Hrvatski Fokus
Uvodnik

Napokon istina o jasenovačkom logoru

Tko je Plenkoviću draži: Nikola Kajkić ili Milorad Pupovac?

 
 
• Tri se je godine hrvatska predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović uspijevala čuvati manipulacija oko jasenovačkoga logora. Odlazila je sama i sama je odavala počast ubijenim ljudima u Drugome svjetskom ratu, no sada je izgubila tu bitku. Morala je zajedno otići do ušća Une u Savu s gostom iz Izraela, izraelskim predsjednikom Reuvenom Rivlinom. Posjetili su Memorijalni muzej u Jasenovcu i položili vijence kod spomenika. Nakon posjeta spomen-području uslijedili su prigodni govori, obraćanja javnosti. Izuzimajući uobičajene političke fraze, najvažnije što je hrvatska predsjednica u Jasenovcu izrekla bilo je ovo: »Koristim i ovu prigodu, još jednom osuditi svaki totalitarni režim – nacizam, fašizam, komunizam – te istaknuti kako nam je upravo obrazovanje najsnažnije oružje protiv svakog oblika radikalne ideologije, podjela, mržnje i rasizma. Upravo zato najoštrije osuđujem manipulacije brojem žrtava holokausta u koncentracijskom logoru Jasenovac, koje nisu utemeljene na povijesnim činjenicama i koriste se u dnevno-političke svrhe ili pak za nametanje kolektivne krivnje Hrvatskoj i hrvatskom narodu. Ovdje smo prije svega kao ljudska bića, kao roditelji, sestre i braća, sinovi i kćeri. Moramo odgovorno ustrajati na istini. Da se ne zaboravi. Da se ne ponovi. Tikkún Olám«.
http://hrvatski-fokus.hr/wp-content/uploads/2018/07/000_17X1MY-640x400.jpg
Reuven Rivlin i Kolinda Grabar-Kitarović u Jasenovcu
 
I kada ponovno pročitam ove zadnje rečenice njezina obreaćanja javnosti i gostu iz Izraela onda joj izražavam zahvalnost što smo napokon dočekali – nakon Mađarske, Poljske i Češke u nedalekom susjedstvu – da i mi imamo jednoga političara koji govori istinu i na taj način brani hrvatske interese. Naime, nitko ne može negirati postojanje jasenovačkoga logora u Drugome svjetskom ratu i nitko ne može negirati da je tu bilo ubijanja na razne pa i svirepe načine neistomišljenika tadašnjega režima, ali je činjenica kako tu u Jasenovcu, za razliku od njemačkih koncentracijskih logora, srećom nije bilo sustavnoga ubijanja. Jasenovački logor je bio radni logor zbog kojega generacije Hrvata poslije 1945. imaju samo probleme. No, također je činjenica da je bivši jugoslavenski, odnosno velikosrpski režim u Beogradu, dodatno zlorabio postojanje jasenovačkoga logora za nabijanje kolektivne krivnje i Hrvatskoj i Hrvatima. U tom cilju ocrnjivanja Hrvata u svijetu stvorili su lažni popis jasenovačkih žrtava koji do sada nitko od hrvatskih političara nije javno doveo u sumnju. I zato je ova izjava Kolinde Grabar-Kitarović u Jasenovcu 25. srpnja 2018. godine početak kraja velikosrpskih, jugonostalgičarskih, orjunaških i tzv. antifašističkih laži o broju stradalih u tom logoru. Time je hrvatska predsjednica posredno podržala sve one autore (Josip Kljaković-Šantić, Vladimir Horvat, Vladimir Mrkoci, Igor Vukić, Tomislav Vuković, Mladen Ivezić, Roman Leljak, Josip Jurčević…) koji su samoinicijativno istraživali jasenovačke laži, pobili ih i dokazali svima nama i cijelome svijetu kako je Jasenovac služio i – zahvaljujući većini naših odnarođenih i karijerističkih političara – za pacificiranje Hrvata i Hrvatske kroz lažan popis stradalih u njemu od 1941. do 1945.
 
Nikola Kajkić, predsjednik Nacionalnog sindikata policije, postao je trn u oku Andreju Plenkoviću. A zašto? Zato što je istraživanjem srpskoga zločina na Ovčari došao do podataka da je sa zločinom na Ovčari povezan i čelnik SDSS-a Milorad Pupovac, Plenkovićev koalicijski partner! Već u početku istraživanja srpskih zločina na Ovčari Kajkiću su "iz vlasti" poručili da "tko dirne u Ovčaru ode mu glava". Kajkić je dirnuo Ovčaru i Plenković ga je smijenio. Istina uz "obrazloženje" da je utvrđena sumnja da je "tijekom provođenja kriminalističkog istraživanja vezanog uz ratne zločine, sačinio dokument o poduzetim radnjama, iako u stvarnosti te radnje nije poduzeo". Preprozirno. Joseph Goebbels, Heinrich Jagoda, Aleksandar Ranković ili Ranko Ostojić bi se sjetili boljega "obrazloženja". Kajkićevi problemi započeli su nakon što su na informativni razgovor pozvali Đorđa Ćurčića, zamjenika župana Vukovarsko-srijemske županije iz nametnute nam kvote srpske nacionalne manjine, inače pripadnika Pupovčevog SDSS-a. "Pretresali su mi ured. Učinili su me izdajnikom i lopovom. O slučaju zna i premijer Andrej Plenković. No, o detaljima ne mogu govoriti jer traje postupak, iako bi sve vrlo rado podijelio s javnosti. Moj nesporazum sa čelnim ljudima MUP-a počeo još u veljači i nadležni su se više bavili sa mnom nego počiniteljima najtežeg zločina u Hrvatskoj u posljednjih 50 godina", rekao je smijenjeni Kajkić novinarima. I što sada? Vidjet ćemo.
http://hrvatski-fokus.hr/wp-content/uploads/2018/07/C.jpg
Đorđe Ćurčić
 
• Paketom triju donesenih zakona Vlada olakšava položaj blokiranih građana, destimulira neuspješne blokade računa i pojednostavljuje provedbu stečaja potrošača, istodobno pripremajući novi ovršni zakon, koji treba uvesti suvremenije, brže i troškovno jeftinije procedure naplate potraživanja, uz adekvatnu razinu zaštite dostojanstva i egzistencije ovršenika, hvale se u Vladi Andreja Plenkovića. Ali nije to baš tako. To je još jedan jeftini Plenkovićev spin od kojega ćemo svi imati štetu. Blokirani ne će biti odblokirani, jer će dug i dalje rasti, a i ljudi koji nisu blokirani ne gledaju povoljno na ovakav način vođenja politike dodvoravanja masama. Njima smeta pomaganje onima koji su svojom voljom uzimali kredite u francima, godinama uživali blagodati jačega švicarskoga novca, a smeta im i pomaganje onima koji su svojim nemarom došli u neki oblik dužničkoga ropstva. Izuzetak su ljudi koji su – ne svojom krivnjom – u međuvremenu ostali bez posla i ne mogu plaćati račune, a posebno lihvarske ovrhe. Za njih nitko ne mari.
 
• U Europskoj uniji ne vole one države koje imaju svoju, a ne poslušničku politiku. Iz toga razloga stalno pritišću Poljsku i Mađarsku koju vode domoljubi i oni koji ne slušaju eurobirokrate u Bruxelesu. U toj pat situaciji, gdje Varšava ne sluša diktat iz EU-a, u Bruxellesu su donijeli sramnu odluku da ako poljski sud izda uhidbeni nalog, druge članice EU-a tomu ne moraju nužno i udovoljiti. Naime, Poljska je ovih dana izdala uhidbeni nalog za poljskoga državljana Arthura C., optuženog za trgovinu narkoticima koji se nalazi u Irskoj, i u EU-u štite trgovca drogom, a ne svoju članicu Poljsku. Bez obzira što u tom slučaju postoji presuda Europskoga suda da se trgovca narkoticima izruči Poljskoj! Upravo je ovaj slučaj s Poljskom jako povezan s odlukom istoga toga suda EU-a u slučaju Zsolta Hernadija. Na sudu EU-a u Luxembourgu protiv Hernadija data je preporuka da Mađarska treba izručiti Hrvatskoj bivšega prvog čovjeka MOL-a zbog tobožnje suradnje s bivšim predsjednikom Hrvatske vlade Ivom Sanaderom oko prodaje i(li) predaje upravljačkih prava INA-e mađarskoj naftnoj kompaniji. U ovom slučaju Sud Europske unije u Luxembourgu donio je odluku da Mađarska nije smjela a priori odbiti provesti europski uhidbeni nalog koji je Hrvatska raspisala za predsjednikom uprave MOL-a Hernadijem i traži od Budimpešte da ga izruči Zagrebu, što je suprotno u slučaju poljskoga trgovca narkoticima Arthura C. Mnogi će se upitati kako to da je Bruxelles udovoljio zahtjevu Zagreba za izručenjem Hernadija Hrvatskoj? Odgovor je sadržan u prvoj rečenici ovoga odlomka, a radi se o nagrađivanju poslušničke politike Andreja Plenkovića bez obzira što u tom slučaju nema nikakvih na sudu opipljivih dokaza da su Sanader i Hernadi nešto radili 'ispod stola'. U tu se zamku uhvatio i sudac Županijskoga suda u Zagrebu, Ivan Turudić, koji je tom povodom rekao: "Odluke suda su obvezujuće za sve članice EU-a, pa tako i za Mađarsku. U suprotnom, ući će u sukob s EU-om". A što onda reći za slučaj Poljaka Arthura C., kojega štiti Bruxelles unatoč također odluci Europskoga suda da ga se izruči Poljskoj. Dvostruka mjerila; za poslušnike i neovisne. I zato samo naivni mogu očekivati da će Mađarska izručiti Hrvatskoj svoga poduzetnika.
 
• Predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar-Kitarović primila je hrvatskoga člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine Dragana Čovićem. Razgovor je vođen oko glavne i sudbinske stvari – nepoštivanja ustavnog načela legitimnog predstavljanja triju naroda na svim administrativno-političkim razinama u BiH, odnosno o nastavljanju preglasavanja Hrvata u Federaciji BiH od strane unitarnih Bošnjaka. Na sastanku je hrvatska predsjednica istaknula kako će ona nastaviti pružati svoju punu i nedvojbenu potporu unutarnjem razvoju Bosne i Hercegovine. Čovića nije primio čelnik izvršne vlasti, predsjednik Hrvatske vlade Andrej Plenković, jer nije dobio dozvolu od pijanoga Jean-Claudea Junckera.
 
• U politici, kao i u (ne)virtualnom životu nema slučaja. Na dan posjeta Srbiji izraelskog predsjednika Reuvena Rivlina, 26. srpnja 2018., Viši sud u Beogradu odbacio je zahtjev za rehabilitacijom Milana Nedića, kvislinga, kolaboracioniste i predsjednika srbijanske vlade u Drugom svjetskom ratu. Kada Rivlin napusti Beograd, isti će ga sud rehabilitirati.
 
• Hrvatska predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović će tijekom obilježavanja 23. obljetnice pobjede nad Srbijom u Oluji u Kninu generalima Anti Gotovini i Mladenu Markaču uručiti odličja. Ne znamo kako na ovo gleda predsjednik Vlade Andrej Plenković, koji poput Vladimira Bakarića ne želi velika domoljubna slavlja, a ako do njih i dođe, tada isključuje struju.
 
• Kada je na dočeku vatrenih na Trgu bana Jelačića zapjevao Marko Perković Thompson, kamere HRT-a snimile su kako Ognjen Vukojević nešto šapće Zlatku Daliću. Ubrzo je Thompson "otpjevao" jer su mu "organizatori" iz Banskih dvora isključili ton. Kasnije smo saznali od redara na dočeku, s inicijalima D. K., kako su mu pravi organizatori ponudili 50.000 kuna, odnosno obećali mu da će dobiti nagradu Grada Zagreba u tom iznosu, ako fizički spriječi dolazak Thompsona na pozornicu. Kao domoljuban Hrvat i pošten čovjek, D. K. se nije dao "kupiti".
 
• Politički analitičar Davor Gjenero sve one koji napadaju hrvatske nogometaše i proglašavaju ih ustašama, na tragu veklikosrpske medijske hajke, naziva "domaćim političkim kokošarima".
 
• Na Glavnom odboru SDP-a prošlog tjedna Davor Bernardić je dobio 56 od 102 glasa i tijesno uspio se održati na vlasti, uz suspenziju »pučista«, piše Tihana Tomičić 21. VII. 2018., koja je kao i većina u Novome listu jako zabrinuta za sudbinu Partije. A zašto je zabrinuta? Pa zato što je SDP podijeljen i u samoj Rijeci, crvenoj jugo-utvrdi Partije. U vodstvu riječkoga SDP-a nalaze se tri potpisnika pisma kojim se pokušavaju srušiti Bernardića, gradonačelnik Vojko Obersnel, šef organizacije Marko Filipović i saborski zastupnik Željko Jovanović, dok su za Bernardića Vojko Braut, Loris Rak i dr.
 
• Zagrebački županijski sud nedavno je odbacio prijavu protiv bivšeg SDP-ovog ministra financija Borisa Lalovca kojeg se teretilo za obiteljsko nasilje. Sud je odbacio prijavu nakon što je istu odbacilo i Državno odvjetništvo te suci istrage, a kako protiv rješenja izvanraspravnog vijeća ne postoji pravo žalbe, protiv saborskog zastupnika SDP-a u tom predmetu više se ne može pokrenuti kazneni postupak. Još jedan plus za hrvatsko sudstvo.
 
• Antisemitski, odnosno protužidivski grafiti pojavili se u Sarajevu i Tuzli na stambenim objektima u kojima žive Židovi. Odraz je islamističke histerije protiv svih nemuslimana, pa tako i Židova. Dosad su javno napadali i vrijeđali Hrvate, a na red su očito došli i Židovi.
 
• Prije više od pedeset godina njemački psihoanalitičar Alexander Mitscherlich (1908. – 1982.) u knjizi "Društvo bez očeva" piše o društvu u kojem će otac, muškarac, kakvog smo dotad poznavali, postaje suvišan. Polazeći od iskustva autoritarnih i totalitarnih režima Zapad je došao do "zaključka" da su za sva zla i krvoprolića krivi muškarci, "očevi", odnosno hijerarhijska struktura društva, pa se moralo, napose u šezdesetosmaškom i feminističkom pokretu, "ubiti oca", muškarca, super ego, tog autoritarnog simbola i ratnika. I danas imamo što imamo.
http://hrvatski-fokus.hr/wp-content/uploads/2018/07/2523082.jpg
• Devetoro ljudi ozlijeđeno je u napadu nožem u gradu Lübecku na sjeveru Njemačke. Napao je 34-godišnji Iranac. Policija se požurila im odmah izjavila da se ne radi o terorizmu.
 
• Tko je napadač u Torontu, koji je u pucnjavi ubio dvije i ranio trinaest osoba? Zove se Faisal Hussain. No, zanimljivo je, kao i u Njemačkoj, još uvijek ne znaju koji mu je bio motiv. Zasigurno branje ljubičica ili lov leptira.
 

Marijan Majstorović

Povezane objave

Mostov oportunizam najgore vrste

HF

Stier zagorčao život Plenkoviću

HF

Djelomično ublažavanje epidemioloških mjera je predizborni trik

hrvatski-fokus

Ministar financija Zdravko Marić na jahti tajkuna Blaža Pavičića

hrvatski-fokus

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više