Hrvatski Fokus
Kultura

Priča o soli i solarstvu

U Etnografskom muzeju u Splitu otvorena izložba Maje Alujević

 

Sol koju danas smatramo svakodnevnim, običnim i gotovo trivijalnim proizvodom, stoljećima je bila iznimno važna roba. Zapravo, sol je oduvijek bila bitan element u životu čovječanstva, prije svega zato što je ona fiziološka potreba čovjeka, potom jer je i glavni sastojak hrane, odnosno začin, a na kraju i stoga što je utjecala na cijelo čovječanstvo kao prijeko potreban sastojak u konzerviranju hrane. Naposljetku, sol je za modernu industriju postala i ostala nezamjenjiva sirovina.

U dalekoj prošlosti zrno soli cijenilo se kao zrno zlata, u srednjem vijeku sol je bila najunosnija trgovačka roba, a tek je industrijalizacijom postala jeftin svakodnevni proizvod. Iako se vrijednost soli kroz minulo vrijeme mijenjala, sol je dragocjena tvar bez koje se jednostavno ne može.

Osim u prehrani kao neizostavni začin jela i u prehrambenoj industriji kao prirodni konzervans hrane, u suvremenom životu sol ima široki spektar primjena u različitim područjima gospodarstva, u obrtima, industrijama i brojnim drugim djelatnostima. Danas kada većinom koristimo sol za kuhanje, malo je poznato da ona ima ogroman broj različitih komercijalnih primjena u kozmetičkoj, tekstilnoj, kožarskoj i drugim industrijama. Danas se u svijetu godišnje proizvede dvjesto osamdeset milijuna tona soli, od čega se za prehranu koristi svega pet posto. Procjenjuje se da se industrijska sol koristi u proizvodnji više od deset tisuća proizvoda.

Sol se od davnina koristila i kao jedno od najpoznatijih sredstava za liječenje i ublažavanje niza različitih bolesti. Stari narodi koristili su sol u medicinske svrhe te je slovila kao univerzalni lijek koji može ublažiti gotovo sve tegobe.

Sol nosi bezbroj simboličkih i magijskih poruka i značenja te spada u najpoznatiji i najrasprostranjeniji mineralni apotropej. U obrani od zla, njena oštrina okusa svrstava je u moćnoga zaštitnika, a njezina moć se pojačava ako je blagoslovljena u crkvi, te je poznata svim kulturama i religijama. Posvuda su zapravo bili poznati običaji i obredi koji su se izvodili sa solju u svrhu blagoslova ili za obranu od štetnih ili loših utjecaja.

Sol se javlja i u mnogim narodnim poslovicama. U dalmatinskome priobalju u prošlosti za siromaha bi se reklo da je „željan kruha kao Vlah soli“, jer vlaško je stočarsko stanovništvo zaleđa, u nedostatku prirodnih izvora soli, bilo stalno okupirano njenom nabavom iz priobalnih područja.  Naime, sol je u velikim količinama trošila stoka pa su sve stočarske zajednice bile ovisne o njoj.

U Hrvatskoj nema rudnika soli, ali su zato izvor soli bile morske solane diljem obale i otoka. Istočna obala Jadranskog mora, zahvaljujući povoljnim hidrometeorološkim prilikama s dugim, toplim i suhim ljetima, iznadprosječnom salinitetu mora, povoljnim vjetrovima i razvedenoj obali s brojnim uvalama i pličinama, ima idealne uvjete za razvoj solarstva. Hrvatska je zemlja solne kulture, čiju je povijest stoljećima obilježavala proizvodnja i trgovina soli. Na našoj se obali nalaze neke od najstarijih solana u Europi, koje su nekad donosile ogromno bogatstvo. Ako je poput zlata i sol kroz stoljeća mjerilo bogatstva, onda je Hrvatska u kojoj stotinama godina postoje čak tri solane –  stonska, ninska i paška – mala, ali doista bogata zemlja. Ipak, kao jedna od najstarijih u Europi, među njima posebno mjesto zauzima stonska solana, čija povijest započinje u rimskom dobu, a od srednjega vijeka Dubrovačkoj Republici solarstvo postaje ključnom gospodarskom granom upravo zahvaljujući stonskoj solani. U izuzetno dugom povijesnom kontinuitetu solana nikada nije gubila na važnosti, a značaj Stona kao grada soli potvrđuje se još i danas u pogonima najstarije aktivne solane u Europi. Stonska solana tako je svojevrstan fenomen, jer je kroz svoju bogatu povijest zadržala tradicionalnu proizvodnju koja se, dakle, nije mijenjala sve do danas, kao što se do danas nije promijenila ni iznimna kakvoća soli: čista, bijela, sjajna i ukusna – stonska je sol i bez aditiva, što znači da zadovoljava sve suvremene ekološke kriterije. Uz to što je sol prirodno blago Hrvatske, i stonska solana je po svojim arhitektonskim obilježjima zadivljujući spomenik kulture, a time i potencijalna turistička atrakcija. Međutim, usprkos kvaliteti soli i njezinoj svekolikoj važnosti, ova solana danas nažalost još uvijek nije dostatno prepoznata ni pozicionirana na hrvatskom gospodarskom i ekološkom tržištu, pa ni na zemljovidu važnih i zaštićenih kulturnih spomenika.

Izložba ostaje otvorena do 31. prosinca 2022.

Nives Matijević

Povezani članci

Deklaracija – povijesna prekretnica

HF

Prvu nagradu osvojio Ino Zeljak

HF

Volim neobično, drugačije i provokativno

HF

Akvareli Sonje Đurić

hrvatski-fokus

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da ste s ovim u redu, ali ako želite možete se odjaviti i ne prihvatiti. Prihvati Pogledaj više...