Zbog poslovične krize u zdravstvu, ova nova afera traži oštre kirurške mjere
Mislila sam napisati neku parodiju u vezi Malog i njegovih ortaka. To nije moguće. Ne može se čovjek sprdati s onim što mu život znači. To je naše zdravstvo, koje je u teškim problemima, zbog mnogo čega i koga. Velika zaduženost, manjak liječnika i zdravstvenog osoblja, pomanjkanje lijekova, duge liste čekanja, odnos privatnog i javnog, javne nabave… su crna svakodnevica u kojoj zdravstvo grca i na izdisaju je. Onaj tko je to trebao barem donekle sanirati i pridonijeti boljitku ministar zdravstva, je prema napisima medija, sa svojim ortacima potkradao tu djelatnost. Omogućavao je lopovima iz podzemlja da se bogate, prodajom skupih medicinskih aparata. Za to je navodno primao proviziju. Time je direktno i indirektno oštetio najranjiviju populaciju u društvu – bolesnike. Novac koji je ukraden zdravstvu je nedostajao za liječenje.
Mnogi su se teže razboljeli ili čak umrli zbog neadekvatne zdravstvene skrbi, uslijed nedostatka novca i liječnika.
Osim toga na ravnatelje bolnica i zdravstvenih institucija se vršio pritisak da kupe skupe medicinske aparate, trebali im ili ne trebali. Neki su tom pritisku podlegli. Dobili su mito za taj svoj Projekt. Drugi, pošteni i savjesni su takvu ponudu odbili. Oni su sankcionirani, na razne načine. Sve pod okriljem ministarstva zdravstva i ministra Vilija Beroša. To je isti onaj čovjek kojeg su za vrijeme Korone proglasili herojem. Djeca su ga crtala kao Supermana. Dobio je na parlamentarnim izborima više preferencijalnih glasova od premijera Plenkovića.
Što se dogodilo tom čovjeku i s tim čovjekom da je završio u Remetincu?
Pohlepa je prevladala sve ostalo u njemu. Vlast i most su ga zaslijepile. Postupao je po onoj premijerovoj da može što hoće. Upustio se u biznis s podzemljem.
O tempora, o mores!
AP se ponovno predstavlja kao onaj koji ništa ne zna!
U kakvom vremenu mi to živimo? Kakva smo mi to država koja nešto takvo omogućava? Jesmo li uopće država? Premijer se kao i uvijek u sličnim situacijama kune kako ništa o svemu nije znao. To mu baš i ne prolazi. Previše je toga bilo u njegovim mandatima. Tridesetak je ministara smijenio, zbog nekog vida korupcije ili sumnje na korupciju. Neki od njih čekaju suđenje. Sporo to ide i zamagljuje se.
Da nema EPPO-a za puno toga se ne bi niti znalo. Aferu Mikroskop istražio je i pokrenuo EPPO. U toj krađi u pitanju je europski novac. Glavna europska tužiteljica Laura Codruţa Kövesi, budno pazi na svaki potrošeni cent iz EU-a.
Podaci iz istrage su putem medija došli u javnost. Za premijera Plenkovića i glavnog državnog odvjetnika Ivana Turudića to je veliki krimen. Ti podaci, po njima nisu smjeli doći u javnost. Pokrenut je Zakon AP i istražuje se od kuda su curili podaci i tko ih je plasirao novinarima. Kaj god! Javnost mora i treba biti na vrijeme obaviještena o ovakvim slučajevima. U pitanju je naš novac.
Bili kako bilo. Čeka se rasplet situacije, koja više nije pod ingerencijom EPPO, već USKOK-a. Sudac Turudić je o tome presudio. To je uzrokovalo prijavu glavne europske tužiteljice Europskoj komisiji, što neće završiti bez većih posljedica za Hrvatsku.
Koga briga za to. Nikoga nije briga niti za Beroševih 6+6, što je aktivirao neki dan. Nije ga nimalo sram to zatražiti. Uostalom, to je uobičajeno za sve one, na visokim dužnostima, koji su se ogriješili o zakon. Ima se. Plaća se.
Za magnetsku rezonanciju, CT i ostale specijalističke preglede se nema.
Za bolesne ljude i djecu se nema. Za smještanje kapacitete bolnica se nema. Neki dan je jedna teška bolesnica na Rebru, na pomoćnom ležaju, u hodniku boravila 40 sati. Tako je, tako je!, odgovorili su nadležni iz bolnice. Nemamo dovoljno smještajnih kapacitete, niti specijalista.
To bivšeg ministra, privremeno smještenog u Remetinec, očito ne smeta. To nije njegova briga. Njegova briga je što prije izaći iz zatvora. U tome će mu pomoći „njihov dečko“ glavni državni odvjetnik. On savjesno i poslušno obavlja svoje zadaće, na račun aktualnog premijera i HDZ-a koji su ga ustoličili na tu dužnost. Usput se goropadni i bahati.
U takvim okolnostima većina naših građana muku muči kako preživjeti, posebice penzioneri. Zbrajaju cent po cent. Kupuju na akcijama. Ne bacaju ni koricu kruha. Čekaju socijalnu pomoć, koju im tu i tamo daje država.
Kad su jednu umirovljenicu upitali što će napraviti s 50 eura povišice, rekla je da će se grijati. Biti će joj toplo za Božić. Glavno je da je zdrava i da ne mora iskusiti zdravstvene usluge Beroševe vladavine.
Taj Mali je sebi bio Veliki.
