Rezolucije Europskog parlamenta iz 2019. trebala bi osuđivati i administraciju iz tih totalitarnih režima
Na portalu Narod čitam da bivši predsjednik HDZ-a Tomislav Karamarko poziva Ursulu von der Leyen, predsjednicu Europske komisije i Ognjena Zaeva, voditelja predstavništva Europske komisije u Hrvatskoj, da učine korake kako bi Hrvatska konačno provela zaključke iz Rezolucije Europskog parlamenta iz 2019. koja osuđuje i izjednačava komunistički i nacistički režim, te poziva sve države članice EU-a na provedbu i neprincipijelno preispitivanje zločina i djela agresije koju su počinili komunistički režimi i Nacizam. Također, Rezolucija izražava zabrinutost jer u javnim prostorima nekih država članica (parkovima, trgovima, ulicama itd.) i dalje postoje spomenici koji veličaju totalitarni režim.
A pravosudni (politički montirani!) proces iz totalitarnog režima? Iako se u toj Rezoluciji ne spominju institucije, samo simboli i nazivi nekretnina, podrazumijeva se da ta Rezolucija osuđuje i administraciju iz tih totalitarnih režima, odnosno da ta Rezolucija zahtijeva i reviziju montiranih političkih procesa iz tih režima. Kao pravosudni proces protiv Andrije Artukovića 1986. u Hrvatskoj. Montirani politički pravosudni proces za vrijeme totalitarnog režima, a tužitelj iz tog montiranog političkog procesa, u jednoj članici EU-a ugledni odvjetnik (Anto Nobilo). Što je tu važnije, djelotvornije u državi: ime jednog parka ili pravosuđe? Stoga ja od Tomislava Karamarka, odnosno, od Ursule von der Leyen tražim da od hrvatske Vlade traže da se, zbog Važnosti Europskog Sjećanja za Budućnost Europe provede revizija pravosudnog procesa protiv Andrije Artukovića 1986. i revizija pravosudnog procesa protiv Dinka Šakića. I da te revizije budu na HRT-u!
