Hrvatski Fokus
Uvodnik

Zamjenom hrvatske kune globalizacijskim eurom Hrvatska je izgubila ne samo monetarnu samostalnost

Hrvatskim nogometašima u Katru treba mir, a nikako podjele na hajdukovce i dinamovce

 

  • »Euro naš novac«, slušamo svakodnevno u medijima Plenkovićevo ispiranje mozga jadnim Hrvatima. Neki bi rekli: jadnim Hrvatekima! Zamjenom hrvatske kune globalizacijskim eurom Hrvatska je izgubila ne samo monetarnu samostalnost. Izgubila je svoju povijest, svoj identitet i svoju neovisnost. Tko nas je na to naveo? Tko nam je to nasilno nametnuo? Andrej Plenković! Isto kao što nam je nametnuo Istanbulsku konvenciju, Marakeški sporazum, skinuo ploču HOS-a, doveo velikosrbina Milorada Pupovca na vlast, zaštitio komunističke zločine, ukrao nam referendum o obitelji, opljačkao Agrokor i predao ga Rusima, stavio petokraku u Rijeci… I još je sada prije odlaska uveo euro. A znate li što kaže Žarko Puhovski o zamjeni kune s eurom? Kaže da je to jako dobro jer je kuna „ustaški novac“ i jedna od posljednjih poveznica s Nezavisnom Državom Hrvatskom. Mislite li da to isto ne misli i Plenković!? Misli, misli. I ne samo da misli, pa njega su iz Bruxellesa masoni i liberalni globalisti poslali u Zagreb da uništi sve dobro što još uvijek imaju Hrvati i Hrvatska. On samo ispunjava ono za što je i poslan da uradi u Hrvatskoj.

I sada raspredati o novčanim, monetarnim činjenicama i slabostima uvedbe eura, budući se radi o prijenosu velikoga dijela ovlasti monetarne politike na Europsku središnju banku u Frankfurtu u nama u cijelosti nenaklonjenoj Njemačkoj te činjenicu da od 1. siječnja 2023. hrvatska država više ne će samostalno voditi politiku tečaja, postaje bespredmetno. A ima još uvijek članica Europske unije koje nisu zamijenile svoju valutu masonskim eurom, a to su: Švedska, Mađarska, Poljska, Češka, Danska, Bugarska i Rumunjska. I, dakako, Velika Britanija, koja je i zbog toga napustila Uniju. Šveđani nisu napustili svoju krunu, Mađari nisu napustili svoju forintu, Poljaci svoj zloti, Česi svoju krunu, Danci svoju krunu, Rumunji svoj leu, Bugari svoj lev i Englezi svoju funtu. To što su Englezi (Britanci) napustili Uniju, a da nisu napustili svoju valutu, funtu, može biti putokaz kojim će uskoro krenuti ostale članice EU-a koje nikako ne žele svoju valutu zamijeniti eurom.

Popis Plenkovićevih diktatorskih poteza

  • Društvenim mrežama kola fotografija Andreja Plenkovića s porukama koje nas podsjećaju na samo dio onoga što nam je donijela šestogodišnja diktatorska vladavina ovoga potomka rigidnih jugokomunista. Evo tih poruka: Ratificirao sam rodnu ideologiju; Nametnuo Vam Marakeški sporazum; Skinuo ploču HOS-a; Doveo sam Vam Pupovca na vlast; Zaštitio sam komunističke zločine; Ukrao sam Vam referendum; Opelješio sam Agrokor; Stavio sam petokraku u Rijeci; I još ću Vam uvesti euro. Ovaj niz nametanja diktatorskih, totalitarističkih i lijevoliberalnih zakona, propisa i odluka mogao bi se unedogled nastaviti. I ovo je dovoljno da se napokon shvati u Hrvatskoj da na vlasti imamo opasnoga ljevičara, zadrtoga liberala koji je dobio zadatak da uništi Hrvatsku, Hrvate i duh hrvatskoga čovjeka koji je tisućama godina odlijevao raznim osvajačima i njemu sličnim diktatorima.

Bidenov “spyware”

  • James Jimmy G. Rickards, bivši savjetnik Pentagona i CIA-e, otkrio je Bidenov plan da američki dolar zamijeni praćenom “spyware” verzijom. Radi se o izvršnoj naredbi pod brojem 14067 koja znači katastrofu za ulaganja i mirovinske račune. James Rickards, američki je odvjetnik, ekonomist, investicijski bankar, govornik, medijski komentator, stručnjak i publicist. Najpoznatiji je autor o pitanjima financija i plemenitih kovina. Autor je uspješnicâ Aftermath i The New Case for Gold, a sada i knjige The New Great Depression: Winners and Losers in a Post-Pandemic World (Velika depresija). Rickards je predvidio najgoru ekonomsku krizu u povijesti SAD-a. Prema njemu trenutačna kriza nije kao 2008. ili čak 1929. godine. Ova Nova depresija, koju živimo i koja je proizašla iz endemije COVID-a, najgora je ekonomska kriza u povijesti SAD-a. Većina otpuštenih zaposlenika ostat će suvišna. Stečajevi će biti uobičajeni, a banke će se vezati pod teretom loših dugova, predviđa Rickards i nastavlja: »Deflacija, dug i demografija uništit će svaku šansu za oporavak, a socijalni poremećaj pomno će pratiti tržišni kaos. Očekivati dogovor između Wall Streeta i Bijele kuće je iluzija. Najgore tek dolazi. Ali za upućene investitore, sva nada nije izgubljena«.

Dolores Cahill se ne da!

  • Dolores Cahill irska je imunologinja, molekularna biologinja i medicinska istraživačica. Također je stručnjakinja za patogene viruse i cjepiva, a njezino je akademsko istraživanje citirano preko 5900 puta. Dolores Cahill je bila članica savjetodavnog znanstvenog savjetnika irske vlade i članica Međunarodnog znanstvenog savjetodavnog odbora. Pokrenula je istraživanja na Institutu za molekularnu genetiku Max Planck u Berlinu i posjeduje nekoliko međunarodnih patenata o raznolikosti biomarkera, dijagnostici i personaliziranoj medicini. Redovna je profesorica na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Dublinu s doktoratom imunologije. Trenutačno je predsjednica Svjetskoga saveza za slobodu. Kada netko ima sve ove kvalifikacije pomislili biste kako su joj sva vrata otvorena, ali nije baš tako. “Pogriješila” je… Ustvari, nije pogriješila, ali ju sada progone. A razlog je taj što je ona tijekom lažne pandemije (pandemija je kada od neke pošasti umre preko 10 posto pučanstva kao u vrijeme gripe španjolke 1918., a kod Covida nije umrlo niti jedan posto pučanstva, pa je u pitanju – endemija, a ne pandemija) vodila kampanju za ukidanje karantena i nepotrebnu eroziju naših sloboda. Umjesto toga, dr. Cahill zalaže se za dokazanu znanost u prevladavanju ove krize. Cahill od početka globalizacijskoga fašizma tvrdi da se COVID-19 može spriječiti uzimanjem vitamina C, vitamina D i cinka, te da je najdjelotvornije liječenje u obliku hidroksiklorokina, jeftinog lijeka protiv malarije i autoimunih bolesti. Hrabro je izjavila da će djeca koja nose masku biti izgladnjela od kisika i brzo će im se smanjiti IQ. Tvrdi da su cjepiva na bazi RNK, učinila više štete nego koristi. “Da mi platite deset milijuna ne bih to prihvatila. Prije bih otišla u zatvor. Da me netko cijepi cjepivom RNK, optužila bih ga za pokušaj ubojstva”, rekla je ona. Tvrdila je kako nam je nepotrebno tzv. socijalno distanciranje i da se samo tri organizma prenose na taj način zrakom, a to su: tuberkuloza, velike boginje i ebola. Hrabra Dolores Cahill pozivala se na načelo “akademske slobode” koje se prakticira još od antičke Grčke i ušla je u njemački sveučilišni sustav iz kojeg je usvojena u Sjedinjenim Državama 1876. godine, osnivanjem prvoga američkog istraživačkog sveučilišta, Sveučilišta Johns Hopkins. Akademska sloboda namijenjena je zaštiti potrage za istinom. Pravo je članova akademske zajednice da se bave istraživanjem, objavljuju i podučavaju bez ograničenja ili nadzora od svog poslodavca. Unatoč načelu “akademske slobode” koje se prakticira od pamtivijeka, dr. Cahill su napadali razni bolesni sljedbenici Rockefellerove zaklade, Klausa Schwaba, Billa Gatesa ili Georgea Sorosa.

Nesuglasice između Pariza i Berlina

  • Nakon izlaska Velike Britanije iz Europske unije pojačavaju se napetosti i svađe između Francuske i Njemačke. Svađe već postaju i javne. Javno su se posvađali njemački kancelar Olaf Scholz i francuski predsjednik Emmanuel Macron. Iako obojica izražavaju sve veću zabrinutost zbog „nepoštene konkurencije“ SAD-a i „potencijalnu potrebu“ da Europa uzvrati udarac, ipak se i dalje svađaju. Scholz i Macron nedavno su u Parizu razgovarali tri i pol sata i složili se kako nedavni planovi subvencija američke vlade predstavljaju mjere kojima se narušava tržište, a čiji je cilj uvjeriti kompanije da prebace proizvodnju u SAD, kažu ljudi upoznati s njihovim raspravama. I to je problem koji bi Europska unija trebala riješiti. Nesuglasice oko tog pitanja uslijedile su nakon neslaganja javnosti posljednjih tjedana oko ključnih političkih pitanja kao što su energetika i obrana, čime se razbija ono što se često smatra središnjim političkim savezom EU-a između dvaju najvećih gospodarstava. Međutim, unatoč dobrom jelu i šampanjcu, čelnici se nisu dogovorili kako se suprotstaviti Washingtonu koji nastavlja sa svojim zakonom protiv inflacije, koji nudi smanjenje poreza i energetske povlastice za kompanije temeljene na ulaganju na američkom tlu. Konkretno, nedavno potpisano američko zakonodavstvo potiče potrošače da “kupuju američko” pri odabiru električnog vozila – potez koji je posebno opasan za velike autoindustrije poput francuske i njemačke. Macron i Scholz se slažu kako treba Amerikancima odgovoriti protumjerom: Kupujte europsko!, ali ne znaju što dalje. Tu se nisu dogovorili o načinu djelovanja protiv SAD-a. Budući su u EU-u pristali na osnivanje “Radne skupine EU-a i SAD-a za Zakon o smanjenju inflacije” za očekivati je da se ne treba ništa očekivati od ovakve skupine što znači da ne znaju kako se suprotstaviti Washingtonu bojeći se za smanjenje izvoza u to bogato i brojno tržište. Jednostavno se bore otvoriti ratničku frontu prema SAD-u i pokrenuti otvoreni “trgovinski rat” u kojem nikada nije bilo pobjednika.

 Čitajte u Hrvatskom fokusu 

• U ovom, 644. broju Hrvatskoga fokusa, između ostaloga pišemo o opasnostima 5G i sve ostale mikrovalne telekomunikacijske tehnologije. Prenosimo poruke Stevea Kirscha, osnivača i izvršnog direktora Fonda za rano liječenje Covid-19 u kojima ovaj planetarno poznati liječnik zagovara liječenje covida-19 kombinacijom ivermektina i fluvoksamina. Podsjećamo na Freda Goldberga (1942.-2016.), klimatskoga analitičara i autoriteta za polarnu povijest i istraživanje koji je uz pomoć znanosti dokazao kako ne treba vjerovati onima koji zagovaraju teoriju o globalnom klimatskom zagrijavanju našega planeta. U uobičajeno izvrsnoj znanstvenoj analizi tzv. globalnoga zatopljenja, u vrijeme održavanja konferencije UN-a na tu temu u mondenom egipatskom ljetovalištu na obalama Sinaja, suradnica Rodjena Marija Kuhar piše kako u mnogim dijelovima svijeta, ‘Zelene’ još uvijek slave kao spasitelje okoliša i čovječanstva, a da je pritom rijetko tko primijetio pretvorbu zelene boje u smeđu boju, odnosno prijelaz njihove ekološko-socijalne agende u čisti fašizam. U drugom tekstu suradnica Kuhar piše o autoru Davidu Hughesu koji se opravdano pita što se sve nalazi u takozvanim „cjepivima“ protiv COVID-19? Nizozemski znanstvenik Philippe van Wanbergen tvrdi: Ako niste cijepljeni, klonite se cijepljenih što je više moguće. Suradnik Teo Trostmann nas podsjeća na engleskoga novinara i satiričara Malcolma Muggeridgea predstavivši nam neke njegove misli. U jednoj od njih Muggeridge tvrdi da su Karl Marx i Sigmund Freud dva velika razarača kršćanske civilizacije, od kojih je prvi zamijenio evanđelje ljubavi evanđeljem mržnje, dok je drugi potkopao srž koncepta ljudske odgovornosti. Suradnik Laslo Torma Andreja Plenkovića smatra najobičnijim hrvatskim Ostapom Benderom. Lili Benčik analiza rad protuhrvatskih udruga SABA i VEDRA i zaključuje kako one kroz širenje jugokomunističkih lažu ustvari stoje na načelima suvremene velikosrpske teorije i politike koja negira samo postojanje Hrvata, a time i hrvatske državnosti. Naći ćete još puno zanimljivih tekstova i tema na koje dajemo i neke vrlo bitne odgovore.

Sretno ‘vatreni’!

  • Izbornik Zlatko Dalić odredio je 26 igrača koji bi trebali ići na Svjetsko nogometno prvenstvo u Katru od 20. studenoga do 18. prosinca ove godine. Na popisu su:

Vratari: Domagoj Livaković (Dinamo), Ivica Ivušić (Osijek), Ivo Grbić (Atletico Madrid);

Bočni braniči: Josip Juranović (Celtic), Josip Stanišić (Bayern), Borna Sosa (Stuttgart), Borna Barišić (Glasgow Rangers);

Srednji braniči: Joško Gvardiol (RB Leipzig), Dejan Lovren (Zenit), Josip Šutalo (Dinamo), Domagoj Vida (AEK), Martin Erlić (Sassuolo);

Vezni red: Luka Modrić (Real Madrid), Marcelo Brozović (Inter), Mateo Kovačić (Chelsea), Mario Pašalić (Atalanta), Lovro Majer (Rennes), Nikola Vlašić (Torino), Luka Sučić (Salzburg), Kristijan Jakić (Eintracht Frankfurt);

Napadači: Ivan Perišić (Tottenham), Bruno Petković (Dinamo), Andrej Kramarić (Hoffenheim), Ante Budimir (Osasuna), Marko Livaja (Hajduk), Mislav Oršić (Dinamo).

U odabiru nema novosti. Koje je Dalić izabrao ti su i bili na popisu. Da se nije ozlijedio Lovre Kalinić u Katru ne bi bilo Grbića, iako bi bilo bolje da je kao treći vratar bio mladi Dominik Kotarski. Zbog budućnosti. U medijskoj javnosti se postavljalo pitanje tko je bolji za zamjenu ozlijeđenoga Brozovića na mjestu zadnjega veznog, Josip Mišić ili Kristijan Jakić? Dalić je izabrao Jakića koji ustvari ni ne igra na tom mjestu što bi mogao biti veliki problem ukoliko se Brozović ponovno ozljedi. Od 26-orice nema igrača koji bi ga mogao zamijeniti. Bilo je navijanja i za srednjeg napadača Antonija Mirka Čolaka (više) i Josipa Brekala (manje). Na kraju je Dalić ispravno postupio i nije uzeo nijednoga. Cijeli popis odabranih, njih 26, i onih koji nisu izabrani a bili su na širem popisu, njih 8, može se analizirati iz raznih aspekata i rakursa.

Kako nam treba mir i kako su nogometaši, naši „vatreni“, najveći zagovornici i pronositelji domoljublja, pokušat ću biti što manje subjektivan. Kod vratara prva dvojica, Livaković i Ivušić, igraju u HNL-u što je ustvari nedostatak. Možda je Livakovićevo branjenje u Ligi prvaka dovoljno da bude smiren u prvom trenutku. Četiri bočna braniča su nam najslabiji dio vrste. Jedino Sosa zadovoljava kriterije modernoga nogometa, dok ostala trojica ne u cijelosti, posebice Barišić. Ukoliko Juranović ne bude ozlijeđen mladi Stanišić, koji je prije svega pozvan „za budućnost“, teško će moći odigrati nekoliko utakmica za redom. Kod srednjih braniča nema problema. „Problem“ je samo koga za koju utakmicu postaviti da igra. Istina, Erlića toliko ne poznam, ali treba vjerovati Daliću i ljudima oko njega. Udarni vezni trojac – Brozović – Kovačić – Modrić – smatra se najboljim trojcem na svijetu. I zamjene nisu loše iako je Sučić pozvan među 26-oricom isto kao i Stanišić da nam ih Nijemci ne otmu. Zamislite samo da smo uspjeli dovesti američkoga Hrvata Kristijana Pulišića…! Gdje bi nam bio kraj! I sada dolazimo do napada. To nije lako ni vidjeti a ni znati, jer u suvremenom nogometu nema nekadašnjih klasičnih nogometaša. Sve je podređeno improvizaciji. Uz dvojicu bočnih braniča najvažnija su druga dvojica bočnih napadača. Tu su, prema Daliću, glavni Pašalić (desno) i Perišić (lijevo). Zamjena za Perišića je Oršić, dok za Pašalića nema zamjene. Majer ga je mijenjao dosad, ali on je više za igru u sredini. Šteta je što se Luka Ivanušec nakon operacije „trbušnog zida“ u Münchenu nikako nije vratio u prijašnju formu iako mu je Ante Čačić (ne)opravdano da(va)o puno šansi. Za srednjeg napadača konkuriraju Livaja i Petković. Hajdukovci zagovaraju igranje Livaje, koji je prije Hajduka bio u Dinamu, dok dinamovci navijaju za Petkovića, koji je prije dolaska u Dinamo navijao za Hajduk. (Kod nas u Hrvatskoj nikada ništa nije jednostavno i dovoljno jasno.) Ostaje pitanje gdje su tu Vlašić, Majer, Budimir i Kramarić? Vlašić i Majer će mijenjati naš atomski vezni trojac, a također igrati i u napadu na boku kada bude trebalo. Budimir će čekati da kao treći vođa napada dobije šansu, dok je Kramarić jedina naša prava osmica koja iz drugoga plana i može puno toga učiniti. One Dalićeve priče da će na SP u Katru ići samo oni koji igraju u svojim klubovima nisu ispoštovane a nisu mogle jer Grbić ne brani u Madridu, Stanišić ne igra u Bayernu, a i Kovačić, Mayer, Budimir i Jakić sve manje igraju u Chelseu, Rennesu, Osasuni i Eintrachtu. Možda je to i bolje. Bit će odmorniji i mogu dati puno više.

Mnogi me pitaju kako će Hrvatska proći u Katru? To nitko ne zna. Ovo će prvenstvo biti s najviše iznenađenja. Ovo je prvo Svjetsko prvenstvo za koje se gotovo nitko ne će pripremati. Po završetku igranja u nacionalnim ligama do prvih utakmica na prvenstvu bit će samo tjedan dana. Zato smatram da će bolje prolaziti, naročito u prvom krugu turnira, one reprezentacije za koje će igrati odmorni igrači koji nisu igrali za svoje klubove u jakim, engleskim, španjolskim, francuskim, talijanskim ili njemačkim ligama. Kako mi imamo puno igrača koji igraju u najjačim svjetskim ligama (Modrić, Kovačić, Brozović, Gvardiol, Sosa, Erlić, Majer, Vlašić, Jakić, Perišić, Kramarić i Budimir) nitko ne zna kako će oni igrati. I kada njima dodamo četvoricu igrača Dinama (Livaković, Oršić, Petković i Šutalo), koji su iscijeđeni igrama u Ligi prvaka, HNL-u i Hrvatskom kupu, ostaje samo 10 igrača koji bi trebali biti odmorniji. Ali oni i nisu u prvom planu.

A sada još o jednom hrvatskom fenomenu. Podjelama na jug i sjever Hrvatske. Već dvije godine svjedoci smo neviđene hajke s juga u cilju da se Hajduku pusti prvenstvo. Ove su im godine u HNS-u, a vjerojatno i negdje drugdje, namjestili da se finale kupa Hajduk – Rijeka ne igra na neutralnom terenu, kako se igra već jako dugo, nego u Splitu samo da Hajduk ipak nešto osvoji. To me podsjeća na jako sušno i tužno razdoblje Hajduka šezdesetih godina XX. stoljeća kada su mu isto tako u FSJ-u namjestili da finale kupa sa Sarajevom igra u Splitu i uspjeli su. Hajduk je pobijedio 24. svibnja 1967. s 2:1 (M. Ferić i Z. Obradov za Hajduk, a za Sarajevo V. Musemić) i prvi puta osvojio kup. Prije ovoga finala igrao je triput, 1953. i 1955., i izgubio od beogradskog BSK-a, te od Dinama 1963. Nakon što je Hajduk osvojio kup za 2022. godinu, sada mu suci otvoreno i bezobrazno pomažu i putem zloglasnoga VAR-a (engl. video assistant referee; hrv. video pomoćni sudac), što je dodatno uznemirilo ostale klubove u HNL-u. I to se, htjeli mi to priznati ili ne, negativno odražava i na reprezentaciju. Tu moram pohvaliti izbornika Dalića, koji je nešto i igrao u Hajduku, da dosta dobro žonglira kako bi udovoljio Splićanima, a da se jako ne zamjeri ostalima. I ovaj izbor igrača je odraz stanja podjela i navijačkih strasti čiji je epicentar u Splitu.

Zato nije naodmet pogledati koji su igrači dinamovci, a koji su hajdukovci. Bivši i sadašnji igrači Dinama su: Livaković, Vida, Lovren, Barišić, Gvardiol, Sosa, Erlić, Šutalo, Modrić, Kovačić, Brozović, Majer, Jakić, Oršić, Petković, Kramarić i Livaja. Da, i Livaja je još 2008. Bio u Dinamu, a Erlić je 2012. također bio u Dinamu. Bivši i sadašnji igrači Hajduka su: Grbić, Juranović, Pašalić, Vlašić, Livaja i Perišić. To znači da je 17 od 26 reprezentativaca igralo ili još igra za Dinamo, dok je za Hajduk igralo ili još igra njih šestorica. Ostali nikada nisu igrali za nijedan od ova dva kluba. Mešđu njima su igrači koji su rođeni u inozemstvu, a to su: Sučić, Erlić i Stanišić. Iz ovoga kratkoga pregleda vidimo kako nema razloga za podjele. Hoće li ih biti u Katru? Ne znam. Vjerojatno hoće. Za očekivati je da će brojno vodstvo naše vrste znati se s time nositi i na vrijeme spriječiti raskol. Upravo zbog toga u Katru nema Ante Rebića, koji bi nam po svojim igračkim kvalitetama tamo trebao, ali i kod igrača treba tražiti i neke druge kvalitete. I nakon svega zaželimo našim igračima puno sreće i zdravlja u Katru. Hoće li ih suci tretirati pošteno, teško je reći. Da je bilo pošteno suđenje u finalu 2018. protiv kolonijalne i globalizacijske svjetske politike uokvirene u rasistički pokret protiv bijelaca (BLM – Black Lives Matter) Francuske vatreni bi bili prvaci svijeta.

Marijan Majstorović

Povezane objave

Dostojanstveno i svečano u Kninu

HF

Plenkovićev koalicijski partner javno protiv Oluje

hrvatski-fokus

Kod Kreše Beljaka zakazao DORH

HF

Vlast prešutjela Dan međunarodnoga priznanja Republike Hrvatske

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više