Hrvatski Fokus
Kultura

O izgradnji i namjeni dvorane zadružnog doma u Silbi

Prilog poznavanju društveno-kulturnog života najsjevernijeg dalmatinskog otoka

 

Pri kraju 2022., dne 22. studenoga, u knjižnici Instituta za etnologiju i folkloristiku u Zagrebu, s početkom u 13 sati, održana je tribina pod naslovom „O izgradnji i namjeni dvorane Zadružnog doma u Silbi 1912. – 1937.“. Moderatorica tribine bila je Anamarija Starčević Štambuk, voditeljica knjižnice IEF-a, a u programu su sudjelovali splitski etnomuzikolog Ivan Bošković, konzervator arhitekt Boris Dundović s Instituta za povijest umjetnosti u Zagrebu i povjesničar doc. dr. sc. Filip Šimetin Šegvić s Filozofskog fakulteta u Zagrebu.

Predavanje je započeto kratkim uvodom Anamarije Starčević Štambuk, koja se, među ostalim, osvrnula i na dosadašnja istraživanja koja su zaposlenici tog Instituta proveli na Silbi. Također je ukazala i na činjenicu da i sama, kao i njezin kolega Marko Lukin s odjela za dokumentaciju IEF-a, potječe s tog otoka te je potom dala riječ doc. dr. sc. Šimetinu Šegviću koji je u svom izlaganju dao kratki prikaz različitih pristupa istraživanju povijesti. Osvrnuo se i na knjigu „Izgradnja i namjena dvorane Zadružnog doma u Silbi 1912. – 1937.“, autora Ivana Boškovića, koja je ovom prilikom i predstavljena zagrebačkoj javnosti, te je podcrtao da „knjiga koja je pred nama i o kojoj govorimo ustvari otvara povjesničarima put prema novim zadatcima“. Odnosno, zaključno je istaknuo da je knjiga „izuzetan primjer spoja apela javnosti, reakcije angažiranog intelektualca i člana zajednice, ocjene dobrog poznavatelja kulturne baštine i potencijala Silbe te lokalnih odnosa i prilika, kao i vrijednog doprinosa očuvanja društvene memorije putem aktivnog bavljenja problematikom“ jer je „autor dakle uspio uvjerljivo povezati povijest (…), sadašnjost (…) te budućnost (…)“ ponudivši „konkretnu viziju obnove, poboljšanja odnosa i očuvanja jedne intimne otočke kulturne baštine koja je (…) i u suvremenom kontekstu izuzetno funkcionalna“.

Nakon dr. sc. Šimetina Šegvića riječ je preuzeo Boris Dundović, koji je bio i jedan od recenzenata spomenute knjige. Stoga je u svom izlaganju pozornost uglavnom posvetio sadržaju knjige, odnosno, stručnom vrednovanju prikaza povijesti izgradnje Zadružnog doma u Silbi, kao i, u knjizi iznesenih, smjernica za budućnost tog vrijednog primjera silbenske graditeljske baštine. Pri kraju izlaganja je naglasio da je knjiga o izgradnji i namjeni dvorane Zadružnog doma u Silbi svojevrsni konzervatorski elaborat jer „rijetko koja knjiga o povijesno prostornom razvoju i korištenju graditeljske baštine nudi i smjernice za dalje“ te je istaknuo i da je prava šteta što taj objekt nije zaštićen kao kulturno dobro Republike Hrvatske.

Posljednji predavač bio je Ivan Bošković koji je ukratko objasnio što ga je ponukalo na istraživanje povijesti izgradnje Zadružnog doma, a potom i na pisanje knjige o dvorani na prvom katu tog doma. Kako bi prisutnima dodatno naglasio važnost dvorane s pozornicom, u kratkim je crtama izložio povijest otoka Silbe, s posebnim naglaskom na povijest društvenog života u drugoj polovici XIX. i tijekom XX. stoljeća, te je iznio i nekoliko, u knjigu uvrštenih, prijedloga za korištenje tog prostora u budućnosti. Na kraju je zahvalio svima koji su mu tijekom vremena pomogli prikupiti građu o otoku Silbi, kao i onima koji su pomogli da se knjiga o dvorani Zadružnog doma objavi.

Po završetku Boškovićeva izlaganja, moderatorica Anamarija Starčević Štambuk je pozvala okupljene na raspravu u kojoj je, uz nju i Boškovića, sudjelovao i zagrebački etnolog prof. dr. sc. Tvrtko Zebec, zaposlenik IEF-a, koji je sudjelovao i u pripremi dokumentacije za proglašavanje sibenskog tanca kao nematerijalnog kulturnog dobra Republike Hrvatske.

“Snimka predavanja, bez završne rasprave, dostupna je na mrežnim stranicama Instituta za etnologiju i folkloristiku u Zagrebu.”

***

Dvorana silbenskog Zadružnog doma, izgrađena 1912., a dograđena 1934., svjedočanstvo je povijesti, ali i središnje mjesto nekadašnjeg silbenskog društvenog života. S obzirom na to da se u skoroj budućnosti očekuje obnova dvorane s pozornicom, a potom i pokretanje raznih aktivnosti (izložbi, koncerata, plesnih večeri, tečajeva i sl.), istražena je povijest izgradnje i dosadašnjeg korištenja tog prostora. Prilikom istraživanja uočena je iznimna povijesna, ali i sentimentalna vrijednost tog ambijenta, kao i potreba da se, prilikom obnove, u što većoj mjeri očuva izvorni izgled dvorane Zadružnog doma, odnosno izvorni izgled, u tom prostoru zatečenih, arhitektonskih i umjetničkih elemenata. Zaključeno je da se s posebnom pozornošću treba odnositi prema Lukinovu svečanom zastoru koji bi, premda nema veliku umjetničku vrijednost, zbog povijesnog značaja trebalo čim prije obnoviti ili bi prema njemu trebalo izraditi što vjerniju repliku, koju bi potom trebalo postaviti na mjesto izvornog platna. Također, da je potrebno voditi računa i o očuvanju izvornog izgleda i funkcionalnosti same pozornice, jednog od rijetkih primjera koji svjedoče o postojanju dramskog amaterizma na dalmatinskim otocima. Stoga se, prilikom obnove, prostor nad pozornicom ni u kom slučaju ne bi smjelo pregraditi, odnosno nadsvoditi, nego bi se problem gubitka topline, koji nastaje zbog velikog otvorenog prostora nad silbenskom pozornicom, trebalo ukloniti kako je idejnim projektom obnove dvorane i predviđeno, to jest kako je u knjizi opisano.

Split, 4. veljače 2023.                            

Lektorirala: Kate Bošković

Ivan Bošković

Povezane objave

Shlomo Mintz – bijeli koncert Zagrebačke filharmonije

hrvatski-fokus

Niz malih formata Anite Kunić

HF

Volim tišinu

HF

Gorak okus istine

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više