Gospodarska politika
Među IDS-ovim biračima omiljena je pošalica: „Bolje da nas kredu naši, nego oni priko Učke”. Time opravdavaju što ih je IDS učinio sirotima, što su ostali bez posla, bez domova, kada ih kamatare, blokiraju, kada ribari za koje se nije europarlamentarac Jakovčić založio u EU Parlamentu, dobivaju slovenske kazne, kada nas svih truju sa smradom iz Kaštijuna, kada su rasprodali najatraktivnije priobalno zemljište Barbarigu i Dragoneru i mnogo drugih zemljišta diljem Istre, koja su prenamijenjena i prodana, i kada su razlikom u cijeni napunili džepove njihovi načelnici i gradonačelnici! A naši kredu li kredu.
Prenamjena poljoprivrednog zemljišta
Da pojasnim; kupi se zemljište po cijeni poljoprivrednog, 4-25 eura ovisno o položaju i kulturi (šuma, pašnjak ili maslinik), općina to zemljište prenamjeni u građevinsko, koje se zatim prodaje po cijeni od 100-200 eura, ovisno o položaju i blizini obale. Ogromna je to zarada, koja je otišla u privatne džepove IDS-ovih načelnika općina i IDS-ovih dužnosnika!
Uljanik i ostala nestala poduzeća
Da gospodari života, jer je upravo IDS upropastio i uništio živote 4 500 Uljanikovih radnika, njihovih obitelji i njihove djece. Uništio je djetinjstvo njihovoj djeci, koja su IDS-ovom pogrešnom politikom došla na rub gladi, rasturio je obitelji i raselio ih po svijetu u potrazi za poslom i egzistencijom.
I ne samo živote Uljanikovih radnika. Bez posla su prije njih ostali radnici Puljanke, Istre-Veletrgovačkog, Mljekare, Mehanike, građevinskog diva Istragradnje, svjetski poznate trikotaže Arena, i to samo u Puli, a gdje je cjela Istra? Da ne spominjem u bescjenje prodan Arenaturist, promašeni projekt Brijuni- rivijera u pulskom zaljevu, kojemu je smetalo brodogradilište Uljanik i zato ga je trebalo uništiti.
Zbog čega se mijenjao GUP grada Pule iz kojeg je jasno vidljivo da je zemljište gdje je stajao Uljanik, nema brodogradnje.
Zanimljiva je sprega Nina Jakovčića i Danka Končara, kojeg su IDS-ovci bili doveli kao spasitelja Uljanika. Danku Končaru dali su koncesiju na 99 godina za bivši kompleks vojne zone na Katarini, gdje tek sada, nakon godina otvara marinu.
Ivan Jakovčić „capo d’Istria“ dobio je lijepu svoticu od 136.089 eura neto, za sjedenje u Nadzornom Odboru njegove tvrtke Arafak u Finskoj Zanimljiva je povezanost Ivana Jakovčića i Danka Končara, gdje je opet Ivan Jakovčić bio debelo u sukobu interesa, jer je na stranici 159. financijskog izvješća tvrtke Arafak, Danka Končara navedeno da mu je u 2016. isplaćeno 68.000 eura, a u 2017. godini 63.000 eura. Kako je on bio u NO Afaraka sve od veljače 2013. godine, a odstupio je pod pritiskom sukoba interesa u kolovozu 2018. godine, nije teško pretpostaviti da je i prijašnjih godina zarađivao slične iznose samo u Arafaku, ne računajući lijepu plaću europarlamentarca.
Brijuni rivijera
Projekt Brijuni-Rivijera, osmislio je Ivan Jakovčić, kao projekt razvoja turizma na 24 kilometara obalnog pojasa od Bala do Muzila, uključivši i Pulski zaljev. Tvrtka je u 67-postotnom vlasništvu države, a 33-postotnom Istarske Županije.
I naravno Uljanik se po prvoj Jakovčićevoj ideji trebao izmjestiti iz Puljskog zaljeva, pa se spominjao čak i Plominski zaljev, a poslije su mu pospješili likvidaciju.
Krenulo se u promjenu GUP-a, Generalnog urbanističkog plana. Ali tu im se umiješala Zelena Istra, ekološka udruga građana, kojoj se takvi IDS-ovi planovi nisu bili ni ekološki, ni društveno korisni, pa je usporila realizaciju projekta Brijuni rivijera. Evo što je Zelena Istra napisala u prijavi kojoj je prijavila mjerodavnim inspekcijama prijedlog GUP-a, 25. rujna 2007.;
“Prijedlog GUP-a u suprotnosti je s općim interesom u prostoru ali i sa strukom: 10-tak novih hotela na zelenim površinama puljskog priobalja, 2 nove mega marine u pulskom zaljevu, gradnja u parkovima, cesta kroz park šumu, zaklanjanje posljednjih slobodnih vidika na more 15-metarskim građevinama, nepotrebni 40-metarski poslovni tornjevi, nametanje projekta Brijuni rivijera na preko 200 hektara priobalja pulskog zaljeva (bivših vojnih zona) na kojima se, umjesto prirodnog prostora za razvoj gradskih sadržaja, namjeravaju graditi isključivo ekskluzivni turistički sadržaji i to davanjem CIJELOG prostora u koncesiju.” http://ekologija.hr/news/post/761/zelena-istra-prijavila-konacni-prijedlog-gup-a-grada-pule-mjerodavnim-inspekcijama/
“Osim bivšeg župana Ivana Jakovčića, u nadzornom odboru i/ ili u skupštini Brijuni Rivijere sjedili su: Valter Drandić, Boris Miletić, Grgo Ivezić, Božo Biškupić, Božidar Kalmeta, Marina Matulović–Dropulić, Damir Polančec, Branko Bačić, Damir Bajs, Jerko Rošin, Ivan Glušac, Darko Lorencin, Anton Kliman, Bernard Zenzerović, Alen Damijanić, Vlatko Mrvoš… Kao što vidimo, u tvrtki se izredao sam politički vrh s nacionalne i lokalne razine, a neka su od ovih imena isplivala tijekom istraga o korupciji.
Ne pjeva mu panegirike i hvali ga na sva usta bez osnove, glavni urednik Glasa Istre Robert Frank, „ni to bez vraga” bi rekli po našu u Istri! Uključio je šjor Nino i državni politički vrh u svoje ambiciozne, a nerealizirane planove, sve u cilju zaštite od odgovornosti, jer nakon svega navedenog ništa od odgovornosti, ni materijalne, ni političke a još manje moralne! https://www.glasistre.hr/politika/ivan-nino-jakovcic-enfant-terrible-hrvatske-politike-596928
(Svršetak u sljedećem broju)
