Izložba Karin Grenc u klaustru franjevačkog samostana u Sinju
U Sinju je u petak, 3. veljače 2023. nakon večernje mise, koju je u Crkvi Gospe Sinjske slavio rektor Nacionalnog svetišta sv. Josipa u Karlovcu mons. Antun Sente, u klaustru franjevačkog samostana otvorena izložba „Hrvatski sveci i blaženici u našem narodu“, splitske akademske slikarice i kiparice Karin Grenc.
Izložbu su uz autoricu predstavili rektor Nacionalnog svetišta sv. Josipa iz Karlovca mons. Antun Sente ml. i predsjednica Udruge za promicanje znamenitih Križevčana „Dr. Stjepan Kranjčić“ Tanja Baran. Izložbu je s likovnog aspekta analizirao povjesničar umjetnosti Stanko Špoljarić. Okupljenima se obratio i sinjski gradonačelnik Miro Bulj, dok je zahvalne riječi uputio i izložbu otvorio domaćin gvardijan fra Marinko Vukman. U glazbenom programu otvorenja izložbe sudjelovali su bas Božo Župić uz korepeticiju Marije Župić.
Tanja Baran, predsjednica Udruge za promicanje znamenitih Križevčana „Dr. Stjepan Kranjčić“ govorila je o 15-godišnjem putu izložbe po Hrvatskoj sa željom boljeg poznavanja i štovanja hrvatskih svetaca i blaženika te o daljnjim planovima.
Brigu oko organizacije izložbi, nakon Galerije Laudato, preuzelo je Nacionalno svetište svetog Josipa u Karlovcu, a kao posebnost svake, mons. Antun Sente je istaknuo da se u svakom mjestu u kojemu se izlaže, predstave i sveci i blaženici toga kraja. Tako je za sinjsku izložbu predstavljen fra Pavle Vučković.
„Hrvatski sveci i blaženici u našem narodu“ uistinu su znak vremena, onoga u kojem su hodali našim i prostorima svijeta, ali i ovog našeg kada ih prizivamo da zajedno s nama hodaju do Boga. Izložba slika i skulptura „Hrvatski sveci i blaženici“ upravo to i čini. Potiče na istraživanje njihova života. Već mali fragmenti svetačkog življenja u uvijek izazvanom vremenu otkrivaju, usmjeravaju, ohrabruju i potiču na zajedničku molitvu, odnosno zajednički hod njih već na Nebu i nas na putu do Neba. Sama činjenica da jedan ili više umjetnika godinu dana promišlja i istražuje izgled, kako tjelesni, a još više duhovni, približava umjetnika duhovnom velikanu, ali i duhovnog velikana umjetniku. Nas koji promatramo taj zajednički hod svetosti u umjetnosti i umjetnost u svetosti približava samoj svetosti i posvećenju.
Nacionalno svetište svetog Josipa ima dužnost promovirati štovanje svetog Josipa u hrvatskom narodu, što uključuje poticanje na otkrivanje ljepote Josipova lika, i njegova predanja Božjoj volji te zajedničkog života s Blaženom Djevicom Marijom. Nema hrvatskog ni sveca ni blaženika, ni onoga za koga se vodi postupak beatifikacije, a da nije iznimno častio Blaženu Djevicu Mariju i njenog muža, djevičanskog oca Isusa Krista svetog Josipa. Nadalje, nekako je razumljivo da svetište zaštitnika Hrvatske promiče i hrvatsku duhovnost koju prepoznajemo upravo po hrvatskim duhovnim velikanima. Oni su često bili krhka, pa i neugledna tijela, ali velikani duha. Upravo ih je takvima prikazala Karin Grenc. Koristeći se najvećim dijelom već istrošenim drvenim materijalom naš pogled usmjerava ne na samu tvar, već na činjenicu da neugledna materija u rukama umjetnika postaje čudesna ljepota koja jasno govori o duhovnoj veličini Bogu posvećenog čovjeka. Zapravo prvi je umjetnik Gospodin Bog koji nadahnjuje sveca i blaženika i umjetnika da se vođeni njegovom rukom upuštaju u izričaj ljepote ljubavi i djela, zaključio je mons. Sente.
Prof. Stanko Špoljarić u katalogu izložbe piše da „splitska kiparica i slikarica osebujnog izraza Karin Grenc, s opusom većim dijelom posvećenim sakralnoj tematici, svakom svojom izložbom privlači pozornost publike i kritike originalnošću pristupa, pokazujući u svojim ostvarenjima duboko razumijevanje motiva kršćanske ikonografije, unoseći u djela dubinu vlastite duhovnosti. U koncentriranju na lik svete osobe (a Karin je prikazala i neke koji još nisu uzdignuti na čast oltara) treba nadići fizičku portretnost (ako je ona uopće poznata) i istaknuti njenu duhovnu stranu, upotpunjujući je ambijentom rođenja i djelovanja, godinama, značenjem za Crkvu, i atributima koji nam pobliže označavaju drage nam uzore vjerničkog života. Dakako dostatna je tek neka naznaka od spomenutog, uz sam lik, da bismo doživjeli velikane Crkve u poruci njihove svetosti.
Karin Grenc svojim talentom i entuzijazmom doslovno je proživljavala predanje Bogu ljudi kojima se zazivima obraćamo i častimo. Razvila je svoj odnos prema nebeskim zaštitnicima, stvarajući skulpture i slike, kako u atelijeru, tako i meditirajući o njima i u drugim situacijama životne svakodnevice. Shvaćajući umjetnički čin i molitvom, napušta u oblikovanju djela rutinska rješenja, težeći da svakom osobom svetoga zbora donese njihovu bezgraničnu širinu i zbilju ljubavi za Krista.
Drvo je materijal umjetničkog izražavanja autorice. Možda i prividno neobično, jer se duga kiparska tradicija Dalmacije veže uz kamen, uz klesanje. No i drvo je itekako prisutno. Za autoricu je drvo živi organizam, iako odvojeno od korijena nije izgubilo ništa od svog vitaliteta, unutrašnjeg rasta. I pomalo paradoksalno, i ono drvo odbačeno, daleko od svake zaglađenosti kod autorice ima plemenitost, svoju tvarnost života koju ona osjeća i njeguje u svim dionicama kreativnog puta. Na stvarnoj i simboličnoj razini, gdje naboj silnica materijala potencira nematerijalnost duhovno. U tome i je ljepota opusa i ovoga ciklusa Karin Grenc, koju ne zanima blistavost radi blistavosti, već visina kiparskog djela, ozračje koju opredmećenost motiva širi oko sebe, u izgrađenom emotivnom luku dosegnute sakralnosti. Izgrađena stilistika s razvedenošću obrisa i površina potka je bogatstvu sadržaja upisanom u činjenično i portretno koje imaginacijom kiparskog rukopisa Karin Grenc individualizira kod pojedine osobe. Na klici realističkog Karin gradi svoju varijantu ekspresionističke poetike, osvojene slobode u tretiranju tjelesnog, kojom i razložne deformacije nose visoki estetski kod. Prikazati dušu vodilja je nadahnuća kojom Karin otkriva neugasivo svjetlo patnji i žrtvi svetaca, njihovu radost zbog blizine Božje prisutnosti, pokazujući da se ne radi tek o svetim životima završenih hodom zemljom, već o osobama i dalje uključenim u življenje čovjekove vjere.
Svojom umjetničkim konceptom, u dokinuću idealizacije forme, Karin je zaokupljena strukturom samog volumena, uočene u ostatku nekada markantnog stabla, oblutku, debeloj grani, grubo izrezbarenim užljebljenjima ili tanahnijim kanelirama. Moglo bi se reći da je prvi korak u provođenju neke ideje učinjen u odabiru bloka djelomično rastočene amorfne mase (kao kod svetih Leopolda Mandića i Jakova Zadranina) u kojoj Karin vidi mogućnost oblikovanja, stvaranje nove čitkosti u motivskoj uvjerljivosti, a koju u određenoj mjeri sugerira još nedefinirani o Pa još i ranije iz sadašnjih, pa i sentimentalnih razloga. Primjerice za prikaz Gracije iz Mula Karin koristi staru dasku s oplate broda jer je blaženik bio vezan uz more. Stogodišnji panj korisne predmetnosti u tradiciji vlastite obitelji u svom oplošju preoblikovan je portrete jedinstvene kružne kompozicije blaženih Drinskih mučenica. Drvene slikarske podloge korištene u atelijeru, skinutih ranijih slojeva poput psalimpsesta, ravnine su za portrete blaženih Alojzija Stepinca i Ivana Merza. Gotovo uvijek postoji veća ili manja ‘povijesnost’ kiparski zahvalnog ‘drvenog citata’ sukladnom samom motivu. Ne polazi Karin od neutralne osnove, već preobražava izranjeni dar prirode. S ravnotežom u stvaralačkom postupku, poštivanja ponuđenog, ali zalazeći u tkivo i snažnim kiparskim gradacijama svoje umjetničke autentičnosti. Dajući portretima i opisnost sličnosti, ali i zastajući na sumarnosti izraza. U epidermi lica laganim dodirima djetla ističe mekoću, ali također bez prevelikih dodatnih korektura u drvetu (kao kod sv. Nikole Tavelića), ostavlja teksture sitnih izdanaka i čvorovitosti. Karin Grenc uz sv. Duju i sv. Ivana Trogirskog postavlja zbijene vedutte Splita i Trogira s isticanjem zvonika katedrala. Uz portret mučenika s dubrovačke Dakse Petra Perice, u skulpturi s rasporedom u dvije ploče upisani su njegovi stihovi pjesme „Do nebesa nek se ori“. U dramaturgiji slijeda ostvarenja u ukupnosti scenarija ciklusa postoje logični rasponi raspoloženja, s polaženjem u prisnosti, do isticanja dostojanstvenosti, osoba ponosa hrvatskog vjerskog i nacionalnog identiteta.
Karin Grenc u dvadesetak djela, reljefa, punih volumena, slika, koristila je različite fragmente nekog debla, njegove istake i udubljenja, ogrebotine i godove, i umjetnički ih realizirala svojevrsnim crtežima na površini, snažnijom i jačom istesanošću ploha, dajući i veliku važnost pojasevima s otkrivanjem jezgre drveta. I manjim intervencijama znala je zaokružiti misao, kao što je u pojedinim primjerima i naglašenije isticala figurativnu komponentu. S minimalnom upotrebom boja, tek za pokoji detalj, jer je topli ton drveta nosio skladne kromatske vrijednosti. Kod slika Karin je sklonija realističnoj marnosti, i psihičkoj analizi po načelima klasičnog portreta.
Skulpture i slike Karin Grenc ogledalo su dodira neba i zemlje, utočište u zagrljaju duhovnosti. Ostvarenja su osmišljena u vegetaciji sjećanja na Edenski vrt, u drvetu išibanom trajanjem, s obećanjem obnavljanja. I svjetlom. Svetaca.
Na kraju se okupljenima obratila autorica izložbe, izrazivši radost mogućnošću izlaganja u Svetištu, kao štovateljica Gospe Sinjske kojoj redovito i više puta tijekom godine hodočasti pješice iz Splita.
Izložbu, koja se u Sinju može pogledati do 20. veljače 2023. prati bogat katalog od oko 40 stranica. U njemu je stručnu analizu izloženih radova napisao likovni kritičar Stanko Špoljarić, objavljen je i popis svih hrvatskih svetaca i blaženika te slugu i službenica Božjih te su prikazani svi portreti naših proglašenih duhovnih velikana.
Karin Grenc rođena je u Splitu 1971. god. Po školovanju i zanimanju grafička dizajnerica, po rođenju i životnom opredjeljenju slikarica. Učila od velikog čovjeka, slikara i profesora Mile Skračića. Osim slikarstva, radi u kiparstvu i grafičkom dizajnu. Djela joj se nalaze u crkvama, stalnim postavima galerija i muzeja, te privatnim zbirkama po svijetu. Članica je HULU-a Split i Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika. Izlagala je na brojnim skupnim izložbama u Hrvatskoj i inozemstvu, a samostalno 25 puta. Česta je sudionica likovnih kolonija i humanitarnih aukcija. Živi i radi na didovini u Splitu, u Velom Varošu.
