao knjiga Slavenke Drakulić i drama Olivera Frljića Obitelj Zec? Još kad tomu dodamo rezoluciju Bundestaga o BiH, gdje nam je kraj.
