Do 2050. u EU-u bit će potrebno više od 1,6 milijuna dodatnih radnika
Europska komisija u rujnu 2022. predstavila je Europsku strategiju za skrb u kojoj se kao jedno od mogućih ključnih rješenja za manjak radne snage u dugotrajnoj skrbi predlažu migracije. Kako bi se u Hrvatsku privuklo inozemne radnike, nužno je unaprijediti sustav priznavanja njihovih kvalifikacija, omogućiti im odgovarajuće stručno usavršavanje i kvalitetno učenje jezika, te dobru integraciju.
Pandemija koronavirusa pokazala je brojne ranjivosti sektora dugotrajne skrbi o starijim osobama, a ponajviše je izražen problem nedovoljnog broja zaposlenih – medicinskih sestara i njegovatelja. Organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj na to već dugo upozorava, a Europska komisija u rujnu 2022. predstavila je Europsku strategiju za skrb. Cilj je strategije osigurati kvalitetne, priuštive i dostupne usluge skrbi u zemljama članicama EU-a te poboljšati položaj primatelja i pružatelja formalne i neformalne skrbi. U strategiji se kao jedno od ključnih rješenja problema manjka radne snage predlažu migracije, o čemu piše Marijana Bađun u novom broju Osvrta Instituta za javne financije.
Prema procjeni Europske komisije, do 2050. u EU-u bit će potrebno više od 1,6 mil. dodatnih radnika kako bi njihov broj na 100 korisnika dugotrajne skrbi ostao isti. Preporuke za privlačenje i zadržavanje zaposlenih u dugotrajnoj skrbi uvijek se svode na isto: potrebno je povećati njihove plaće, poboljšati uvjete rada, omogućiti profesionalno usavršavanje i jačati socijalni dijalog. No, medicinskim sestrama i njegovateljima koji skrbe o starijim osobama sve je teže čekati provedbu preporuka te se diljem Europe odlučuju na štrajkove ili prosvjede. Mnogi su radnici tijekom pandemije napustili sektor dugotrajne skrbi pa su sada oni koji su ostali još više opterećeni.
Hrvatska je jedna od zemalja EU-a koja ima „odljev skrbi“, a slično je i u Bugarskoj, Rumunjskoj, Mađarskoj i Sloveniji. Radnici iz ovih zemalja odlaze u bogatije pretežito radi većih plaća i boljih uvjeta rada, čime se dodatno produbljuje problem manjka radne snage u zemljama s nižim dohotkom, a čije stanovništvo također stari. Prema podacima dobivenim od Hrvatske komore medicinskih sestara, iz Hrvatske je od 2013. do danas otišlo 2400 medicinskih sestara. U zdravstvu ih trenutno nedostaje 4000, a broj za dugotrajnu skrb nije poznat.
U Hrvatskoj je dosad inicijativu za lakše zapošljavanje inozemnih radnika u dugotrajnoj skrbi pokazala Hrvatska udruga poslodavaca, no vrijeme je da Vlada konkretizira neke svoje prijedloge – ne samo za potencijalne inozemne radnike nego i domaće medicinske sestre/tehničare i njegovatelje koji rade jako težak, a nedovoljno plaćen posao. Kako su medicinske sestre u dugotrajnoj skrbi manje plaćene od medicinskih sestara u zdravstvu, to bi vjerojatno trebala biti jedna od prvih tema za razmatranje i dogovor.
Čak i ako se u Hrvatskoj poduzmu sve mjere za povećanje privlačnosti ovog posla za domaću radnu snagu te poraste njihov broj u dugotrajnoj skrbi, uslijed starenja stanovništva i sve manjeg broja mogućih pružatelja neformalne (obiteljske) skrbi to vjerojatno neće biti dovoljno. Ključno je inozemnim radnicima omogućiti odgovarajuće stručno usavršavanje i kvalitetno učenje jezika, ali i razviti programe njihove integracije. Europska komisija nastojat će uskladiti kriterije za priznavanje kvalifikacija radnika iz zemalja nečlanica, što će im omogućiti i veću mobilnost.
Migracije su vođene ekonomskim blagostanjem, radnim uvjetima, geografskim položajem, jezikom, kulturom i drugim čimbenicima što znači da se Hrvatskoj neće biti lako „natjecati“ za inozemnu radnu snagu u bilo kojem segmentu tržišta rada, pa tako i u sustavu dugotrajne skrbi.
„I kraće zadržavanje inozemnih radnika na putu prema bogatijoj zemlji bilo bi korisno za sustav dugotrajne skrbi koji je u Hrvatskoj predugo zanemarivan, premda bi trebalo poduzeti mjere da oni ostanu što dulje. Jednostavno, korisnici ne mogu dobiti kvalitetnu uslugu skrbi bez dovoljnog broja ljudi koji će o njima brinuti“, naglašava Marijana Bađun.
U Osvrtima istraživači Instituta za javne financije komentiraju aktualna fiskalna zbivanja i analiziraju teme iz područja javnih financija i ekonomike javnog sektora, a namijenjeni su zainteresiranoj javnosti i medijima. (ijf)
