“Učionska godina započimlje dnevom 1. rujna i traje do 15. srpnja…”
Poznato je da Frano Supilo koji je pohađao pripremne razrede Gimnazije biva iz iste isključen poradi demonstracija protiv prijestolonasljednika Rudolfa 1885. godine. Manje je poznato da je tada Supilo otišao u Pomorsku školu, ali bivajući bez novaca morao je upisati srednju poljoprivrednu, jedinu koju je država stimulirala. Supilov otac je bio zidar, u doba Titove Jugoslavije vrlo unosno zanimanje, u doba Austro-Ugarske i kraljevine Jugoslavije taj težak posao slabo se plaćao, a konkurencija je bila velika.
Došao sam do Statuta, tj. Ustanove zemaljskog poljodjelskog zavoda u Gružu (Gruž se tada smatrao zasebnim gradićem, Lapad bijaše pustopoljina), tj. “Statuto dell’ Istituto agrario provinciale di Gravosa” (Gruž). Statut je dvojezični, godina tiskanja je 1893., Dionička tiskara u Zagrebu. U prvoj točci Statut naglašava zadaću odgoja poljodjelaca, “naosob” vinogradara i vrtlara. U točki 2 se naglašava da Zavod zavisi od zemaljskog odbora dalmatinskoga, ali da ” C.k. (cesarsko kraljevsko) Ministarstvo poljodjelstva koje zavod izdašno potpomaže iz državnih sredstava ima pravo nadzirati zavod i u tu svrhu odrediti stalni mjestni državni nadzor.”
Učenici se dijele na redovite koji prebivaju u zavodu i drže se kućnoga reda, izvanredne koji su samo na predavanju i goste “koji se upišu i redovito pohađaju (str)ukovno (!, tj. nauk op., T.T) porabne tečajeve vinarstva, uljarstva itd
“Tražbice imadu biti opsrkbljene
- a) krštenicom na dokaz dovršenih 15 godina
- b) liečničkom svjedočbom, dokazujućom zdrav i čvrst tjelesni ustroj
- c) obćinskom i župničkom svjedočbom na dokaz povoljna ćudoredna ponašanja; (Supilo je bio protivnik monarhije, demonstrant i ateist op., T.T.)
- d) učionskim svjedočbam, kojim se dokazuje dobrim uspjehom svršena pučka škola”.
Za hranu i liječenje manjih bolesti ima svaki pitomac plaćati 180 forinti u dvije rate.
Usto treba sa sobom donijeti: “dvije četice (četkice), jednu za haljine, drugu za postole (cipele); dva češlja od kojih jedan gusti (uši, op., T.T.); tri para postola, šest košulja; četvero gaća (hlača) ; šest para bječava (čarapa); šest ubruščića i pristojne i dobre haljine.”
Izvanredni učenici su svaku četvrt godine plaćali 10 fiorina.
Točka 8.: “teoretično” i praktično pouka obuhvaća najvažnije grane kojima se pučanstvo u dalmatinskom primorju većinom bavi. Naukovni je jezik hrvatski ili srpski. (baš se kalemimo, op., T.T.)
Članak 9. kaže da je pouka dvogodišnja, “te će biti udieljivana u dva tečaja.”
“Učionska godina započimlje dnevom 1. rujna i traje do 15. srpnja…”
Članak 10: “Pouka bit će predavana kroz 6 sati na dan u oba tečaja. Praksa trajat će najmanje 5 sati na dan, a do potrebe i cio dan, u kojem slučaju će se teorija za njeko vrijeme prekinuti. Teorija ima svedj predhoditi praksi ili barem biti s ovom udružena.”
Članak 11. govori o javnom ispitu koncem školske godine kojem nazoči odaslanik zemaljskog odbora. Učenici prvog tečaja dobivat će svjedodžbu u kojoj će biti ocjene iz pojedinih predmeta, dok će učenici drugog tečaja dobijati “svjedočbu odpustnicu” u kojoj će biti predmeti “obiju tečaja sa ukaznom ocjenom u napredku marljivosti i ćudorednosti.”
Naukovna osnova za prvi razred osim vjeronauka imala je:
“računica: četiri glavna računa prostim i desetnim brojevima, razmjeri, trojno pravilo, družbeni račun”, (vidjeti rad akademika Žarka Dadića op., T.T.)
“mjerstvo i mjeračina”, “plohomjerstvo”.
Vježbe u čitanju i pisanju uz stil i gramatiku imale su i osnove zemljopisa.
Kemija je osobito učila “organičku i vinarsku lučbu”.
Fizika i zrakoslovlje obuhvaćala je i primjenu sprava i meteorološka opažanja.
Zoologija je uz anatomiju “živina” opisivala i biljke i nametnike važne za poljoprivredu.
Učilo se i botaniku, mineralogiju (posebno sastav i nastanak tala), te ratarstvo i biljarstvo sa naglaskom na strojeve, gnojenje, obradu tla, buhač i duhan.
Povrćarstvo je proučavalo i gljive, te štetne kukce.
Vrlo detaljno voćarstvo uz postupke u voćnjaku bavilo se i skladištenjem, trgovinom, transportom i klasifikacijom voća.
U drugom razredu su vjeronauk, mjerstvo i mjeračina, vježbe u čitanju i pisanju te matematika uglavnom isti, uz izučavanje praktičnih matematičkih slučajeva.
Agrikulturna kemija bavi se i gnojivima, gljivama i kvasnim i pljesnim. Rad na mikroskopu i lakše kemijske analize dio su programa.
Svilarstvo i pčelarstvo su praktični, čuvanje sjemena, “dušenje kožurica, bolesti svilca”, čuvanje i čišćenje saća, bolesti pčela isl
Maslinarstvo je važan predmet, uljarstvo je poseban predmet sa strojevima za pravljenje ulja, čišćenje, bistrenje, čuvanje ulja…
Vinarstvo se detaljno bavi dozrijevanjem grožđa, analizom sastava, pripravljanjem sušica (suhvica), mošta, kemijskom analizom mošta i vina i sl.
Gradnja podruma i pravljenje bačava, spravljanje stolnoga vina, deserta i pjenušca, bijeloga i crnoga vina, vino za križanje, rakija i srijež. /vinski kamen/
Ravnanje malim imanjem i knjigovodstvo bio je poseban predmet; crtanje je bilo nedjeljom dva školska sata (prostoručno, geometrijsko i “tlovidno”), te svake druge nedjelje predavanja samih pitomaca o vinogradarstvu i dr.
Praksa je uz rad u vinogradu i masliniku obuhvaćala pravljenje ulja, rakije, vina, spremanju i priređivanju voća. Poznavanje vrsta voća i grožđa, rukovanje strojevima, vezivanje bačava, radnjama od drva (rešetke, ručice), radnjama od slame (pletenju košića i bojanju pruća), te rad sa pčelama i svilcem i uporaba mjerničkih sprava bilo je dio praktične nastave.
Praksa je bila 5 sati dnevno, a teorija se može (osobito za jematvu) obustaviti.
Vodi se dnevnik prakse i o njemu tjedno raspravlja.
Postoji tablica sa satnicom predmeta, te popis učila; “cielo imanje, podrum za vino, knjižnica, zbirke (prirodoslovna, zrakoslovna), kemički laboratorij, zanatoslovna radionica, pčelinjak…, aparati za uzgoj svilca.”
O pravima osoblja i nastavnika, uvjetima za mirovinu neću pisati, ali zgodno je napomenuti da osoblje čini ravnatelj, učitelji, prefekt (?!), vrtlar.
Učiteljsko osoblje ima poznavati naukovni jezik i talijanski.
Ravnatelj ima biti usposobljen za poljodjelske škole i po mogućnosti poznavati njemački jezik.
Plaća ravnatelja je 1.500 fiorina (forinti), plus kvinkvenalni (svako 5 godina) dodatak od 5 fiorina. Ima pravo na stan u zavodu.
Plaća nastavnika je 1.200 fiorina, plus 4 kvinkvenalna dodatka od 100 fiorina.
Ima pravo na 1 sobu u zavodu ili na godišnjih 120 forinti stanarine.
Prefekt ima biti usposobljen za pučkog učitelja, nadgleda pitomce i poučava ih u osnovnim znanjima. Plaća mu je 200 for, ima pravo na stan (sobu) i “cielu obskrbu”.
Vrtlar ima dokazati da je završio dobrim uspjehom kakav vinogradarski ili voćarski zavod, ili poljodjelski i da je kroz više godina bio zaposlen u “ovijem strukama”.
Plaća mu je 300 for., ima pravo na stan (jedna soba) i “cielu obskrbu”.
Potpisuje cesarsko kraljevski namjesnik David 06 lipnja 1893.
Nije čudo da je jedini praktični političar u Jugoslavenskom odboru i Saboru bio Frano Supilo, ostalo je bila “papirnata inteligencija”.
Supilo je poznavao talijanski, mađarski, engleski, a moguće i francuski jezik.
A zašto je Supilo mrzio Austriju, pa i Medović, te Meštrović koji bi bez Austrije namjesto slavni kipar bio pastir pitanje je vrlo zanimljivo?
