Put u nepoznato
Idu polako dani.
Prolaze godine.
Ljetne padaju kiše
A njega nema,
Nema i nema.
I nema ga više.
Težak i dug put
Ostaje iza mene.
Tu cijeli moj život.
Prolazi poput sjene.
Jednom će i on stati.
U tihu mrklu noć,
U svemirske daljine,
U nepoznati beskraj,
Morat’ ću i ja poć.
Moja će duša pjevati:
“Svi nebeski anđeli
Otvorite vrata
Da ja vidim Mariju
Kraljicu Hrvata.”
