Na mjestima katoličkih crkava muslimani su izgradili džamije – kasarne
Treba li još dodatnih dokaza kako je beha zajednica Hrvata, Bošnjaka i Srba turski most preko kojeg nadiru u osvajanje Europe, i ponovni ratni dolazak pod Beč. Na tom putu sultan Erdogan je, u dogovoru sa kumom Bakirom, uvijek kad hoće da demonstrira svoju sultansku moć u Bosni i Hercegovini, ostavljao iza sebe još vrući i zagrijaniji bosanski lonac mržnje. No, ipak se pokazalo nakon listopadskih izbora 2022. u kojima je stao iza kuma Bakira, da i nije tako moćan, jer njegov favorit Izetbegović II. apsolutni je gubitnik na održanim izborima. A to je znak da će i sultan Erdogan biti zaustavljen na osvajačkom putu Europe, koju je uveliko pokrio, a time i okupirao, velikim brojem izgrađenih džamija, nazvavši neke i svojim imenom.
U zavisnosti od europske reakcije na taj proces erdoganiziranja europskih prostora, mogla bi i crkva Svete Sofije u Istanbulu, odnosno Carigradu dobiti novo ime po Erdoganu, koji ju je opet pretvorio, uz potporu europske šutnje, u džamiju i prvi u njoj klanjao. I zato je svaki Erdoganov dolazak u amanet što mu ga dao veleizdajnik Bakirov otac Alija, i antikršćanske i antieuropske naravi. Potvrđuje to i njegova ratno huškačka izjava u muslimanskom zelenom Sarajevu u predizbornom vremenu 2022. obraćajući se okupljenim muslimanima “Poštovana braćo, Zapad postoji da bi podijelio i iscijepao muslimane. Želi ih podijeliti, iscijepati, a potom i progutati. Upravo vi ste i vi ćete biti najveća prepreka tome. Zato im ne trebamo dati tu priliku.”
U tom Erdoganovom obraćanju u Sarajevu, gradu koji je danas gotovo sto posto muslimanski, ništa drugo se i nije moglo očekivati od predsjednika koji je u svojoj zemlji natrpao pune zatvore svojih političkih protivnika, a izvan Turske u europskim državama neograničeno gradi džamije, nazivajući ih kasarnama, munare kopljima a klanjače vojnicima. I takav Zapad koji mu dozvoljava da gradi te i takve kasarne, sa visokim i ubojitim kopljima, a za čiju uporabu se obučavaju klanjači vojnici, eto takav Zapad pretrpan tolikim i tolikim muslimanskim kasarnama, postoji isključivo, kaže Bakirov kum, da podijeli i iscijepa muslimane. Zbog tih namjera Zapada, zbog cilja njegova postojanja, muslimani Bošnjaci su i prognali sve kršćane, cijeli katolički Zapad ne samo iz Sarajeva, nego i iz svih drugi beha gradova, u kojima su Zapadnjaci i kao malobrojniji “dijelili i cijepali muslimane”.
Na mjestima njihovih crkava, na njihovoj okupiranoj zemlji muslimani su izgradili džamije kasarne iz kojih se izdižu koplja, a one same su pune klanjača, s kojima se Bakir pohvalio i kazao da je muslimansko-bošnjački narod siguran dok su džamije kasarne pune klanjača-vojnika. A i pune su, zbog njih se i nastava u školama prekida kad je vrijeme za klanjanje.
No ako Zapad postoji samo da bi podijelio i iscijepao muslimane, kako onda da na tim njegovim prostorima se grade tolike džamije, kako je taj kršćanski Zapad primio, i dalje prima milijune muslimana, čak i onda kada im ti isti muslimani ubijaju njegov narod, siluju djevojčice i žene, ruše zapadno kršćanski identitet.
Po slikama strave i užasa islamskog terorizma po Zapadu, i njemu su muslimani namijenili budućnost današnji čisti muslimanskih beha gradova i prostora. Već danas gotovo svaki veći europski grad ima muslimanske četvrti u kojima se ne poštivaju gradski ili državni zakoni, i u koje ne smiju zalaziti “stranci” domaćini.
I što je više pojedina zapadna zemlja učinila pridošlim muslimanima, čak i na štetu vlastitog naroda, tim više je ta ista zemlja na jačem i brutalnijem udaru tih muslimanskih klanjača-vojnika. Muslimanski način zahvale za sve ono što im je domaćin pružio i dao. Istu zahvalu su dobili i zapadnjaci u Bosni i Hercegovini, Hrvati katolici, za prijem muslimanskih izbjeglica i prognanika tijekom vjerskog beha sukoba.
Naime, stotine tisuća prognanih Muslimana slilo se, tijekom vjerskog beha sukoba, na hrvatske prostore u Srednjoj Bosni, gdje su ih Hrvati katolici dočekali, primili i pružili im sigurnost od opasnosti biološkog nestanka što im tada prijetio. Vidjevši i osjetivši svu domaćinsku dobrotu Hrvata katolika, u Srednju Bosnu se počeo slijevati muslimanski živalj koji i nije bio prognan. Naslučivala se zla namjera muslimanske politike, koja je izbila na vidjelo kada je broj Muslimana, uz to još i planirani dolazak mudžahedina i vehabija, nadmašio broj katolika.
Stoga, nakon Alijinog brojanja i prebrojavanja, što je i Bakir naučio od babe, u kojem je zaključio da je Muslimana deseterostruko više, krenula je brutalna, talibanska muslimanska agresija na Hrvate katolike u Srednjoj Bosni. Ubrzo su prognali stotine tisuća Hrvata, etnički i vjerski očistili prostore i gradove, izvršili masakre nad ženama, djevojčicama, dječacima, djeci, starima, i nad hrvatskim braniteljima. Zapad koji postoji da bi podijelio i iscijepao muslimane mirno je promatrao nestanak zapadni Hrvata katolika u genocidnom muslimanskom zločinu. Ta ista stradalnička sudbina Hrvata katolika u Bosni i Hercegovini čeka sutra i Zapad, nakon što neki budući Erdogan ili Bakir prebroji muslimane u zapadnom svijetu i zaključi da ih je dovoljno da krenu u vojno zločinačku akciju kao u Bosni i Hercegovini.
