Hrvatski Fokus
Znanost

Zabranjena arheologija

Rani paleoantropolozi, krajem devetnaestog stoljeća i početkom dvadesetog, protumačili su mnogo empirijskih informacija kao dokaz koji pogoduje postojanju ljudskih bića u tercijarnom razdoblju (prije oko 65,5 do 2,6 milijuna godina)

 

Zabranjena arheologija: Skrivena povijest ljudske rase pseudoarheološka je knjiga Michaela A. Crema i Richarda L. Thompsona iz 1993. godine, napisana u suradnji s Institutom Bhaktivedanta isKCON-a. Cremo navodi da knjiga ima “preko 900 stranica dobro dokumentiranih dokaza koji sugeriraju da suvremeni čovjek nije evoluirao od majmuna, već je postojao s majmunima milijunima godina!”, i da je znanstveni establišment potisnuo fosilne dokaze ekstremne ljudske antike. Cremo se identificira kao “vedski arheolog”, budući da vjeruje da njegova otkrića podupiru priču o čovječanstvu opisanu u Vedama. Cremovo djelo izazvalo je zanimanje hinduističkih kreacionista, paranormalista i teozofista.

Znanstvenici mainstream arheologije i paleoantropologije opisali su ga kao pseudoznanost. U pregledu na dvadeset stranica u Društvenim studijama znanosti, Jo Wodak i David Oldroyd opisuju argument knjige: Rani paleoantropolozi, krajem devetnaestog stoljeća i početkom dvadesetog, protumačili su mnogo empirijskih informacija kao dokaz koji pogoduje postojanju ljudskih bića u tercijarnom razdoblju (prije oko 65,5 do 2,6 milijuna godina). No, počevši od otprilike 1930-ih, paleoantropolozi su se okrenuli stajalištu da su se ljudska bića prvi put razvila u sljedećoj eri, pleistocenu (prije 2,6 milijuna do 11.700 godina). Stariji dokazi, kažu Cremo i Thompson, nikada se nisu pokazali lošima; to je samo reinterpretirano na takav način da se isključe tercijarni ljudi. Dakle, ono što su Cremo i Thompson učinili jest “pročešljati ranu literaturu u velikom – doista impresivnom – detalju”. i na temelju svoje povijesne studije tvrditi: “da stari argumenti nikada nisu bili zadovoljavajuće opovrgnuti i da ih treba preispitati otvorenim umovima”.

U konačnici, knjiga propituje Darvinističke evolucijske pretpostavke na kojima se temelje moderna paleoantropologija. 

Antropolog Colin Groves navodi da su nalazi iz 19. stoljeća općenito “pronađeni slučajno i od strane amatera”, pa im je stoga općenito nedostajala odgovarajuća dokumentacija o ključnim kontekstualnim informacijama, te da su dodijeljeni datumi stoga sumnjivi. Cremo i Thompson to ne uzimaju u obzir, kaže, i čini se da žele dati jednaku vrijednost svim nalazima. Groves također navodi da njihova rasprava o radiometrijskom datiranju ne uzima u obzir tekuću doradu ovih metoda i rezultirajuću činjenicu da su kasniji rezultati pouzdaniji od ranijih. Zaključuje da je knjiga samo “površno znanstvena”.

Pregledavajući knjigu u francuskom časopisu L’anthropologie, paleontologinja Marylene Patou-Mathis napisala je da je knjiga “provokativno djelo koje otvara problem utjecaja dominantnih ideja vremenskog razdoblja na znanstvena istraživanja. Ove ideje mogu prisiliti istraživače da objave svoje analize u skladu s konceptima koje dopušta znanstvena zajednica. Dokazi koje Cremo i Thompson iznose za vrlo drevno podrijetlo čovječanstva, napisala je, “nisu uvijek uvjerljivi (daleko od toga)”, ali “dokumentarno bogatstvo ovog djela, više sociološko nego znanstveno, ne treba zanemariti.”

Različiti recenzenti (na primjer, Feder i Wodak) usporedili su knjigu s djelima kršćanskih kreacionista. Pišući u British Journal for the History of Science, Tim Murray je napisao: “Ovo je dio ‘Znanosti o stvaranju’, koji, iako se ne temelji na potrebi predstavljanja kršćanske alternative, očituje mnoge iste vrste argumenata”, uključujući optuživanje protivnika da neznanstveno pokušavaju obraniti svoje pristranosti, tvrdeći da djeluju urotnički, i objašnjavajući “trenutno marginalnu poziciju vaše alternative kao rezultat predrasuda, zavjere i manipulacije, a ne bilo kakve krivnje same teorije”. Murray je voditelj odjela za arheologiju na Sveučilištu La Trobe u Melbourneu u Australiji.

Pišući u Geoarheologiji, antropolog Kenneth L. Feder rekao je: »Iako je izrazito antievolucionaran u perspektivi, ovo djelo nije obična raznolikost antievolucionizma u obliku, sadržaju ili stilu. Kao razliku od uobičajene marke takvog pisanja, autori koriste izvorne izvore i knjiga je dobro napisana. Nadalje, ukupni ton djela daleko je superiorniji od onoga izloženog u običnoj kreacionističkoj literaturi. Ipak, sumnjam da je kreacionizam u korijenu autorske argumentacije, iako svojevrsne vrste koja se prije nije vidjela.”

Drugi recenzenti također su pisali o knjizi kao o doktrinarno motiviranoj. Murray je napisao da je “daleko od nezainteresirane analize”, Zabranjena arheologija “osmišljena kako bi srušila slučaj biološke i kemijske evolucije i unaprijedila slučaj vedske alternative”. Wodak i Oldroyd napisali su da, iako autori ne izlaze izravno s vedskom alternativom, »dokazi se tumače u tihom svjetlu vedske metafizike«.

Neki recenzenti (Feder i Wodak & Oldryod) okrivili su knjigu za napad na trenutnu sliku ljudske evolucije, ali ne nudeći alternativnu paradigmu. Autori knjige “otvoreno priznaju vedsku inspiraciju svog istraživanja” i postavljaju ono što Feder naziva “razumnim zahtjevom” da ga vedska izvedba njihovih teorijskih pogleda ne diskvalificira. Ali, Feder kaže: “Kada pokušate dekonstruirati dobro prihvaćenu paradigmu, razumno je očekivati da se umjesto nje predloži nova paradigma.” Knjiga to ne čini, već obećava da će se paradigma pojaviti u nadolazećem svesku (Wodak & Oldryod). Ali to, kažu Wodak & Oldryod, nije od velike pomoći čitateljima Zabranjene arheologije.

Feder sugerira da su autori izostavili svoju paradigmu iz knjige zbog skrivenog motiva: »Želeći da se pojave potpuno znanstveni, autori su se nadali da će izbjeći detaljnu raspravu o vlastitim uvjerenjima […] budući da se, tvrdim, temelje na kreacionističkom stajalištu, ali ne i na onom s kojim smo svi upoznati […] Poput fundamentalističkih kršćanskih kreacionista, izbjegavaju govoriti o vjerskom sadržaju svoje perspektive.” Cremo je 2003. godine, pišući sam, objavio knjigu s detaljima vedske paradigme, Ljudska razdruživanje (2003.). “Razlozi njegovog kasnog pojavljivanja”, napisao je Cremo u Uvodu, “imaju više veze s vremenom potrebnim za istraživanje i pisanje takve knjige, a ne s bilo kakvom željom da se izbjegne detaljna rasprava o vedskoj alternativi darvinizmu”.

Nekoliko recenzenata (Murray, Feder, Wodak, & Oldryod) kažu da Zabranjena arheologija predlaže “teoriju zavjere” i tvrde da su znanost općenito i paleoantropologija otvorenije nego što bi autori knjige željeli da vjerujemo: »Neslaganje glasova u literaturi svjedoči o činjenici da ne postoji neko urotničko ‘zataškavanje’ u paleoantropologiji.”

Feder, u svom osvrtu napominje da ni Thompson ni Cremo nisu arheolog ili paleoantropolog. Kaže kako ne uspijevaju odati dužno priznanje napretku tehnike koji razlikuje znanost u novije vrijeme od one iz devetnaestog stoljeća. I iznosi razne prigovore na njihovu analizu eolita, kamenih artefakata koji se ponekad smatraju alatom.

Wodak i Oldryod također kritiziraju raspravu knjige o eolitima. Štoviše, kažu, iako bi odobravanje teorije knjige da su anatomski moderni ljudi koegzistirali s primitivnijim oblicima zasigurno promijenilo naše trenutno razmišljanje o ljudskoj povijesti, to ne bi poništilo ortodoksnu evolucijsku teoriju.

Knjiga ima više od 900 stranica. »[T]on autori ulaze u prekomjerno ubijanje u smislu zatrpavanja čitatelja detaljima – strategija koja može uvjeriti čitatelje koji nemaju pristup relevantnim izvorima i [nemaju] posebnu stručnost u paleoantropologiji i stoga će vjerojatno pretpostaviti da takvo temeljito izlaganje povijesnog terena mora značiti točnost i pravednost«. Wodak & Oldryod kažu da je Zabranjena arheologija “jednostrana” jer, unatoč velikoj duljini, ne govori o dokazima povoljnim za evolucijski model ljudskog podrijetla, niti o radu nedavnih paleoantropologa.

Murray je napisao: “Ne sumnjam da će biti nekih koji će pročitati ovu knjigu i profitirati od nje. Svakako pruža povjesničaru arheologije koristan kompendij studija slučaja u povijesti i sociologiji znanstvenih spoznaja, koji se može koristiti za poticanje rasprave unutar arheologije o tome kako opisati epistemologiju nečije discipline. Na drugoj razini knjiga se pridružuje drugima iz znanosti o stvaranju i new age filozofije kao tijelu djela koja se nastoje obratiti građanima koji su otuđeni od znanosti, bilo zato što je postala tako tajanstvena ili zato što je prestala odgovarati nekima u potrazi za smislom u njihovim životima.

Daljnji zapisi i utjecaj

Cremo je nastavio temu Zabranjene arheologije u svojim kasnijim knjigama, kao što je utjecaj Zabranjene arheologije (1998.). Njegova knjiga Ljudsko razdruživanje (2003.), poput Zabranjene arheologije, tvrdi da čovjek postoji milijunima godina, pokušava to dokazati navodeći, kako kaže Meera Nanda, “svako moguće istraživanje paranormalnog ikad provedenog bilo gdje kako bi se ‘dokazala’ istina holističke vedske kozmologije koja predlaže prisutnost duhovnog elementa u svim stvarima (koja poprima različite oblike, objašnjavajući time teoriju “razdruživanja”).” 

Indijski časopis Frontline nazvao je Crema i Thompsona “intelektualnom silom koja pokreće vedski kreacionizam u Americi”. (v.h.)

Povezane objave

Uništenje života (2)

hrvatski-fokus

Ekologizam – lažni pokret za zaštitu okoliša i prirode (10)

HF

Neostvarivi pariški ciljevi

HF

Društvene mreže otvorile vrata primitivcima

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više