Sudjeluje li Plenković u podjeli plijena?
Aktualni sat u Hrvatskom saboru se pretvorio u cirkus. Međutim, taj cirkus nije više zabavan. Umjesto smijeha i opuštenosti stvara se gorak okus, nezadovoljstvo, nepovjerenje i propitivanje, tko u parlamentu radi za narod, boljitak, napredak, sreću i zadovoljstvo. Oni, gotovo svi, lijevi, desni, u centru i na pojedinim marginama, rade isključivo za sebe, svoju promidžbu, svoj ostanak i i opstanak. Pitanja zastupnika kakva god bila i čija god bila, ostaju, uglavnom bez odgovora. Vodi se svojevrsni rat, gdje nema pobjednika, niti pobijeđenih. Pitanje je predsjedniku Vlade određeni šlagvort za samohvalu sebe i svoje Vlade. Predsjednik Vlade je režiser ove predstave. Uvijek ima spremne odgovore, koji se mogu nazrijeti i očekivati. Puno je tu ironije, vrijeđanja, omalovažavanja i samohvale. Cilj Aktualnog sata se izgubio, baš kao i ciljevi pojedinih pitanja. Gotovo na nijedno pitanje, čak ni tamo gdje se moglo odgovoriti s da ili ne, nije dobilo odgovor, već cijeli ekspoze, što zadire u bližu i daljnju prošlost, što narušava integritet onoga tko pita, izvrgava ga ruglu, dovodi u pitanje njegovu vjerodostojnost, uz pregršt pogrda na osobnost dotičnoga. To se uglavnom odnosi na oporbene zastupnike. Pitanja zastupnika pozicije su uglavnom namještena i dogovorena. Ponekad su zaista prozirna i pomalo glupa. To su ulizivačka pitanja u kojima se naziru hvale, pohvale i uzdizanje vladajućih, posebice premijera. To se očituje i u takozvanoj povredi poslovnika, gdje se daje izravna podrška premijeru ili nekom ministru. To je više ne slušljivo i ne gledljivo. Točno znam što će koji HDZ-ovac ili koalicijski član reći, čim digne ruku. Zar oni ne vide, da su smiješni, odnosno glupi? Možda su im to zadaće koje moraju odraditi. Pojačati premijerovu samohvalu i “uvjerljivost”, koji vrlo vješto balansira i održava se u tom sukobljavanju, čak i onda kad padne na konopce. Uvijek je spreman na obrambene mehanizme, kako bi se zaštito i od sebe odbacio svaku sumnju i krivnju. Ovih dana bolna točka koje se lovi oporba je pljačka INA-e. Premijer se ne smatra nimalo odgovornim, a kamoli krivim za tu neviđene pronevjeru, drskost i otimačinu, preko milijarde kuna. On, naime, kako kaže proces prodaje INA-e MOL-u nije započeo. To se dogodilo u vrijeme Račanove vlade, a eskalirao za Sanaderove vlade. Aktualnog premijera je sve to dočekalo. Nije ga dočekalo zatvaranje Sisačke rafinerije i odvoz nafte i plina u Mađarsku po niskim cijenama, od kojih kupujemo derivate tih sirovina, po visokim cijenama. To je njegova vlada omogućila, odnosno njegovi ministri. Ta gospoda se isto poput premijera ne osjećaju nimalo odgovornim za te svoje rabote. Dapače! Radili su u interesu Hrvatske i za “naše građane”. Tih naših građana su puna usta aktualnog ministra energetike.
“Neka se ne boje naši građani. Ove zime bit će tople, vode, struje i grijanja, po subvencioniranim cijenama, koje je osigurala vlada.”, preko TV, sa svojih košarkaških visina, poručuje aktualni ministar, bahato, nabusito, oholo, pun sebe i svoje umišljenosti.
Onaj drugi. Bivši ministar, iz istog resora se nekako pritajio i umirio ovih dana u dubokom zaklonu HNB-a, gdje kao viceguverner brine o “našim građanima”, pretvorbi kuna u eure i stabilizaciji valuta. Taj je na vrijeme pobjegao, kako iz vlade, tako i iz NO INA-e. On po običaju nije ništa znao o krađama u INA-i. To se događalo u četvrtom ešalonu direktora pojedinih sektora. O tempora, o mores!
Čemu služe Nadzorni i Upravni odbori u pojedinim firmama, i institucijama? Je su li to samo mjesta za uhljebljivanje podobnih i odanih članova HDZ-a ili tijela koja nadziru, brinu i odgovorna su za cjelokupno zakonito poslovanje. Ovih dana se piše kako su u tim tijelima, uglavnom fikusi, što se govori i o novim članovima NO INA-e, koje su vladajući jedva “sklepali” i predložili. O tomu se nije govorilo na aktualnom satu. Koga to uopće zanima. Na tome se ne stječu politički poeni. Politički poeni se stječu na obostranoj svađi saborskih zastupnika, predsjednika Sabora, zastupnika i predsjednik Vlade. Barem si oni tako misle. Međutim, te prepirke su prešle sve moguće granice. To više nikoga ne zanima. Sve je to s predumišljajem i isprovocirano. Često su te provokacije same sebi svrha. Ako se ni na koji drugi način ne može postići pozornost i sveopća pažnja isprovocira se predsjednik sabora, koji dijeli opomene i kazne. Tako se dođe u javnost i tobože postiže veća popularnost. Kaj god! Nismo baš takve neznalice i budale kakvima nas smatraju.
Pitanje predsjedniku Vlade je li on sudjeluje u podjeli plijena, kojeg nezakonito steknu pojedini HDZ-ovci je jedno od takvih pitanja. Iluzorno je bilo za očekivati jednoznačni pozitivni ili negativni odgovor. Predsjednik Vlade je za odgovor pripremio salvu pogrda i “povijesnih” argumenata, da što više omalovaži i osramoti zastupnicu. Tko je profitirao na ovom pitanju? Nitko. Bilo je to gubljenje vremena, kao i čitav taj dan, kad je aktualno prije podne postalo povečerje.
Priča se da se ministar Ivan Paladina umorio od obnove Banovine i Zagreba od potresa. Kako bi to otklonio predsjednik Vlade ga onako uz put, preko reda upitao. Je li to istina? Je si se umorio? Ovaj je rekao da nije. Zar to spada u Aktualni sat. Ne, ni u kojem slučaju, osim u nastojanju što više poniziti saborske zastupnike, kao i sve nas koje bi oni trebali zastupati.
Ima toga još puno. Nije vrijedno trošiti vrijeme i papir. Aktualni sat je postao sam sebi svrha. Nije to više niti cirkus. Svaki cirkus ima svoj cilj. Ovakav Aktualni sat nema cilja, niti svrhe, osim predstave u režiji aktualnog premijera.
