Dokle god je Plenković na vlasti ovi mutni tipovi i lažljivci poput Kajtazija i Pupovca širit će protuhrvatske laži
• Svake godine početkom kolovoza pravoslavni Rom Veljko Kajtazi pohodi Jasenovac i odatle odašilje velike laži na koje se Andrej Plenković ne osvrće. I ove je godine ovaj bivši oficir JNA u Jasenovcu lagao, izmišljao… Između ostaloga rekao je: “U Jasenovcu je pobijeno više Roma nego u Auschwitzu” i ostao živ! Tu su njegovu laž, tešku laž, odmah prihvatili njegovi drugovi, pravoslavni Srbi i na Pupovčevom velikosrpskom portalu Novosti u isti čas objavili članak autora Nenada Jovanovića pod tim i takvim istim protuhrvatskim naslovom (https://www.portalnovosti.com/u-jasenovcu-je-pobijeno-vise-roma-nego-u-ausvicu). Da je u Jasenovcu pobijeno više Roma nego u Auschwitzu može samo reći malouman čovjek, čovjek pomućena razuma ili čovjek koji iz dna duše mrzi Hrvate i Hrvatsku. Upravo bi se moglo reći da je u pitanju ovo treće. Naime, drug Veljko, pravoslavni Ciganin – po novijemu pravoslavni Rom – rođen je 1960. u većinski pravoslavnoj Kosovskoj Mitrovici na Kosovu. Odgojen je u pravoslavnom duhu, a kasnije obrazovan u pravoslavnoj i velikosrpskoj JNA. Od 1974., kao četrnaestogodišnjak(!), odlazi na školovanje u Vojnu školu u Sarajevu. Sa 14 godina u to vrijeme nisu se završavale osnovne škole. Nakon Rajlovca stigao je i u Zagreb gdje ga je srpska agresija na Hrvatsku zatekla na radu kod agresora JNA, u Vojnoj zračnoj luci na Plesu. Na čijoj je strani tada bio nije poznato. Mate Bašić se pita nije li možda tada bio “oficir za obradu podataka” JNA (https://www.dnevno.hr/kolumnisti/nevjerojatna-karijera-druga-veljka-kajtazija-od-oficira-jna-preko-sportasa-godine-do-predstavnika-romske-manjine-1504017/). A Bašić se u tom članku u Dnevnu.hr od 20. VII. 2020. opravdano pita da, »ako je Veljko Kajtazi od 1978. do 1985. bio u Vojnoj akademiji u Rajlovcu pokraj Sarajeva, kako je onda od 1985. do 1987. mogao završavati Višu trenersku školu u Splitu te postati trener karatea i nekoliko godina zaredom osvajati naslov prvaka Hrvatske (1980., 1981. i 1982. godine) u poluteškoj kategoriji, a 1981. i u apsolutnoj kategoriji, te u klubovima Dinamo, Hidroelektra i Ruše imati dvojaku ulogu trenera i natjecatelja pa se početkom devedesetih godina posvetiti isključivo trenerskom radu i preuzeti stručno vođenje klubova u Virovitici, Pitomači i Đurđevcu, a uz to u Republici Hrvatskoj voditi karate-klubove Grubišno Polje ’91., Garešnica i Shotokan Virovitica, ali i u Mađarskoj, te postati prvim “hrvatskim majstorom” registriranim u Međunarodnoj tradicionalnoj karate federaciji (ITKF-u), a od 2000. godine nositeljem crnog pojasa 5. dana i titulom senseija (učitelja), kad i kako je (pred kim?) položio za stalnog sudskog tumača pri Županijskom Sudu u Zagrebu za romski romani chib jezik?« Puno je tu pitanja, a odgovor zna samo lukavi i prepredeni drug Veljko, kojega M. Bašić naziva “pravoslavnim Romom albanskoga prezimena i srpskoga imena”!
Laž do laži
Vratimo se jasenovačkim lažima o velikim stradanjima Cigana (Roma) tijekom Drugoga svjetskog rata u sabirnom i radnom logoru Jasenovac. Kajtazi, ili žetončić A. Plenkovića, u srijedu 2. VIII. 2023. u Jasenovcu rekao je i ovu laž: “Ovo je mjesto najveće stratište romskog naroda u Europi, moramo povezati mlade Rome i nerome, kako strah i dezinformacije više nikad ne bi doveli do ovakvog zla” i dodao: “Romi su dovođeni u jasenovački logor, gdje su živjeli u neljudskim uvjetima, a najčešće se bili samo broj, bez identiteta. Prema dosad poznatim podacima, u Jasenovcu je stradalo 16.173 Roma, od kojih 5608 djece”! Laž do laži. Sve što je izrekao prepisano je iz velikosrpske tvornice laži koja se odašilje iz Beograda, a u Hrvatskoj od nje jako dobro živi i plasira ju hrvatskoj i svjetskoj javnosti prvi Plenkovićev žetončić – zloglasni srpski etnobiznismen i najlukaviji mrzitelj svega hrvatskoga – plačljivi proto Milorad Pupovac. Tu nema razlike između Kajtazija i Pupovca. Obojica jednako lažu. Srbi(janci) govorili su i pisali o 1.706.000 pobijenih Srba u Jasenovcu, pa o milijun pobijenih Srba u Jasenovcu, pa o 700.000 pobijenih Srba u Jasenovcu, poneki od Srba taj su broj s vremenom smanjili na 500.000 pobijenih Srba u Jasenovcu… Hrvatski Srbi i jedan dio hrvatskih Hrvata od godine 2000. taj su broj smanjili na 100.000, pa se sada taj lažni jasenovački popis zaustavio na nekih 85.000 pobijenih Srba (židovske, ciganske (romske) i hrvatske žrtve velikosrbi samo ponekad spomenu u nekom nebitnom kontekstu!). I u vrijeme internetizacije i razvoja znanosti u pozitivnom smislu Kajtazi, kao i njegovi učitelji Velikosrbi, i dalje trubi i laže sve u šesnaest. Njega ne zanimaju knjige koje su posljednjih godina napisane u Hrvatskoj i svijetu u kojima se je do kraja razotkrila velikosrpska laž o pobijenih više od milijun Srba, te Židova, Cigana (Roma) i “Hrvata antifašista”. Mislim da ne čita, a siguran sam da ne može ni razumjeti, ali me zato ipak brine kako to da zna ponavljati velikosrpske laži o ubijenima – kako on to kaže – “16.173 Roma, od kojih 5608 djece”. Pazite, nije on rekao okrugao broj, nego je on lukavo rekao 16.173 ubijena Roma, od čega 5608 djece. Pa tko ne bi povjerovao u ovu laž!? Ali istina je sasvim drukčija. Ne može se poreći da je u Jasenovcu bio radni i sabirni logor. Bio je i to nije na čast onima koji su ga otvorili. Ali isto tako nije na čast Kajtaziju, Pupovcu i sličnima koji lažu o stotinama tisuća ubijenih samo kako bi Hrvate proglasili genocidnima i samo kako bi srušili hrvatsku državu. Laž i ponavljanje laži im je samo sredstvo za rušenje hrvatske državnosti. I točka, rekao bi Pupovčev i Kajtazijev poslodavac A. Plenković.
Najviše lažnjaka u lažnom jasenovačkom popisu upravo je kod Roma
U najnovijoj knjizi na temu lažnoga jasenovačkoga popisa nepostojećih žrtava – koju su napisali Nikola Banić i Mladen Koić Jasenovački popis – Lažne žrtve (Tkanica, Zagreb, 2023.) argumentirano je i dokumentirano znanstvenim metodama dokazano i objavljeno kako je najviše lažnjaka s popisa upravo kod Roma (Cigana). Njihov je broj poslije Drugoga svjetskoga rata bilo najlakše slagati, dodavati, jer većina te populacije nije bila ni evidentirana, imena i prezimena su im bila nedefinirana. Slično je i kod pravoslavaca u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini gdje su se djevojke odvodile s pašnjaka i nikada se nisu službeno vjenčavale, pa su zadržavale djevojačka prezimena što je kasnije u vrijeme boračkih mirovina i “penzija” upravo Srbima jako pomoglo i zato će još nekoliko stotina godina Srbi iz Hrvatske i BiH dobivati mirovine iz NOB-a jer se regeneriraju lažnim i fiktivnim ženidbama i udajama s nositeljima ili nositeljicama mirovina boraca NOB-a. Stoga Kajtazijeva brojka o ubijenih u jasenovačkom logoru “16.173 Roma” nema nikakvo uporište, a posebno je opasna druga laž da je u jasenovačkom logoru od tog broja ubijeno “5608 djece”. Za ove i ovakve laži netko će kad-tad morati kazneno odgovarati. Jer ne ćemo zauvijek na vlasti imati izdajice i one koji se prodaju za Judine škude. I ne ćemo na vlasti imati one koji i pod cijenu olajavanja i izmišljanja i ugrožavanja hrvatske suverenosti dopuštaju da se javno šire ovakve laži samo da oni, izdajice, ostanu na vlasti.
Razgovor Ivice Marijačića s Veljkom Kajtazijem prije šest godina
Ova situacija s Kajtazijem nije nova. I prije šest godina ponavljao je ničim utemeljene protuhrvatske laži o stradanjima Roma. Tada ga je nazvao glavni urednik Hrvatskoga tjednika Ivica Marijačić i cijeli razgovor snimio i objavio. Ovaj razgovor u HT-u od 15. kolovoza 2017. zato i prenosimo s portala Narod: »Donosimo intervju Hrvatskog tjednika s Veljkom Kajtazijem, saborskim zastupnikom koji zastupa dvanaest manjina među kojima je i romska. Evo što je rekao Kajtazi o Jasenovcu!
IVICA MARIJAČIĆ: Prošli tjedan je obilježen Dan sjećanja na romske žrtve u Jasenovcu. Vi ste tamo rekli da je počinjen genocid nad Romima, da je više od 16 tisuća žrtava Roma. Imaju li svih tih 16 tisuća kompletne podatke u Jasenovcu, od imena oca pa na dalje?
VELJKO KAJTAZI: Da. Mi smo čitali na komemoraciji imena, ne čitamo svake godine sva imena, ali svake godine čitamo imena i prezimena.
IVICA MARIJAČIĆ: Jeste li upoznati s činjenicom da 8449 tih evidentiranih žrtava nema ili ime ili prezime, kao ni ime svoga oca? Mogu li se onda takve žrtve uzimati ozbiljno kao žrtve ako nisu provjerene i nema relevantnih podataka?
VELJKO KAJTAZI: Gledajte, ja nisam povjesničar, nisam istraživao, ja sam nešto drugo napravio. Ja sam napravio ono što više od 70 godina nitko nije pričao o stradanjima Roma. To je sramota za sve nas. Nitko nikada u svojim govorima nije spominjao Rome, uvijek su govorili Srbi, Židovi i ostali. Ja sam onaj koji je počeo pričati javno o stradanjima Roma.
IVICA MARIJAČIĆ: To je u redu. Slažem se da treba govoriti da je i jedna žrtva žrtva i da treba o njoj govoriti i klanjati joj se. To nije sporno. Ali, ponavljam: među više od 16 tisuća romskih žrtava navedenih na jasenovačkome popisu, 8449 ih nema uopće kompletnih podataka. Kako se one mogu uzeti kao vjerodostojne? Kome se klanjati? Jeste li Vi kao čovjek, kao predstavnik Roma u RH pitali odgovorne u Jasenovcu zašto su uvrstili neidentificirane osobe kao romske žrtve? Jesu li to izmišljene žrtve?
VELJKO KAJTAZI: Prvo, ono što mene isto tako vrijeđa jest što ja pokušavam isto tako mojim kolegama kad pričaju o Domovinskome ratu i kad nabrajaju nikada ne nabrajaju Rome. To mene vrijeđa. U Domovinskome ratu je bilo jako puno Roma koji su bili uključeni, ima i onih skrivenih koji tada nisu smjeli ništa reći, a bili su u Domovinskome ratu, a nisu smjeli reći da su pripadnici romske zajednice. To je žalosno. I nisu bili organizirani kao sve ostale nacionalne manjine.
A kad se radi o Jasenovcu, to je nešto drugo. Prvo moram reći o jasenovačkom proboju. U tu temu tražio sam osobno da se uključim. Na sve tri komemoracije sam bio jako svjestan toga da u jasenovačkom proboju nije bilo ni jednoga Roma zato što su prije toga svi poubijani. Bio sam uključen. Ali za ovaj dio koji govorite, ja poštujem podatke koje ima Spomen područje Jasenovac. Je li to uzeo Marko, Pero, Mile, Mijo… to mene ne zanima. To su njihovi podaci i ja s njima baratam, iako su naša nagađanja da su žrtve bile još i veće, barem kada je u pitanju Europska zajednica. Preživjeli logoraši s kojima sam ja razgovarao, govore o onome što ja cijelo vrijeme govorim, da su Romi dovedeni u vagonima, bilo je pet, deset vagona, za razliku od srpske nacionalne manjine, židovske i ostalih koji su također nastradali i koji se znaju točno po imenima i prezimenima. Znači, ja baratam s podacima koje ima Spomen područje Jasenovac. Napisali su knjigu.
IVICA MARIJAČIĆ: Ja Vas pitam, gospodine Kajtazi, jeste li vidjeli da više od polovice žrtava nema ni ime ni prezime?
VELJKO KAJTAZI: Gospodine Ivica, govorim Vam o podacima s kojima ja baratam i koje meni Spomen područje Jasenovac dostavi. Imate knjigu, nazovite ravnatelja…
IVICA MARIJAČIĆ: A jeste li vidjeli komunističke autore i njihove podatke: Miletić, koji sigurno nije bio revizionist i govori o nekoliko stotina stradalih Roma u Jasenovcu, Žerjavića govori o deset tisuća…, nitko ne govori o 16 tisuća osim jasenovačke uprave, a više od pola tih žrtava nema imena i prezimena. Vi govorite da je počinjen genocid, optužujete naš hrvatski narod, a nemate podataka. Ako ste ozbiljan čovjek i političar, ne možete naklapanja javno prezentirati kao činjenice.
VELJKO KAJTAZI: Vi mislite da nije bio genocid?!
IVICA MARIJAČIĆ: Nemam na temelju čega vjerovati, vaša naklapanja i izmišljotine jasenovačke uprave nisu nikakvi dokazi nego elementi za tužbu protiv Vas u normalnoj pravnoj državi kakva Hrvatska nije, na žalost. Osim toga, ja sam novinar i ja vas pitam…
VELJKO KAJTAZI: Ja kažem da je bio genocid. To je jedno. Drugo, isto tako tvrdim da je bilo puno više žrtava nego što jest.
IVICA MARIJAČIĆ: Kako Vi to znate?
VELJKO KAJTAZI: Zato što sam razgovarao s ljudima, rekao sam za vagone, tu su i brojke.
IVICA MARIJAČIĆ: Vi morate iznijeti dokaze, ili morate u zatvor zbog laži. Zašto tvrdite da je više od 16 tisuća ljudi ubijeno u Jasenovcu, a gdje su kosti?
VELJKO KAJTAZI: Ja mislim da je i veći broj.
IVICA MARIJAČIĆ: Nevažno je što vi mislite ili vjerujete. Kako se možete klanjati „žrtvama“ koje nemaju ime i prezime? Evo vam i sljedeći podatak: na jasenovačkom popisu kaže se da je u selu Babinac bilo 332 romske žrtve, a ni za jednu nema ni imena ni prezimena. Znate li da je prema popisu stanovništva 1931. u selu Babinac bilo 257 Roma, a prema popisu iz 1948., znači nakon Jasenovca, bilo je 265, znači više nego prije rata. Tko su onda navodno ubijeni? Pitam Vas vidite li išta skandalozno u tome popisu?
VELJKO KAJTAZI: Ja znam ozbiljniji podatak. Popis stanovništva koji je pokazivao da je prije rata bilo oko 16 tisuća Roma, a poslije rata da ih je bilo 405. Ja znam taj ozbiljniji podatak.
IVICA MARIJAČIĆ: Dakle, priznajete da je Roma bilo manje prije rata nego što ih je, prema popisu, pobijeno u Jasenovcu. Sami sebe pobijate. Osim toga, jeste li provjeravali jesu li romske žrtve likvidirane u Srbiji pa pripisane Jasenovcu?
VELJKO KAJTAZI: Rekla – kazala! Znam isto tako da je 2011. popis stanovništva pokazao da nas Roma ima 16967, što mislim da je premali broj i da nas ima više. Ja ću sad prekinuti.
IVICA MARIJAČIĆ: Oprostite, vi ste došli u ovu državu, ona vas je prihvatila a vi ju optužujete bez dokaza. Sramite li se optužaba bez dokaza? Ponavljam po tko zna koji put: Među vaših 16 tisuća žrtava više od pola ih je bez imena i prezimena. Nemate odgovor na to, a bavite se politikom.
VELJKO KAJTAZI: Ja ću sad prekinuti, doviđenja, hvala. Niste me dobili u uredu, nego na cesti, umjesto da hodam, ja pričam s Vama.
IVICA MARIJAČIĆ: Da, ciganska posla…
* Razgovarao: IVICA MARIJAČIĆ« (https://narod.hr/hrvatska/veljko-kajtazi-vjerujem-da-jasenovcu-ubijeno-vise-roma-sto-ih-uopce-bilo)
U proteklih šest godina za druga Kajtazija ništa se nije promijenilo. U to je vrijeme, 2017., na vlasti bio Andrej Plenković, a i danas je na vlasti isti taj Andrej Plenković. Na žalost! Dokle god je Plenković na vlasti ovi mutni tipovi i lažljivci poput Kajtazija i Pupovca širit će protuhrvatske laži.
Zašto MOST štedi Plenkovića?
- Jako nam je važno pronaći odgovor na pitanje: Zašto MOST štedi Andreja Plenkovića? Drugo pitanje, tko upravlja MOST-om? Dobio sam jedan kratki komentar u kojem jedan domoljubni Hrvat piše kako ima puno sličnih ljudi Plenkoviću u Crkvi i malim gradovima poput Dubrovnika, Hvara, Korčule. Naizgled kulturan, tolerantan, a zapravo tiranin kojemu se podilazilo od djetinjstva i koji manipulira okolinom, jer vrlo dobro zna tko ima moć i od koga može što dobiti. Uz to, često ide i pederština, nešto slično kao i kod onodobnih oportunističkih bonkulovića (gurmana, sladokusaca), koji su premazani svim mastima. (Mast je u starom govoru značila i boju!) I još kad kao Mate Uzinić budu unjkavi – oni koji govore kroz nos –, i još kada govore o Isusu, ljubavi prema bližnjem, oprostu…, onda normalan čovjek povraća, a babe plaču od ganuća.
Ambiciozni ministar vojske
- Mario Banožić je po stranačkoj kombinatorici postao ministar vojske. Nije to za šaliti se, biti ministar vojske pa i u Andori ili San Marinu nije mala stvar. Jer ministar je ministar bez obzira što tko misli ili govori. Još prije nekoliko godina pisali su mediji da je u srednjoj školi bio najslabiji učenik u razredu i da je prve dvije godine išao na popravni ispit. Kasnije mu je krenulo pa je u Osijeku završio Ekonomski fakultet, a nedugo zatim i doktorirao i to na istoj temi kao i većina njegovih kolega. Bože moj, tako se to radi kad ti sustav dopušta, omogućuje. Sjetimo se Milijana Brkića koji je morao ponavljati diplomski rad jer se uvidjelo da je – prepisan. Od riječi do riječi kao i nekoliko desetina drugih radova na Policijskoj akademiji. Ovi drugi nisu stradali ni na koji način jer nisu bili poznati, dok je Milijan platio ceh ambiciji u politici. Da nije u to vrijeme bio drugi čovjek HDZ-a, i da se nije u javnosti govorilo da će s vlasti srušiti Andreja Plenkovića, nikada nitko ne bi zavirio u njegovu štancanu radnju. Ne aludiram da ga je na taj način Plenković izbacio iz političkoga sedla, ali tako je bilo. Sumnja nikada ne prestaje u životu, a posebice u politici. Kod Banožića i njegove radnje stvar je nešto drukčija. Ona je ne samo štancana, copypaste…, nego je u pitanju najobičnije akademsko smeće. Naime, Banožić hoće biti izvanredni profesor kada izađe iz politike i sada je odlučio, dok je na vlasti, da stekne tu titulu koju mu poslije nitko ne može oteti, oduzeti. Umjesto da je nešto napisao što može zadovoljiti akademske kriterije, njemu je netko podvalio elektroničko izdanje priručnika iz predmeta E-marketing, a podvalio mu je recenzirani materijal objavljen u PDF-u. U pitanju su nekakvi „slajdovi“ (hrv. sličice). I da ne idem dalje u sramoćenje akademske zajednice, aktualne politike i onih koji su mu dali to smeće i oslužbenili na Veleučilištu u Vukovaru, i sam Banožić je – na koncu – povukao svoj rad, materijal, smeće. Tko mu je rekao? Ne znam. Je li mu tko naredio? Također ne znam. Ali je nešto od toga moguće.
Europska komisija želi nadzirati našu slobodu govora i pravo na privatnost
- Europska komisija (EK) želi čitati naše vijesti! Ono što dobivamo internetom. To je još jedan od alata za praćenje i kontrolu naše slobode govora i na njemu se intenzivno radi. Ako EK uspije, uskratit će nam priliku da se bunimo i protiv najgorih planova. Kao i obično, ovo je bilo maskirano u “plemenitu” borbu protiv strašnih zločina. Slično se laže kao i kod Istanbulske konvencije da je to za naše dobro, za dobro žena koje maltretiraju ili tuku muževi. Ona poznata laž koju je kod nas u to vrijeme širio lažljivi Andrej Plenković. Stoga EK želi nadzirati našu slobodu govora i pravo na privatnost s lažnim obrazloženjem kako je to »najbolji način borbe protiv zlostavljanja djece«. To je laž nad lažima. Dakle, pod izlikom “pravedne borbe protiv iskorištavanja maloljetnika”, Europska komisija želi eliminirati – suvremenim mandarinskim rječnikom rečeno – “enkripciju instant messengera metodom end-to-end”. A toi znači dešifrirati i procijeniti, uključujući korespondenciju između članova obitelji i prijatelja, odvjetnika i klijenata, građanina i istraživačkih novinara, te dešifrirati i procijeniti poruke poslane između zaposlenika ili dešifrirati i procijeniti (nadzirati) komercijalnu korespondenciju između poduzetnika. Riječ je zapravo o nadzoru građana koji je uveden pod izlikom borbe za sigurnost djece. Na čelu te zlokobne priče je do zla pokvarena Njemica Ursula von der Leyen, predsjednica Europske komisije. Provedbe li se ovaj zlokobni projekt zlokobne Ursule na čelu EK-a potkopat će se oblik enkripcije poruka što znači likvidaciju privatnosti i sigurnosti dopisivanja na društvenim mrežama (WhatsApp ili Signal), a rezultat predloženih promjena dovest će do toga da sve poruke ne će biti dostupne samo tijelima za provedbu zakona, već će također postati ranjive na neovlaštene napade. Jer ovaj projekt sve građane EU-a tretira kao potencijalne kriminalce, a svaku poruku i datoteku poslanu putem interneta kao potencijalnu povrjedu koju bi policija trebala istražiti. Prepiska između članova obitelji i prijatelja, poruke poslane između zaposlenika ili komercijalna prepiska između poduzetnika bila bi predmet dešifriranja i analize. To se odnosi i na istraživačke novinare, odvjetnike, branitelje ljudskih prava itd. Riječ je zapravo o nadzoru građana koji se uvodi pod plemenitim sloganom borbe za sigurnost djece. Predložene mjere mogu dovesti do zlouporabe ovlasti, lažnih uzbuna i potpunog nadzora privatne korespondencije svih građana.
Pismo predsjednici Von der Leyen
- A evo što o tom velikom problemu pišu neki pametni ljudi u pismu predsjednici EK-a der Leyen: »Predloženi nacrt ni na koji se način ne osvrće na uzroke zlostavljanja djece i ne nastoji se suprotstaviti progresivnoj objektivizaciji dječje tjelesnosti u kulturi, industriji zabave ili mode. Time se dovodi u pitanje prava motivacija nositelja projekta, koji je usmjeren na dobivanje pristupa povjerljivoj korespondenciji građana i uskraćivanje njihove privatnosti i sigurnosti. Plemeniti cilj borbe protiv kriminala ne može legitimirati uvedbu nadzornih rješenja koja podrivaju najvažnija građanska prava i slobode te temelje demokratskog poretka. Upitna je i djelotvornost predloženog rješenja u borbi protiv zlostavljanja djece. Vrijedi napomenuti da se end-to-end zabrana ne će odnositi na kriminalce koji će nastaviti koristiti aplikacije izvan EU-a, tako da mogućnost besplatnog prijenosa ilegalnog sadržaja od strane kriminalaca ne će biti zaustavljena. Kao rezultat toga, predloženo rješenje ne će riješiti problem, već će samo ograničiti slobodu i privatnost stanovnika Unije« (https://stopeurosurveillance.com/hr/?email=marijan.majstorovic%40inet.hr&email_ref=marijan.majstorovic%40inet.hr&pid=519818&sid=121512066&mid_ref=260614&lang=hr). I zato je jako važno boriti se da se povuče predmetni nacrt EK-a ili isti izmijeni na način da se iz njega izbrišu odredbe koje onemogućuju korištenje end-to-end enkripcije.
Jako su loši Zakoni o prebivalištu i boravištu
- Činjenica je da je naš Zakon o prebivalištu i boravištu jako loš, što je priznao i Josip Leko, bivši SDP-ov predsjednik Sabora. Vlaho Orepić iz Mosta uzalud je slao policajce da obijaju pragove i provjeravaju tko gdje i kako dugo boravi. Diplomat i političar Zoran Pičuljan je bio prihvatio pametan prijedlog da se u zakon uvede stalno boravište i privremeno boravište ali to SDP-ova koalicija na čelu sa Zoranom Milanovićem nije željela prihvatiti nego je ponovno nametnula verziju starog jugoslavenskog zakona. SDP-ovac Arsen Bauk se pohvalio da je s popisa birača izbrisao 450 tisuća i da je to istina ništa se opet nije promijenilo. HSLS-ovac Žarko Katić surađivao je s onima koji su Hrvatsku pripremali za “budućnost različnosti”. Ista ta SDP-ova ljevičarska koalicija nametnula je i Zakon o azilu i Zakon o strancima. I dok su demografi najavljivali veliki pad stanovništva Hrvatske u tadašnjem HDZ-u upozoravali su da će se prazni prostori napuniti nekim drugim naseljenicima. Unatoč svemu, vlade su se mijenjale, a taj isti Žarko Katić ostao na istoj dužnosti iako njegov sin poduzetnik danas uvozi strane radnike. I cijela oporba šuti. Da je član HDZ-a već bi oporba digla viku da ga se istjera iz vlade.
Ismijavao ljude koji se nisu htjeli cijepiti i umro od cijepljenja
- Iznenada je u 42. godini umro “stručnjak za cijepljenje” Meksikanac dr. Alfredo Victoria Moreno. S više od 140.000 pratitelja na TikToku, dr. Victoria je također bio popularni liječnik na TV-u s mnogim obožavateljima. Prije više od tri godine, početkom korona ludila, izjavljivao je da je cjepivo protiv koronavirusa jedna je od najraspoloženijih stvari koje su uvedene u američko društvo i dodao: »Konvencionalni stručnjaci i Centri za kontrolu i prevenciju bolesti (CDC) tvrde da injekcija može jednostavno uzrokovati manje nuspojave koje su blage i privremene, poput boli i oteklina na mjestu ubrizgavanja, groznice, umora, glavobolje, bolova u mišićima, zimice i mučnine. Kažu da je rijetkost da ljudi imaju teške alergijske reakcije (anafilaksu) na cjepivo«. To je on tvrdio i nakon toga – umro. Slično je tvrdio i boybuilder i autor Doug Brignole, koji je djelovao naizgled kao zdrav čovjek koji se brinuo za svoje tijelo i zdravo jeo, ali je umro samo nekoliko mjeseci nakon što je uzeo cjepivo, tvrdeći da je sigurno i djelotvorno. Od cjepiva umro je i profesionalni košarkaš Oscar Cabrera (28) od srčanog udara tijekom testiranja na stres u Santo Domingu. Cabrera je otkrio da ima miokarditis, za koji je vjerovao da je uzrokovan cjepivom Pfizer koje je uzeo zbog svojih profesionalnih obveza. Nije imao poznatih zdravstvenih problema i srušio se tijekom meča 2021. godine. Umro je dok je šetao psa i kandidat za Kongres Richard Rowe iz Floride, koji je bio poznat po ismijavanju na društvenim mrežama necijepljenih. Rowe je umro ubrzo nakon što je primio svoje prvo cjepivo Pfizer 28. listopada 2021. Postoji mnogo više slučajeva sličnih ovima.
- Dr. Alfredo Victoria Moreno redovito je nastupao u emisiji “Mexico Today” i kao strastveni zagovornik cjepiva Covid mRNK i stručnjak za javno zdravstvo umro je u snu u zbog infarkta miokarda. Inače je bio izvrsnog zdravlja, bez poznatih već postojećih medicinskih stanja. Njegova posvećenost cijepljenju išla je u krajnost. Energično je nastupao u TV emisiji “Mexico Today”, gdje je davao cjepiva protiv koronavirusa članovima osoblja u eteru i poticao je 440.000 sljedbenika na Instagramu da se cijepe. Njegov utjecaj proširio se i na TikTok, gdje je njegov prosvjetljujući i povezani sadržaj prikupio veliku sljedbu. Također je vodio web stranicu provaccines.com, stvarajući središte za informacije o cjepivima. I dok je za života svaki njegov nastup dobivao veliku medijsku pozornost, njegova iznenadna smrt odjednom je obavijena tajnom. Zagovornici opsanoga cijepljenja odjednom su zašutjeli o uzroku njegove smrti.
Umro od posljedica srčanog udara…
- I u susjedstvu umiru športaši, bivši i sadašnji nakon cijepljenja. U Doboju je umro Vedran Softić, bivši nogometaš trener Sloge. Klix piše da je umro od posljedica srčanog udara. Oni koji su cijepljeni ne daju da je uzrok smrti cijepljenje. Njima je nešto drugo. Lažu kao i oni koji su ih natjerali da se višestruko cijepe i sada ne vide dalje od svoga nosa. A nije isključeno i da su nakon cijepljenja, tj. čipiranja, prestali razmišljati svojom glavom. Postali su zombiji čijim se mozgom upravlja na daljinu.
Bošnjačko pranje nečiste savjesti
- Bošnjački portal Stav iz Sarajeva često se vraća na Drugi svjetski rat, a posebice na ulogu bosanskohercegovačkih muslimana/Muslimana u okviru Nezavisne Države Hrvatske. Desetoga pravnja ove godine donijeli su jednu takvu analizu pod naslovom » ZLOČINAČKA, KVAZIDRŽAVNA TVOREVINA POVODOM DESETOG APRILA: Muslimani i NDH« (https://stav.ba/vijest/povodom-desetog-aprila-muslimani-i-ndh/16367?fbclid=IwAR1PG47dyEc7MuDFSRQcFruOvqWrliYz_RfhKaDTz_Dj5fmH0op1QfgMzKc). Na kraju članka stidljivo u zagradi piše da su autori Enver Redžić, Muhamed Hadžijahić i Zlatko Hasanbegović, što baš i ne odgovara istini jer u tom članku najmanje je Hasanbegovića kojega znam iz njegovih radova, izjava, a i osobno. Već u prvoj rečenici nedorečenost. Naime, piše: »Na Bečkoj konferenciji 20. travnja 1941. dogovoreno je da će se NDH formirati na području Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Srijema«. Time su htjeli reći da Bosna a i Hercegovina nisu povijesne hrvatske zemlje kako bi se ogradili od današnjih muslimansko-bošnjačkih unitarista što ih i opravdava, ali dodati još i Srijem koji je do 1946. od pamtivijeka bio u sastavu hrvatske države nikako se ne može opravdati. To je potpuno neznanje autora. Nakon toga autor ili autori kreću s povijesnim neistinama pa kažu da »se nije moglo očekivati da će trećina stanovništva, koje su činili Srbi, mirno prihvatiti genocidne namjere koje su provodile ustaše«, što je konstrukcija proizašla iz beogradske tvornice laži koju samo ponavljaju Stipe Mesić, Ivo Goldstein, Žarko Puhovski i slični kvazi političari i(li) povjesničari. Nakon obimne analize događanja prije proglašenja NDH i nakon obnove hrvatske državnosti koja je uglavnom točna kao i izjave pojedinih musliamnskih vjerskih vođa i političara, nastupa dio članka u kojem se pokušava revidirati povijest iz toga razdoblja. Autor ili autori napsiali su: »Velika većina muslimanskog stanovništva isprva je bila suzdržana, a brzo se pokazalo da se oni kao „Hrvati islamske vjere“ ne osjećaju ravnopravno s Hrvatima katolicima.
Neuspješni pokušaj krivotvorenja povijesti hercegbosanskih muslimana
- Krivotvorenjem povijesti i korištenjem mitova prezentirana je činjenica da je Bosna i Hercegovina oduvijek bila hrvatska. To se vidjelo kada je NDH 10. lipnja podijeljena na velike župe. Od 22 velike župe, sedam župa nalazilo se na području Bosne i Hercegovine, dok su neki njezini krajevi bili uključeni u župe sa sjedištem izvan Bosne i Hercegovine. Ta je podjela bila rigoroznija od one iz 1929. godine. Na prostoru Bosne i Hercegovine bila su sjedišta sljedećih velikih župa: Krbava-Psat (Bihać), Sana-Luka (Banja Luka), Usora-Soli (Tuzla), Lašva-Glaž (Travnik), Pliva-Rama (Jajce), Vrhbosna (Sarajevo) i Hum (Mostar). Kroz nazive velikih župa vidjelo se da se kroz vraćanja na srednjovjekovne nazive želi prikazati da je Bosna i Hercegovina oduvijek bila dio hrvatske teritorije«. Da su baš nekima u Bosni, a i u Hercegovini tada smetali nazivi i granice pojedinih župa, neistina je. Župe su samo vraćene onakve i s onakvim granicama kakve su bile prije dolaska posljednjih barbara s istoka – Turaka. A i smiješno je da su autori napisali i ovu opasku: »Također, posebnom odredbom promijenili su naziv grada Sarajeva, precizirajući naziv “Sarajvo”«, jer tako se i dandanas u Sarajevu izgovara Sarajevo gutanjem sanoglasnika „e“. Tada članak počinje obilovati lažima i stereotipima o „ustaškim zločinima“ i slično. Iznose se neki podatci kojih su izmišljeni, spominju se neke marginbalne organizacije ondašnjih muslimana koje danas služe u pokušaju sveopće unitarizacije Federacije BiH. Sve u svemu jadan pokušaj revizije tzv. bošnjačke povijesti. Jer činjenica je da je velika većina ondašnjih muslimana bila na hrvatskoj strani. I vojno, i politički, a i u svojim glavama.
Kriminalne radnje sina Mesićeve savjetnice
- Sin Štefanije Balog, bivše savjetnice bivšega predsjednika Stipe Mesića, Tomislav Pavliško, osuđen za krađu 153.750 eura, otuđio ih je od omanskog bankara i izrečena mu je djelomična uvjetna kazna od 20 mjeseci zatvora, piše Jutarnji list (jutarnji.hr/vijesti/crna-kronika/sin-bivse-mesiceve-savjetnice-osuden-za-kradu-153-750-eura-otudio-ih-je-od-omanskog-bankara-15341953). A sad zamislite da je umjesto Mesića poslodavac bio netko drugi… A i prisjetimo se kako su medijski i politički nasrnuli na Tomislava Karamarka. Optužili ga da se mora povući i to ne zbog njegova krimena, nego zbog tadašnje njegove ljubavnice s kojom se tek kasnije vjenčao kod matičara. Samo da na njegovo mjesto dovedu globalistu i najvećeg lažljivca u politici koji je prodao i Hrvatsku i Hrvate i nikako ga se ne možemo riješiti.
Kći Milana Štrljića javno podržava Aleksandra Vučića
- Iva Štrljić, kći poznatog hrvatskog glumca Milana Štrljića, živi u Beogradu i nakon što joj je otac nakon srpske agresije na Hrvatsku napustio Srbiju i vratio se u Split. Iva je poznata srbijanska filmska glumica. Nedavno je stigla vijest da je Milanova kći – koju je dobio u braku s balerinom Slavicom Štrljić iz Dobroslova kod Sombora – u Beogradu javno podržala Aleksandra Vučića na protuprosvjedu i pritom o srbijanskom političaru izjavila: »On je čovjek koji ulijeva sigurnost i drži riječ. On je velika snaga moje vjere u budućnost Srbije i njegove ljubavi prema zemlji i to je dragocjena motivacija koja mi daje krila«! I to ti je život. Netko će reći, i to ti je bratstvo i jedinstvo!
Matura nije za nepismene
- Još o maturi. Učenik jedne hrvatske škole napisao je esej iz Hrvatskog jezika tiskanim slovima pa pao državnu maturu jer je prekršio propise Nacionalnog centra za vanjsko vrjednovanje obrazovanja. To nije dobro sjelo nekim Hrvatima pa su se pobunili. Kao opravdanje učeniku uzeli su u obzir da ima loš rukopis, što znači nije smio doći do mature dok ne nauči pisati. I zato je opravdano srušen, pa neka se napokon nauči pisati tako da ga možemo pročitati.
