Beškeru, ne uspoređujte Kraljevinu Hrvatske, Slavonije i Dalmacije (NDH) s Putinovom Donjeckom Narodnom Republikom
Pripremam knjigu pod naslovom “ANDREJ NEMOJ ŠUTJETI, RECI NAM ČEGA SE I KOGA SE BOJIŠ” u kojoj ću mr. sc. Andreju Plenkoviću, predsjedniku Vlade Republike Hrvatske, postaviti nekoliko fundamentalnih pitanje. U knjizi će se naći i moje jučerašnje pismo, koje sam poslao Inoslavu Beškeru, ugledniku hrvatskog i europskog novinarskog pera, a koje – autorizirano – glasi ovako:
Dobar glas (iz Europe) daleko se čuje: mr. sc. Andrej Plenković
Gospodine Beškeru,
Ne za mene – za sebe. (radi se o ponudi za suradnju na projektu “izlučenih knjiga” – 2.800 boljševicima nepoćudnih naslova, kojega sam predložio Knjižnicama Grada Zagreba)
Uvijek sam rado čitao Vaše tekstove, ali ste me ovom svojom provokativnom tvrdnjom o usporedbi Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije (pod imenom Nezavisna Država Hrvatska) s Putinovom Donjeckom Narodnom Republikom, zaista – dotukli.
Dakle, idemo logičnim redom.
Ja sam živio i u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj i “pri Drugu Titu”.
Ali, to ne znači da sam ja bio sljedbenik bilo (samo kroz Poglavnikovu besjedu, “na časnu riječ”, utemeljenog) Ustaškog pokreta, bilo Komunističke Partije Jugoslavije (nastale u srpnju 1948. isključivo za potrebe Druga Tita).
Ja sam Hrvat, rimokatolik, vanpartijac, ideologijski neutralan.
Pa, smatram, s Vaše strane možda i nehotice izrečenom, izuzetno teškom klevetom kad se moja Država Hrvatska izjednačuje s (prijelaznom) boljševičkom tvorbom Vladimira Putina.
Vidite,
Sutra ću pisati, malo odmjerenije nego Vama, gđi Hanžeković, unuci moga dragog mentora Marijana, u čiji sam dom(!) uvijek rado zalazio.
Njeni, recimo tako: pouzdanici, u “Jutarnjem listu”, dodao bih: simpatičnog Nine Pavića, pišu da je nekakav Odbor (valjda na čelu s onim probisvijetom iz Istre: Ljubom Drndićem) priključio – pazite sada ovo – Dalmaciju i Istru, preko Hrvatske, Jugoslaviji.
Gospodine Beškeru, zašto nas podcjenjujete, zašto nas smatrate umobolnim. Ta,
- Kraljevina Hrvatska, Slavonije i Dalmacija nikada nije ušla u tvorbu zvanu Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca, koju je britanski agent Aleksandar Karagjorgjević 3. listopada 1929. nazvao Jugoslavijom, uzevši nam – onako uz put – Srijem.
- Komunistička Partija Jugoslavije nakon 1932. godine – nije postojala.
- Drug Tito (još jedan londonsko/moskovski agent) nije bio generalni sekretar KPJ od listopada 1940. (Peta Konferencija KPJ), jer ta Konferencija nikada, pa ni u listopadu 1940. godine nije održana.
- Ustanak “naroda Jugoslavije” je “podigao” Drug Tito i njegova 3 istovrsna drugara, a ne Komunistička Partija Jugoslavije, niti njen Centralni Komitet (koji uostalom i nije postojao).
- Od 11. travnja 1941. (NN br. 1) naša hrvatska država zove se – kratko i jasno – Država Hrvatska. Ono “Nezavisna”, zar moram dokazivati zašto je to učinio 29. travnja 1941. godine, dodao je (samoinicijativno) Dr. Ante Pavelić.
- Jer, sve do 17. travnja 1941. (na skupu u Banskim Dvorima, u društvu – svakako: Mile Budaka, Mladena Lorkovića, Slavka Kvaternika, Vladimira Bakarića i Andrije Hebranga, a vjerojatno Josipa Broza, onog “s Trga bana Josipa Jelačića, ali ne i Druga Tita iz Beograda “sa sjednice održane 4. jula 1941.”) u rukama Dr. Ante Pavelić nije imao ništa, pa je morao izvući neki “adut iz rukava!” (malo za dodatak, moj časopis “Država Hrvatska” br. 18).
- AVNOJ, ZAVNOH i Ljubo Drndić nemaju nikakve sveze s Kraljevinom Hrvatskom, Slavonijom i Dalmacijom (Državom Hrvatskom), pa ako baš hoćete ni s londonskom malo ovamo, malo tamo, Jugoslavijom. Mi Hrvati imamo samo: Kralja, Hrvatski Državni Sabor, Zemaljsku Vladu i Bana.
Dakle,
Gospodine Beškeru: Ne dirajte mi NEZAVISNU!
Gospodine Bešker,
Što Vam nudim?
Nudim Vam da napišete “nešto” o predmetnoj temi (ili o čemu god još hoćete) u mojoj knjizi sve što Vam je na volju i na pameti, a bez ikakvih mojih intervencija.
A Vi ste (kao) nezadovoljni!
Hoćete valjda da Vas pošaljem u Lepoglavu, kao što su mene Drugovi poslali na 33 mjeseca, jer sam tobože nagovarao/poticao “službenu odgovornu osobu” kako će glasovati, iako je ta osoba bila bez ijedne dionice, i to upravo JA i MOJA SUPRUGA MARIJA koji smo bili (dakako, u ime tajnih ortaka) vlasnici preko 50 % društvenog kapitala trgovačkog društva.
Zar mislite da bi Drug Tito to meni pružio, što ja Vama nudim? Bez obzira što ćete odlučiti, ipak, želim Vam dobro zdravlje, brojna djela i časno mjestu u (hrvatskoj) povijesti.
