Nasuprot takvog beskrupuloznog, nemoralnog i neetičkog novinarstva stoji samo istina, časno i vjerno služenje svom narodu mons. Ivana Milovana
Biskup u miru Ivan Milovan obilježiti će svečanim misnim slavljem 14. siječnja 2023.godine 25 obljetnicu biskupskog ređenja. Tim povodom osvrnut ću se na tekst Armanda Černjula u kojem se postavio kao tužitelj i sudac biskupu u miru Ivanu Milovanu. Tekst je degutantan, primitivan, prostačkim jezikom napisan, uradak koji ni jedan portal radi svog digniteta ne bi trebao objaviti. Ne zbog zabrane, nisam za zabrane, ali a poštivanje etičkog kodeksa svakako jesam.
Armando Černjul nije nikakav moralni autoritet, nije ni politički autoritet, ne predstavlja nikoga i ništa u društvu, nije vjernik, a nađe se pozvan javno prozivati mons. Milovana? A zbog čega? Zbog komunističkih zločina i zločinaca, koje svim sredstvima brani. Ali ne da samo brani, nego istovremeno optužuje etiketira, a što bi drugo nego za ustaštvo? Tko god spomene komunističke zločine postaje predmet njegova iživljavanja i diskreditacije I slijedom toga okićen prigodnim ustaškim epitetima.
Doista to može samo beskrupulozan čovjek, bez moralnih i etičkih normi, bez osnovnog kućnog odgoja, bez kriterija, koji koristi otvorenost internetske javne komunikacije za iživljavanje svojih frustracija.
Na portalu Tačno.net
Izdvajamo
„Taj Milovan je završio svoju biskupsku karijeru kao nepošten i neugledan čovjek. Ako ovi iz porta narod.hr i zadarskog Hrvatskog tjednika nisu bili upoznati (vjerojatno su znali taj podatak o kome su pisali svi hrvatski mediji i brojni talijanski). Naime, papa Benedikt XVI. je na jednu minutu suspendirao tadašnjeg biskupa Porečko-pulskog kako bi okončao spor biskupije i talijanskih benediktinaca, vlasnika zemljišta i samostana u istarskom naselja Dajla kod Novigrada. Zatim je Kanonskom zakonom 14. lipnja 2012. godine prihvatio OSTAVKU MONS. IVANA MILOVANA OD SLUŽBE PASTORALNOG UPRAVLJANJA POREČKOM I PULSKOM BISKUPIJOM U POREČU!! (pod. A. Č.). Tako je taj pametnjaković prije deset (10) godina postao osramoćen i počeo s pisanjem uvredljivih i klevetničkih tekstova! Ako ima Boga, a moje dvije pokojne bake i djedovi tvrdili su da ima, onda se Bog odavno odrekao Ivana Milovana“
Dakle Armando Černjul, piše u ime Boga, u kojega ne vjeruje. Tvrdnju da se Bog odrekao biskupa Milovana može reći samo zadrti antikrist!
Nekulturno, arogantno, medijski primitivno, polupismeno piše o biskupu u miru koji ima svoje ime i prezime i zvanje kao. „Taj Milovan“ (a kako će drugačije, kada ne zna napisati jednu kulturnu rečenicu) „završio svoju biskupsku karijeru kao nepošten i neugledan čovjek“ Nije točno !
Sramotna izjava! Ljudski nedostojna!
Biskup u miru Ivan Milovan još uvijek je aktivan, ugledan i poštovan od istarskog vjerničkog puka.
Postupio je časno, borio za istarsku zemlju. Borio se da Talijani ne preuzmu ponovno Dajlu. I na kraju Černjul ne napiše da je Vlada RH poništila sva rješenja i Dajlu upisala je kao vlasništvo RH. Naravno da Černjulu nije do istine, cilj je oklevetati i diskreditirati.
Javnu potporu biskupu u miru dali su svi istarski svećenici:
Poreč, Veliki Četvrtak 2011. Svećenici biskupije Poreč i Pula: Mons. Antun Bogetić, biskup u miru Baf Alojzije Bartolić Ivan Bartolić Marijan Bilić Ljubomir Borić Ivan Bošnjak Stipan Bošnjaković Blaž Brizić Vladimir Butković Ivan Buždon Maksimilijan Capasso Michele Castillo Alejandro Catary Joel Czeslaw Bielen De Angelis Piergiorgio Ferlin Maksimilijan Grbac Josip Grbac Vilim Hrstić Tomislav Illich Armando Jakovljević Ilija Jelenić Marijuan Jelenić Sergije Jokić Jeronim Jukopila Ante Jurjević Bernard Kalčić Josip Kancijanić Marijan Kolega Josip Koraca Rudolf Kordić Ivan Koren Milivoj Krajcar Atilije Kramar Ivan Kurelović Antun Kurelović Frane Lakoseljac Marčelo Lekaj Rikard Listeš Joško Macinić Ivan Massa Geremia Matika Mladen Matoic Franjo Mikolić Marino Milohanić Juvenal Mladen Milovan Milan Milovan Vjekoslav Mišura Stipan Mlikota Ivan Močibob Ante Mužina Milan Nefat Atilije Nižetić Antun Okadar Hrvoje Pamić Marijan Paraniak Miroslaw Pavlović Ilija Petrović A. Branimir Petrović Dragutin Pilekić Dalibor Pranjić Luka Princ Ivan Prodan Ivan Puljić Vinko Purkić Jure Racan Josip Rajčić Željko Rakar Lino Rovis Jordan Sekicki Izidor Stjepanović Anto Szymanski Dariusz Šachovič Andrej Širol Romano Škrtić Mario Štoković Ivan Trinajstić Mate Vukšić Mirko Zec Željko Zgrablić Darko Zgrablić Milan Zohil Lino Zović Josip Živolić Graciano Žmak Marijo Žufić Alen Žufić Ante
Pročitajte više na: https://www.vecernji.hr/vijesti/objavljujemo-sto-su-tocno-istarski-svecenici-pisali-papi-320041 – www.vecernji.hr
Biskup Ivan Milovan časno je dao ostavku i dan danas je ostao vjeran svom vjerničkom puku, svom poslanju duhovnog pastira, časno i postojano vrši dužnost biskupa u miru.
Armando Černjul ne trpi ni Boga, ni vjernike, ni Katoličku crkvu. Ponaša se kao tipičan rigidni partijski komesar, Partije koje nema u državi koja više ne postoji. Za ilustraciju naš brižan i revan partijski komesar u velikoj želji da partijskom direktivom očisti medijskog prostor u Hrvatskoj od ustašluka, koji se po njemu nezaustavljivo širi treba se obratiti Europskoj uniji, jer u Hrvatskoj ga nitko ne čita „ima sve više medija, među kojima novina i elektroničkih publikacija (na prvom mjestu su portali) u koji se veličaju ustaštvo=fašizam, a tomu nisu nazočni samo umirovljeni pripadnici Domovinskog rata, čak i aktivni časnici Hrvatske vojske! Pa i ministru obrane Mariju Banožiću ne smeta simbol “Za dom spremni” i slično. Tako da Republika Hrvatska iz mjeseca u mjesec sve više podržava ustašoidno-bolesne kroatofile i krajnje je vrijeme da se Savez antifašistički boraca i antifašista Republike Hrvatske ne obraća Vladi i Pantovčaku, jer to je uzaludno, već moraju sve te štetočine prijavljivati Europskoj uniji i Europskom parlamentu“.
Iz ovog citata koji vrvi od floskula, optužbi za ustašluk pa se postavljaju pitanja:
1 .Prvo pitanje što je to „ustašluk“ i kako ga oni prepoznaju?
2. Drugo pitanje: koji su to „ustašoidno-bolesni kroatofili“?
3.Treće pitanje je od kuda im to „bogatstvo“ izraza. te složenice?
U ovom citatu koji je ideološki obračun sa svima koji ne misle kao on, Černjulov izričaj je čisti govor mržnje! Ne zna jadan ni za Rezoluciju EU Parlamenta od 19.9 2019. godine, o osudi i izjednačavanju zločina svih totalitarnih režima, pa i njegova „antifašistička “borba još traje
Ne zna, nema Rezolucije ! Partija je ne priznaje, jer oni nisu bili komunisti, oni su zamislite bili „antifašisti“ Samo ne znam kako onda mogu veličati J.B.Tita koji je skoro 50 godina bio predsjednik Komunističke partije Jugoslavije. Tu im nešto ne štima u terminologiji.
Objavljeni tekstovi u Istarskoj DANICI sa potpisom mons. Milovana
Biskup u miru Ivan Milovan objavio je u Istarskoj DANICI iz 2019.godine tekst „Brijuni raj i (komunistički) pakao“ u kojem je prenio svjedočenje Marka Pleića , koje je objavio Glas Koncila (br. od 25. 1. 2009.) uznika u Lepoglavi i Brijunima. Marko Pleić svjedočio je komunističkim zločinima po dolasku demokratske vlasti osobno ga je primio i saslušao predsjednik dr. Franjo Tudman. Bilo je određeno i povjerenstvo koje se uvjerilo u istinitost njegova svjedočenja.
Marko Pleić bio je rođen 23. 10. 1926. u Cisti Velikoj kod Imotskoga kao deveto dijete od oca Jakova i majke Ane r. Šimić koja je bila rodom iz Golubića kod Knina. Po dolasku samostalne Republike Hrvatske, tada umirovljen građevinski radnik upozoravao je na to što su komunističke vlasti činile na Brijunima te je otkrivao komunističke zločine za koje je znao. Nije želio da određeni zločini ostanu komunistička tajna. Svoja je sjećanja objavio u knjižici “Kamen na srcu”. Umro je 2017. godine u Cisti Velikoj.
Drugi članak koji je Černjula jako pogodio odnosi se na vođu partizanskog pokreta u Istri Joakima Rakovca, Sudbine istarskih narodnjaka – Joakim Rakovac, likvidirali ga njegovi! Ivan Milovan, Istarska Danica, 2022, str. 143-145
Ta tvrdnja da su Joakima Rakovca dali ubiti njegovi strašno je uznemirila Armanda Černjula. Toliko da je po biskupu Milovanu obrušio novu salvu uvrjeda.
„Ovo je još jedan dokaz da je mons. Ivan Milovan, dok je bio porečko-pulski biskup i nakon što je smijenjen i umirovljen, bio i ostao proustaški nastrojen i taj skandalozni slučaj govori da ustaštvo nije izumrlo u Hrvatskoj i BiH“
To je još jedan razlog da mu se pričinjaju strašne ustaše, koje za svoga života nije nikada imao priliku vidjeti uživo, jer ih u Istri nije ni bilo, pa ih vidi u biskupu Milovanu, u meni koju isto nikada nije osobno upoznao, u portale iza kojih čuče isto tako strašni ustaše sa iskešenim zubima.
I opet je Černjul u svojoj ideološkoj zaslijepljenosti izgubio. Istina je pobijedila. Milan Rakovac, sin Joakima Rakovca u dokumentarnom filmu MILAN, jasno je rekao da sumnja u službenu verziju kako je umro njegov otac. Jer od cijele ekipa koja je kao upala u zasjedu, samo se njegov otac nije vratio! Prema tome biskup u miru Ivan Milovan pisao je istinu!
A Černjul objede i neistine! Po tome se vidi da je izgubljen u vremenu i prostoru ne prihvaćajući realnost, zagađujući medijski prostor on i oni koji mu ga daju. Nazvati posprdno biskupa „ pametnjakovićem“ i tvrditi da se osramotio može samo taj mentalni sklop Armanda Černjula, za koje se u istarskom puku kaže da je blago.
Mons Ivan Milovan svijetli je primjer uzorna duhovna pastira svog istarskog puka!
Armando Černjul primjer sramotno prljavog novinarstva. Černjul se drsko, prostački obračunava sa Ministrima, portalima , i predsjednikom „(već podosta dugo zajebavaju pošten narod)“ i zaziva DORH, za koji misli da će ga poslušati po partijskoj liniji, ne shvaćajući funkcioniranje demokratski ustrojenog pravosuđa.
„DORH treba pokrenuti postupak protiv Hrvatskog tjednika iz Zadra, vlasnika i glavnog i odgovornog urednika Ivice Marijačića, te portala Narod.hr (adresa elektroničke publikacije, direktora i glavnog urednika nepoznati što je posebno kazneno djelo), Braniteljskog portala i odgovornih osoba (adresa i imena odgovornih osoba nisu poznata jer nije dostupna), portala crnemambe (stanje je slično sa adresom i imenima odgovornih osoba) i blogerice Lili Benčik iz Pule koja ima blog hrvatskepraviceblog.com“
No izgubljen u vremenu i prostoru, Černjul nikako ne shvaća da ga je pregazilo vrijeme. Doslovno pregazilo!
Cenzurirana propovijed biskupa Ivana Milovana
Da kod „slučaja Dajle“ nije sve baš u redu potvrđuje drugi „slučaj“ prešućivanja najvažnijega dijela nedavne propovijedi s trsatskoga hodočašća porečko-pulskog biskupa mons. Ivana Milovana. Najprije je IKA „kasnila“ dva dana do objave biskupove propovijedi s Trsata. Neki vele tek nakon upozorenja T-portala. Zato, i nakon nekoliko dana, važno je propovijed mons. Ivana Milovana dati u cijelosti. https://hu-benedikt.hr/?p=5071
„Nitko od nas ne može biti ravnodušan kad god, Marijinim zagovorom osnažen, obnovljene vjere, s vidikovca trsatske tvrđave vidi Istru, naš mili zavičaj. Volimo je dok smo u njoj, a vjerujem da nas sve obuzme ponos kad je pogled obuzme iz daleka. Tamo su naše obitelji, naše kuće, naši gradovi i sela sa svojim crkvama, naše livade, oranice i šume, naše more. Ipak, pokušajmo danas pogledati našu Istru očima vjere, njezinu povijest i sadašnjost, njezinu budućnost. Dovoljno smo hrabri i da se danas suočimo sa svime što ju je pokušavalo naružiti u njezinoj ljepoti, u njezinu ponosu. Tu gotovo da se nazire tužno pravilo. Ne čini li se i vama, dragi vjernici, da svaki put kad je netko želio ostvariti svoje ciljeve na štetu Hrvata u Istri, najprije je pokušao ubiti vjeru u ljudima, zatomiti glas Crkve? Nije li se domoljublje ubijalo zabranama hrvatskoga jezika, pa čak i u liturgiji?
Još gore: nije li zbog čiste vjere i zdravoga hrvatstva ubijen naš brat, sluga Božji svećenik Miroslav Bulešić? Nisu li iz istih razloga pod zastavama različitih ideologija ponore istarske zemlje ispunila tjelesa pravednih muškaraca i žena kojima se do danas ne zna za grob? Koliko je se samo puta pokušalo teritorijalno razdijeliti? Nije li se u Istri sustavno tijekom druge polovice dvadesetog stoljeća nasrtalo upravo na temeljne vrjednote, one kršćanske? Nije li se sustavno radilo na rušenju povjerenja naroda u Crkvu, koja ju je sa svojim pastirima, svećenicima i narodom nastojala očuvati?
Suptilna poigravanja s istarskom sadašnjošću i budućnošću
I budućnost će nekoga također povesti na trsatski vidikovac. Pogleda li taj očima vjere povijest Istre naših dana, ovu koja se sada događa, hoće li vidjeti bitno drukčiju sliku? Koliko je danas suvremenih oblika zatomljivanja vjere kojima su posljedica ravnodušnost među ljudima, razorenost obitelji, tuga, depresija, beznadnost, samoća? Hoće li gledatelj iz budućnosti doista mirno moći reći da u naše vrijeme više nije bilo nikakvih pretenzija na naš teritorij? Hoće li moći iskreno kazati da je naša Crkva uživala temeljno poštovanje i razumijevanje? Hoće li moći ne vidjeti suptilna poigravanja s njezinom sadašnjosti i budućnosti čitavoga naroda?
Zadržimo se još na trsatskom vidikovcu, pogledajmo otkud dolaze sve te ugroze. Vjeru nastoje ubiti uvijek oni – pojedinačno ili organizirani – koji vjere nemaju. To znači da su u njima ljubav i nada na umoru, kao i sve vrjednote koje iz njih izviru: bogoljublje, čovjekoljublje i domoljublje. Samo oni kojima je pustoš u srcu mogu širiti mrtvilo. No, ne odustajemo, kao Crkva vjerujemo i dalje u njihovo obraćenje.
Kad bismo upali u beznađe, ne bismo bili dostojni zvati se kršćanima. Vjernički pogled na Istru, njezina čovjeka i Crkvu u njoj, ispred sviju zala koja su je zaticala i koja je zatiču, otkriva: čitavu našu domovinu Hrvatsku i našu Istru u njoj, našu Crkvu očuvali su ljudi vjere. Svaki put kad se vjeru u našem narodu pokušalo zatomiti, ona je rađala nove plodove. Zato sam danas kao pastir radostan jer vidim naraštaje onih koji su, poput sluga u Kani, činili što god im je rekao. I nisu prestajali voljeti Crkvu.
Vidim s ovoga mjesta da će nas održati oni kojima je ljubav nehinjena, koji prianjaju uz dobro, ljube se pravim bratoljubljem, poštuju jedni druge, u revnosti su hitri i gorljiva duha, vidim ih kako služe Gospodinu! Bore se protiv zla u nadi radosni, a u nevolji strpljivi. Blagoslivljaju svoje progonitelje! Dokle god je među nama onih koje ne zanosi ono što je visoko, a privlači što je ponizno točit će na Njegovu riječ vodu u glinene posude i bit će otvoreni čudesnome zahvatu Božjem!“
Hvala vam oče Biskupe na putokazu vjeri i nadi. Hvala vam za ljubav koju dijelimo prema Krasnoj zemlji Istri miloj i Lijepoj našoj domovini Hrvatskoj. pod okriljem Majke Božje, Kraljice Hrvata.
