Nema bolje tarane od njezine
Emisija Redakcije RTV2 na hrvatskom jeziku IZRAVNO od 25. lipnja 2023. godine podsjeća nas, ako smo slučajno propustili neke važne priloge u ranijim emisijama, da jedino Etuška Gabrić iz Đurđina zna skuhati pravu taranu, a jedino Ružica Miković Žigmanov skuhati prave crteže.
Znamo da su jednostavne stvari genijalne, a sada čujemo da one jednostavno nastaju igrom slučajnosti uz tri-četiri premaza (miješanja ili miješenja)!
Kod Etuškine tarane igra slučajnosti je da je ona slučajno Bunjevka, da je slučajno iz Đurđina, da je brašno za taranu slučajno od „Dužijance“ (a jaja valjda od Petra Kuntića iz Bikova) pa „hrvatski“ reporteri RTV2 nisu slučajno natrapali baš na nju. A jednostavna genijalnost njenog remek djela je u tome što ona taranu, kako sama kaže, spravlja beskonačnim miješenjem pet kilograma gore navedenog testa i dvadeset komada Petrovih jaja, pa se tako dobije „kulturna materijalna baština Hrvata u Srbiji“. Bar dok se ne pojede, poslije je nematerijalna nekulturna baština (megdje u bašti)!
Tako nešto niti jedna žena od 39.107 preostalih Hrvata u Srbiji ne umije (a nemaju ni „Dužijancu“ ni jaja Petra Kuntića), pa njihova tarana nikako ne može biti prikazana na „hrvatskoj“ televiziji i drugim „hrvatskim“ medijima u Srbiji i može se uvrstiti jedino u materijalnu nemaštinu Hrvata u Srbiji!
Posebno su srijemske Hrvatice pravi duduci po pitanju tarane, zapravo dudutkinje, da ih ne vrijeđam po rodnoj pripadnosti! I nikada u životu nisu kuhale nikakvu taranu, to umiju samo Bunjevke!
Kod Ružičinih crteža igra slučajnosti je da je ona slučajno Bunjevka, da je slučajno iz Subotice i da je slučajno supruga srbijanskog ministra za ljudska i manjinska prava, pa „hrvatski“ reporteri RTV2 nisu slučajno natrapali baš na nju, a jednostavna genijalnost njenih remek djela je u tome što ih ona spravlja miješanjem crne i bijele boje (sa tri-četiri premaza)!
Takve premaze niti jedna žena od 39.107 preostalih Hrvata u Srbiji ne umije namazati, o muškima da ne govorimo, pa tako oni nikako ne mogu dospjeti na „hrvatsku“ televiziju i sve druge „hrvatske“ medije u Srbiji, a njihvoa djela mogu se uvrstiti samo u kulturnu nemaštinu Hrvata u Srbiji!
Posebno su srijemske Hrvatice i srijemski Hrvati prave dudutkinje, odnosno duduci, po pitanju miješanja crne i bijele boje! Sve druge boje još nekako, ali crnu i bjelu nikako, pa još u minijaturi!
Fascinirani novim remek djelima trenutno najveće žive likovne umjetnice u preostalih 39.107 Hrvata u Srbiji, Ružice Miković Žigmanov (pri čemu ne možemo razabrati koja su stara, a koja nova djela), slušamo još fascinantnija objašnjenja kako su ta djela nastala munjevitom brzinom i u ogromnom broju, „sve u šesnaest“ (tuce po tuce) igrom slučajnosti (sa tri-četiri premaza)!
I još jedan premaz preko svih Hrvata!
Ružičini crteži nakon dubljeg uvida mijenjaju svoju perspektivu i prilagođavaju se posmatračevu senzibilitetu – kaže reporter (što god to značilo). Njezina djela asociraju na kratke priče o kojima svatko od nas donosi vlastiti zaključak.
Ovo je moj (de gustibus non est disputandum).
