Ako želite pomoći Africi, pomozite im da se izvuku iz siromaštva, ne pokušavajte izgraditi solarne ćelije i vjetrenjače
Ivar Giaever je umirovljeni profesor koji je ranije bio na odjelu za fiziku Politehničkog instituta Rensselaer. Giaever je 1973. podijelio Nobelovu nagradu za fiziku s Leom Esakisom za njihovo otkriće elektronskog tuneliranja u supravodičima; posao koji je Giaever radio dok je radio s General Electricom (GE). Trenutno je Giaever glavni tehnološki direktor tvrtke Applied BioPhysics Inc.
Giaever je emigrirao u Kanadu 1954. godine gdje je studirao inženjerstvo s Kanadskim generalnim električnim programom naprednog inženjerstva. Zatim je emigrirao u SAD gdje je završio inženjerske tečajeve s GE-om, a na kraju se pridružio centru za istraživanje i razvoj GE-a 1958. godine u isto vrijeme kada je započeo studij fizike na Politehničkom institutu Rensselaer gdje je 1964. godine stekao doktorat. Prema Giaeverovom profilu na Politehničkom institutu Rensselaer, Američko fizičko društvo dodijelilo mu je i nagradu Oliver E. Buckley 1965., a Nacionalnu akademiju inženjerstva 1974. nagradu Zworykin. Giaever je odnio ostavku u Američkom fizičkom društvu kada se nije složio s njihovim stavom o globalnom zatopljenju (za koje vjeruju da se događa i da je “nepobitno”).
Prema Politehničkom institutu Rensselaer, Sveučilištu u Oslu i Google Scholaru, Ivar Giaever nije objavio nijedan rad u području klimatskih znanosti. Giaeverov životopis o klimatskim znanostima ograničen je na služenje na panelu za raspravu o klimatskim promjenama na 51. konvenciji dobitnika Nobelove nagrade za fiziku, kemiju, fiziologiju i medicinu. Giaever je na konvenciji izjavio da je skeptičan prema važnosti pitanja globalnog zatopljenja. Giaever je uvršten među “veleposlanike“u Zakladi za klimatsku inteligenciju (CLINTEL), skupini sa sjedištem u Nizozemskoj koja je pogurala ideju da “nema klimatske krize”. Evo njegova stajališta o klimatskim promjenama: »Rekao bih da u osnovi globalno zatopljenje nije problem. Globalno zatopljenje je postalo nova religija«.
Ivar Giaever održao je prezentaciju pod nazivom “Globalno zatopljenje ponovno”, na sastancima nobelovca Lindaua 1. srpnja 2015. Giaver navodi da “globalno zatopljenje nije problem”, “postalo je nova religija”, te da “moramo prestati trošiti ogromne, mislim na ogromne količine novca na globalno zatopljenje”. Giaever nije siguran je li moguća globalna predanost provedbi energetski učinkovitije tehnologije. Naveo je nedostatak akcije i promjena od sporazuma iz Kyota: “Ne vidim puno promjena u ovim godinama kada smo već trebali nešto poduzeti po tom pitanju. Ako smo bili stvarno ozbiljni o tome zašto ne bismo razgovarali o nuklearnoj energiji?”
U siječnju 2018. više od 200 znanstvenika podržalo je otvoreno pismo u kojem pozivaju Američki prirodoslovni muzej (AMNH) da ukloni poricateljicu klimatskih promjena Rebekah Mercer iz svog odbora i da “prekine veze s antiznanstvenim propagandistima i financijašima dezinformacija o klimatskim znanostima”. New York Times izvijestio je da su oni među pismom AMNH-a u kojem se Mercer poziva da odstupi bili Michael E. Mann, direktor Znanstvenog centra za sustav Zemlje na Državnom sveučilištu Pennsylvania, i Katharine Hayhoe, direktorica Centra za klimatske znanosti na Teksaškom tehnološkom sveučilištu. Giaever je bio među skupinom poricatelja klimatskih promjena koji su odgovorili vlastitim otvorenim pismom, pozivajući AMNH da “ne popusti pod tim pritiskom”. Pismo su potpisali brojni pojedinci povezani s skupinama koje financira Zaklada obitelji Mercer, poput Willa Happera iz KOALICIJE CO2 Richarda Lindzena, suradnika Instituta CatoCraig Idso, predsjednika Centra za proučavanje ugljičnog dioksida i globalnih promjena. Postoji niz potpisnika povezanih s Institutom Heartland, koji je od 2008. godine primio više od 5,78 milijuna dolara od Zaklade obitelji Mercer. Pismo glasi: “Zemlja je mnogo puta podržavala obilan život u geološkoj prošlosti kada je u atmosferi bilo mnogo više razine ugljičnog dioksida. Vrlo je vjerojatno da će buduće generacije imati koristi od obogaćivanja Zemljine atmosfere s više ugljičnog dioksida. Da ne bude zabune, agitatori ne brane znanost od prepirke – upravo suprotno!”
Ivar Giaever uvršten je među “Ključne znanstvenike” koji su se pojavili u filmu Marca Morana, Climate Hustle. Cijeli popis uključivao je sljedeće: Climate Hustle Marca Morana objavljen je u američkim kinima 2. svibnja 2016. Bill Nye je to opisao kao “ne u našem nacionalnom interesu i svjetskom interesu”. Film je nastao u produkciji Odbora za konstruktivno sutra (CFACT) i CDR Communications. Kao što je navedeno na Desmogovom projektu, Climate Hustler.org, CFACT je dobio sredstva od ExxonMobila, Chevrona, kao i stotine tisuća dolara od zaklada povezanih s Richardom Mellonom Scaifeom. CFACT je također primio najmanje 7,8 milijuna dolara “tamnog novca” putem DonorsTrust i Donatorskog fonda kapitala. CDR Communications stoji iza videa cornwallskog saveza iz 2010. pod nazivom Otpor zelenom zmaju, koji je tvrdio da je ekologizam “lažna religija” i “globalna vlada” grabež moći. Chris Rogers iz CDR Communictions također je predsjednik The James Partnershipa, krovne ruke koja uključuje Cornwall Alliance kao jedan od svojih projekata i isplaćuje plaću Calvina Beisnera, osnivača i glasnogovornika Cornwalla. Climate Hustle prvotno je premijerno prikazan 7. prosinca 2015. u Parizu u Francuskoj tijekom sastanka na vrhu Ujedinjenih naroda COP21 o klimatskim promjenama.
“Slažemo ono što mislim da je najopsežniji, jedinstveni, najzabavniji i najsmješniji klimatski dokumentarac koji je ikada napravljen ili pokušan”, rekao je Morano prije objavljivanja filma. “Razlog što je ovo jedinstveni film”, rekao je Morano, “je taj što idemo na pop kulturu koja je pogodna za pop kulturu … sarkastičan pristup i zapravo dajemo obje strane u ovom filmu.” U intervjuu za Ezru Levanta Morano je rekao: “Ne intervjuiram puno glavnih klimatskih skeptičnih znanstvenika jer se osjećam kao da su ih intervjuirali mnogi drugi ljudi i da su njihove priče ispričane. Pokušavam pronaći još jedan sloj znanstvenika čije priče još nisu bile vani. U tome ćete vidjeti puno novih imena.”
Na pariškoj premijeri filma novinarima Irish Timesa zabranjen je ulazak nakon što je njihov RSVP prihvaćen nekoliko dana ranije.
Dana 1. srpnja 2015. Ivar Giaever održao je prezentaciju pod nazivom “Globalno zatopljenje ponovno”, na sastancima nobelovca Lindaua 1. srpnja 2015. i pritom rekao da “moramo prestati trošiti ogromne, mislim na ogromne količine novca na globalno zagrijavanje”. Giaever dalje kaže: “Ako želite pomoći Africi, pomozite im da se izvuku iz siromaštva, ne pokušavajte izgraditi solarne ćelije i vjetrenjače … Jeftina energija je ono što nas je obogatilo i sada odjednom ljudi to više ne žele. Nije bilo neto globalnog zagrijavanja više od desetljeća, a opasnosti globalnog zagrijavanja su grubo precijenjene”.
Institut Cato primio je 125.000 dolara od ExxonMobila od 1998. godine, a Phillipa Morrisa navodi kao jednog od svojih “nacionalnih saveznika”. Također su dobili neobjavljene iznose sredstava od Američkog instituta za naftu (API) i Zaklade obitelji Koch.
Giaever je bio na panelu za raspravu o klimatskim promjenama na 51. konvenciji dobitnika Nobelove nagrade za fiziku, kemiju, fiziologiju i medicinu. Na panelu se raspravljalo o rješenjima za klimatske promjene korištenjem tehnologija kao što su nuklearna energija, solarna energija i fotonaponske ćelije. Gaiver je opisan kao “samoproglašeni ‘skeptik’ panela u pogledu važnosti globalnog zatopljenja”, te je doveo u pitanje vjerojatnost dobivanja takvog podviga. Od sporazuma iz Kyota, ‘ne vidim puno promjena u ovim godinama kada smo već trebali nešto poduzeti po tom pitanju’, rekao je. ‘Ako smo stvarno zabrinuti zbog ove stvari zašto ne bismo razgovarali o nuklearnoj energiji?’
