Nikada nije bilo više nasilja nad ženama i djecom i većeg razmaha LGBT rodne idelogije nego nakon usvajanja Istanbulske konvencije!
Traganje za nečim što se i ne želi naći, veoma podsjeća na to što je tema čuvenog romana Iljfa i Petrova „Dvanaest stolica“, a to je ‘potraga’ za blagom koje više ne postoji, u jednoj od navodnih dvanaest stolica. U čemu je sličnost fabule ovoga romana i načina na koji se vodi politika u našoj državi? Sličnost je mnogostruka, sa jednom osnovnom razlikom, naime u romanu postoji samo jedan lik koji se zove Ostap Bender, a u Hrvatskoj državu vodi mnoštvo „Ostapa Bendera“, po pravilu članova stranke HDZ, raspoređenih na sva ona mjesta i sve one funkcije gdje se donose najvažnije odluke za naše društvo, a tobože u interesu Hrvatske i većine hrvatskih građana.
Naime „naši“ Ostap Benderi su beskrajno domišljati prevaranti, poput onoga Ostapa Bendera u romanu Iljfa i Petrova, a vješti u izmišljanju lažnih obećanja koje nikada niti misle ispuniti. A naš je problem što svaki novi naraštaj iznova pada na „šarm i svježinu“ ovih lažnih obećanja, te na izborima daju svoj glas hrvatskoj ostap benderovštini, odnosno izb ornim listama i osobama na njima koji su osvjedočeni domišljati prevaranti, a ne rijetko i korupciji sklone osobe sa naklonošću ka podržavanju nezakonitosti i kriminala.
U nastojanju da dođu do dužnosti i vlasti, svojim pričama zavode cijeli niz pitoresknih figura (u našem slučaju dijela populacije) – birokrata, malograđana, sitnih lopova, lokalnih moćnika, naivnih „ljubitelja“ vlasti HDZ-a, novinara čiji vokabular vrvi neistinama i poluistinama, i praznim frazama, i ‘ovisnika’ od privilegija na osnovi posjedovanje stranačke iskaznice HDZ-a. Toj armiji zavedenih se priključuju intelektualno korumpirani „stručnjaci“.
Sve te nedorasle protivnike naši Ostap Benderi nadmudruju na različite načine; jednima utjeruje strah u kosti (protivnicima HDZ-a), iz drugih pak izvlače se kune (mirovinski fondovi, INA, HEP…), nekima se samo rugaju (umirovljenicima, loše plaćenim radnicima, i sirotinji koja ‘kopa po kontejnerima za smeće’), hvaleći se povećanjima mirovina ili socijalnih davanja sirotinji po desetak kuna mjesečno.
Pa da pokušamo dokučiti i pobrojati domišljatost i prevare naših Ostapa Bendera: od samog početka svaranja nove hrvatske države napred navedenim naivcima, uglavnom onima koji su išli na prve crte rata sa srbočetnčkim agresorima u domovinskom ratu, „prodali“ su laž i prevarantsku tezu da zasluga za pobjedu u Domovinskom ratu pripada HDZ-u, pa se vršilo masovno učlanjivanje i primanje u HDZ svakojakih mangupa i negativaca, kojima je hedini cilj bio vlastiti probitak (bilo materijalni ili neki ini), dok su iskreni domoljubi ginuli i krvarili na bojišnicama diljem zemlje. A događalo se sljedeće:
– Pa čak i kada je primjećeno da je HDZ pun mangupa i profitera, to se toleriralo pod izgovorom – „pa to su ipak naši mangupi“, neka ih je!
– Ti mangupi, među kojima je bilo puno UDBA-ša, i „stručnjaka“ prodanih duša, su provodili takozvanu tranziciju i demokratizaciju, na takav način da je javnosti „prodavana“ laž da je samo u glasaju za HDZ spas od svega što nije nije bilo dobro, a pod tim se podrazumijevalo uništavanje cijele hrvatske industrijske proizvodne infrastrukture, i „pljačkaški“ izvedena privatizacija, pri čemu je sve što je nakada bilo naše, postalo njihovo odnosno njihovih domaćih i inozemnih jataka u toj grandioznoj „zakonitoj pljački“.
– Inducirani, nepotrebni i lažni masovni stečaji čak i uspješnih tvtrtki
su postali ‘modus operandi’ naših Ostapa Bendera, koji su počeli stvarati nove, ‘preko noći’ stvorene tajkune od anonimusa poput šofera, cvjećara, ratnih profitera i mangupa svih vrsta i zlih namjera.
– Sve naprijed nabrojano je izazvalo „bježanje“ iz Hrvatske takvih razmjera koje nije bilo ni za vrijeme prokletog jugokomunizma.
– Hrvatske banke su prvo sanirane našim novcima, pa potom dane u ruke stranim vlasnicima.
– Naši ostap benderovci prije svakih izbora obećavaju biračima brda i doline, na koja obećanja zaborave čim pobijede na izborima. Neprekidno ponavlaju da štite hrvatske interese, a zapravo rade sve da pogoduju stranim gospodarima.
– Narodu je „prodana“ benderovska priča o „blagu“ odnosno ili blagostanju, ako se rerendumski izglasa ulazak u EU, ali se ništa nije promijenilo na bolje, dapače Hrvatska je po svim pokazateljima iza svih onih u EU-u koji su joj nekada ‘gledali u leđa’.
– Naši ostapbenderovci na čelu s Andrejom Plenkovićem, kada Saboru predlažu svoje ‘pulene’ za ministre i neke visoke funkcije, zaklinju se da su to najbolji kandidati za ta mjesta, a kada većina njih završi pred sudovima, u zatvoru ili prisilnoj ostavci na funkcije prije nego što i on bude procesuiran, onda naš vrhovni Ostap Bender govori da nije znao kakve svinjarije radi osoba koju je on predložio.
A konačno, a što je najvažnije u njihovom ponašanju, je činjenica da se samohvalisaju s uspjesima, koji uglavnom i nisu njihovi, ali nastaju uslijed raznih okolnosti koje nisu njihove zasluge, a prešućuju i nikada ne spominju grješke i neuspjehe svoga djelovanja, za što je najbolji primjer gotovo „silovanje“ Sabora da izglasa Istanbulsku konvenciju, lagajući da ona nema veze s rodnom ideologijom (LGBT), već je u funkciji zaštite žena i djeca od nasilja?! A nikada nije bilo više nasilja nad ženama i djecom nego nakon usvajanja Istanbulske konvencije, i većeg ‘razmaha’ LGBT rodne idelogije nego nakon usvajanja Istanbulske konvencije! No tu činjenicu naši ostapbenderovci prešućuju i domišljato prevarantski i ne spominju u kontekstu laži kojima su ubjeđivali Sabor da ga treba usvojiti radi zaštite od nasilja. Ali nije učinjeno ništa da se nasilje smanji, dapače ono je drastično povećano.
Nažalost, unatoč svih nepobitnih činjenica koje su naprijed navedene, naši Ostap Benderi se grčevito drže vlasti i fotelja, oslanjajući se na populaciju izravno uključenu u pozicijske odnosni materijalne interese, što je Hrvatsku dovelo do toga da postane korupcionaški „hub“ EU-a i šire, što su zapazile i institucije EU-a zadužene za sprječavanje korupcije. Naši ostapbenderovci sitnim, kozmetičkim zahvatima tu i tamo nalaze nekog žrtvenog jarca u svojim redovima pa to prikazuju kao „grijeh“ pojedinaca za koji nisu znali, i sitnim povećavanjima plaća i smanjivanju poreza, prikrivaju svoju pravu narav i namjere u vođenju države, budući da utjecanjem na pravosuđe optužbe bivaju odbačene ili zastarijevaju, a prosječna plaća u Hrvatskoj je ravna minimalnoj plaći u Sloveniji, No to prikrivanje postaje sve jasnije sve većem broju glasača, pa HDZ više ne može da se održi na vlasti bez ‘koaliranja’ s pupovcima i i ‘prodanim’ dušama iz redova nacinalnih manjina, tobože neovisnih zastupnika u Saboru, i otpadnicima iz raznih beznačajnih stranaka i strančica.
No biračima/glasačima, čak i unutar HDZ-a, postaje sve jasnije kada Hrvatsku i Hrvate vode baši ostapbenderovci, pa nije dalek dan kada će se na izborima reći DOSTA NAM JE BILO vas, lagali ste nas i niste stvorili bolju Hrvatsku, kao što ni Ostap Bender nije našao blago za kojim je tragao, lažući i varajući sve oko sebe, jer nas više ne ćete moći varati i lagati. Tko je od Vas jamio, jamio je, ali je sada toga dosta!
